Potpuno je nevjerojatna činjenica da nitko od novinara dosad nije od Fakulteta za menadžment u Sremskim Karlovcima zatražio uvid u diplomski rad Tomislava Nikolića, kaže docentica Jelena Simić, menadžerka tog fakulteta. „Vi ste prvi!“, kaže.
Fakultet je, inače, ranije imao sjedište u Novom Sadu: danas je na tom mjestu tek (valjda gradsko) sjedište SPS-a, čiji nam čuvar kaže: „Nema tu više ništa njihovo“. Dakle, put Karlovaca. Prije ulaska u sam grad benzinska pumpa, a iza nje nova zgrada, F@M, kaže logo, okolo nema ničega. Ulazim u zgradu, novu i čistu, portiru kažem da bi htjela nešto iz njihove biblioteke, upućuje me – baš kao što su moje internet pretrage rekle – na treći kat, soba 35. Tamo zatičem dvije ljubazne žene, objašnjavam što me zanima uz opasku da sam u petak (a ja stigla u ponedjeljak) poslala e-mail dekanu i prodekanici za nastavu sa molbom da pročitam diplomski i master rad Tomislava Nikolića. Jedna od njih mi odmah kaže, pomalo nervozno na spomen master rada: samo diplomski, master nije branio kod njih i upućuje kod sekretarice dekana. I ona ljubazna, odmah me najavljuje dekanu. Profesor Zoran Savić je ljubazan također, odmah kaže da nema problema i da ne moram čekati do podneva od kada zvanično radi biblioteka, ali razgovor nas je „krenuo“. Kaže dekan Savić (za njegovog mandata nije diplomirao Nikolić, dekan je bio jedan od osnivača, profesor Dušan Ristić) da je proteklih godina bilo barem pet provjera Nikolićevog studiranja koje je naložilo Ministarstvo prosvjete (preko pokrajinskih organa) i da ništa sporno nije nađeno. I dodaje ono što bi novinari koji su pisali o akademskom putu aktualnog predsjednika saznali da se netko sjetio da svojim očima pročita diplomski rad „Marketing političke stranke u izbornoj kampanji“ Tomislava Nikolića, vidjeli kao hit za naslovnu stranu. Kaže, naime, dekan Savić: svi članovi ispitne diplomske komisije, nakon što je tad još zamjenik radikalskog Vojislava Šešelja, sa čistom desetkom obranio svoj rad, u znak zahvalnosti su dobili – sabrana djela vojvode Šešelja. Prema podacima iz samog diplomskog, dotad objavljenih 38 debelih knjižurina egzotičnih naslova…
Dekan Savić me lično odvodi do biblioteke na prvom katu. Tamo ona ista ljubazna gospođa iz sobe 35 koja je moj prvi kontakt na F@M – pretpostavljam da je riječ o Marijani Fojkar, šefici biblioteke – s neke police izvlači ukoričeni rad Tomislava Nikolića. Dekan Savić, uz ponovljeno upozorenje da mogu čitati i bilježiti koliko hoću, ali da rad ne može van iz biblioteke i da se ne može kopirati (opravdano autorskim pravima; meni baš nije najjasnije, ali neka…), kaže da će i on po prvi puta vidjeti taj diplomski: niti je bio u komisiji, niti je to njegov djelokrug rada, jer se on bavi „konkretnijim“ stvarima, informacionim tehnologijama i menadžmentom.
Onda, konačno sama: držim predsjednički diplomski u rukama, pritom mi se ne čini da – ako već novinari nisu – nije bio čitan, korice su malo pohabane…
DIPLOMA, DETALJI: Naslov kaže da je riječ o „marketingu političke stranke u izbornoj kampanji“ i da je riječ o 58 stranica. Najprije poglavlja i spoznaja da se, u stvari, tu radi o Srpskoj radikalnoj stranci, jer godina je 2006. (sam diplomski odbranjen je 19. januara 2007): uvod, politička stranka, nastanak i razvoj SRS, marketing, osnovna organizacija političke stranke, mediji i politički marketing, zaključak i literatura.
E sad: slijedi razrada poglavlja, u čemu se ne može previdjeti da je tu kompletno prepisan program SRS (od 14. do 17. stranice), kao i organizacija stranke (od 17. do 25. stranice), te „osnovna obeležja političke stranke“, dijela u kojem ima svačega, od podataka o nastanku imena, grba, amblema, faksimila pristupnice, podataka o medijima („Velika Srbija“, bješe li tu glavna urednica Jadranka Joksimović onomad, danas ministarka koja se bavi evropskim integracijama?), fotografija reklamnog materijala (upaljači, olovke i privjesci za ključeve s natpisom SRS), ali i posebne slike i „tko je – što je“ tadašnjeg radikalskog generalnog sekretara Aleksandra Vučića. Da, tu je navedena i lista (sa sve naslovima) onih već spomenutih 38 knjiga Vojislava Šešelja, s kojima je diplomant usrećio članove svoje ispitne komisije, ali i njegovih 13, koje – iz tko zna kojih razloga – nije poklonio.
Sve navedeno je puka faktografija (valjalo bi usporediti da li je identičan tekst stajao u ta doba na sajtu SRS), ali ima nečega u poglavlju o marketingu, od 26. do 38. stranice. Tu ima dobrih analiza o utjecaju na javno mnijenje, manipulaciji javnošću, usmjeravanju predizborne kampanje, kao i analize što činiti ako se izbori izgube. Teško je procijeniti tek na osnovu kratkog i površnog uvida u diplomski rad da li je sve to autentično Nikolićevo razmatranje, ili tu ima i nečega od još nekoga, ali samo zbog tih 12 stranica – a većina diplomskih ima manje autentičnog od toga – bar dio rada je zanimljiv.
Treba tu izdvojiti još dvije rečenice, koje se čine autentičnim radikalskim pogledom na svijet. U jednoj, Nikolić kaže: „U jesen 2000. godine dolazi do protivustavne ‘Oktobarske revolucije’, kada 18 stranaka okupljenih oko DOS na silu zauzimaju najvažnije državne institucije“; nema veze što taj pogled na događanja nije baš sasvim točan, ali tada i danas su to mislili i govorili i Nikolić i Vučić i Gordana Pop Lazić, Zoran Krasić i Vjerica Radeta, pa i vojvoda Šešelj, na kraju krajeva. Diplomskoj komisiji se ništa nije učinilo sporno u tome, možda i zato što je predsjednik prof. Radmilo Teodosijević bio stranački blizak Nikoliću tada i kasnije, pa se, na primjer, 2012. godine na jednoj konferenciji za novinare predstavio kao dekan Novosadskog univerziteta, član Glavnog odbora SNS i član Ekonomskog savjeta SNS…
Druga rečenica koju valja citirati smještena je u poglavlje „Zaključak“ u kojem Nikolić (nije nezanimljivo!) sumira svoju radikalnu stranku i njene – sada slobodno tumačene – ciljeve, pa na stranici 56 kaže da je „loše prvoborce postavljati na bitne državne funkcije, ako nisu stručnjaci“. Samo zbog te rečenice budući predsjednik i naprednjak bi zaslužio desetku – koju je i dobio – za, recimo, promišljanje odgovornosti, pravne države, vladavine prava itd., da je to i proveo u danima dok je (sada) na vlasti. Možda nešto o tome ima u masteru, kojega je obranio četiri godine poslije diplomskog, ali o tome kasnije.
LITERATURA, ZAČUDNA: Spisak korištene literature je jedan od zanimljivijih dijelova diplomskog rada Tomislava Nikolića. Ima tu izvora s engleskog govornog područja (sve ispite iz engleskog jezika na FŽM Nikolić je položio sa osmicom), gotovo polovina, među kojima najviše pažnje (osim Kembridža i još nekih) privlači ovaj naslov: Open Society Justice Iniciative, 2005, Monitoring Election Campaign Finance – A Handbook for NGOs, Open Society Institute, New York. Ne samo što je u samom diplomskom radu teško naći poveznicu s ovim handbookom (bavi se financiranjem, transparentnošću, korupcijom i uputama za nevladine organizacije koje se bave izborima), već je jako teško zamisliti Nikolića i njegove tadašnje radikale da se ozbiljno bave nevladinim sektorom, kojega – a i danas nije drukčije, otkako su napredni – označavaju kao izdajnike i strano tijelo u društvu. Još Otvoreno društvo i njen osnivač Džordž Soros, kako su, bar u vidu korištene literature, dospjeli u Nikolićev diplomski rad i zašto? Na to pitanje odgovora nema, bar ne u diplomskom, možda bude u masteru…
No, nije Uncle George tu jedini čudan korišteni izvor literature, tu je i Vladimir Goati, sa knjigom „Partije i partijski sistem Srbije“ iz 2004. godine, ali i Marko Kregar iz iste godine sa svojim radom „Financiranje političkih stranaka“, u zborniku Hrvatskog pravnog centra kojega su objavile Narodne novine u Zagrebu, pod uredništvom profesora Ivana Prpića. Otvoreno društvo, Goati kojem radikalski prvaci nikad nisu bili naklonjeni, pa još i netko od hrvatskih autora, sve to se – navodi dipl. Nikolić – koristilo pri izradi teme o marketingu Srpske radikalne stranke!
Kako god, Nikolić je bio izrazito uspješan student: upisao se na fakultet u školskoj godini 2003/2004, potom je drugu godinu upisao redovno, da bi mu oktobra 2005. godine bilo odobreno ubrzano studiranje, „s obzirom na to da je prve dve godine osnovnih studija postigao prosek ocena preko 8,50“. Zapisnici o položenim ispitima to i pokazuju: osim engleskog (prosječne osmice!), tek je nekoliko predmeta u kojima je student Nikolić dobio ocjenu manju od čiste desetke, a nerijetko je bio i jedini od kandidata koji je najvišu ocjenu dobio u tom ispitnom roku.
Ubrzano studirajući, tako je Nikolić diplomirao januara 19. 2007. godine, sa prosječnom ocjenom 8,37 (sa diplomskim, desetkom, 8,44) i sa novodobijenom titulom diplomirani menadžer.
U međuvremenu, Fakultet za menadžment se „rastao“ sa Univerzitetom „Privredna akademija“, preselio se u Sremske Karlovce, ovi su ostali u Novom Sadu.
Diplomiranog menadžera glad za znanjem tjera dalje, pa u školskoj godini 2009/2010. upisuje master studije na FIMEK (Fakultet za ekonomiju i ekonomski menadžment, nastao od prvotne i još postojeće Privredne akademije), poslovnu ekonomiju i financije. U rubrici „mesto stanovanja studenta za vreme studiranja“ upisuje i dalje adresu u Bulevaru Zorana Đinđića u Beogradu. Tu sve uspješno polaže, pa mu 11. maja 2011. godine Privredna akademija odobrava prijavu master rada pod nazivom „Ekonomski efekti prijema Srbije u EU“. Mentori su mu profesori Marko Carić, Dragoljub Đorđević i Ljubiša Stojmirović, od 2012. godine narodni poslanik SNS u Skupštini Srbije i visoko kotiran u stranci.
MASTER (JOŠ) NEDOSTUPAN: Hajdemo sad nazad, ponedjeljak je, Novi Sad. Nalazimo zgradu Privredne akademije i njenih fakulteta smještenih u dvije paralelne ulice; dvorište im je zajedničko, osim što se teško sam snaći u labirintima. Pitam dvije studentice gdje je dekanat, pokazuju mi ulaz sa strmim stepenicama. Penjem se, dolazim do uprave, kažem čovjeku (sekretaru, valjda) kojim sam poslom došla. Kaže mi, nije to pravo mjesto, treba na drugi fakultet, ali on će me odvesti kroz dvorište. Identičnim stepeništem u zgradi na drugoj strani dvorišta penjemo se gore (valjda na prvi kat), tamo trenutno nema sekretarice, izašla je da nešto obavi. On me zamoli da sačekam, nakon dvije-tri minute vraća se sa mladom ženom. Objašnjavam što hoću – uvid u master rad Tomislava Nikolića – ona pita: „Predsjednika?“, ja mrmljam, da-ne, građanina. Kaže ona: ne može ništa bez pismenog zahtjeva, hoćete odmah da ga napišete, ali dekan danas nije ovdje… Kažem: poslat ću e-mailom, ona mi piše adresu i telefone, hvala puno, doviđenja, nadam se da se vidimo uskoro… U utorak je odaslan mail, vidjet ćemo narednih dana da li će od toga nešto biti.
Dotle, u rukama imamo „Izveštaj o oceni master rada“ sa FIMEK-a. Prema podacima iz službenog formulara o prihvaćanju rada i odobravanju obrane, rad ima 72 stranice, od čega 14 broji popis literature. Sadržaj: uvod, Evropska unija, Uticaj globalizacije na razvoj Evrope i poziciju Zapadnog Balkana, Proces stabilizacije i pridruživanja i pregovarački procesi, EU ekonomski partner balkanskih zemalja, zaključak i literatura.
U petom odjeljku formulara „Vrednovanje pojedinih delova master rada“ kaže se da su – po poglavljima – dobro postavljeni predmet, ciljevi istraživanja, njegov značaj i aktuelnost. Adekvatno su objašnjeni aktualni odnosi EU i Srbije, kandidat je temeljno analizirao proces stabilizacije i pridruživanja, kao što su i sve ostale analize odlične, sva poglavlja u master radu „imaju podjednaku težinu i istu vrednost, jedno drugo dopunjuju i stvaraju logičnu celinu koja se ne može izdvajati. Rad u potpunosti zadovoljava kriterijume pisanja naučno istraživačkog master rada“, pišu članovi komisije.
I dalje, o zaključcima i rezultatima: „Kandidat je kroz istraživanje i izradu master rada zaključio, da je potrebno još dosta truda i rada, i da biti partner sa Evropom znači ulagati zajedničke napore na priključenju Srbije EU, jer to priključenje nije samo u interesu Srbije“ (doslovno), itd.
O ocjeni načina prikaza i tumačenja rezultata istraživanja: „Rezultati istraživanja ukazuju da je za uspeh u procesu pridruživanja Srbije EU potrebno još dosta truda i znanja“, itd.
(Nije greška, citati su!)
Konačna ocjena master rada, pod točkom 3. da „rad sadrži sve neophodne, zahtevane i bitne elemente“, te je „rad originalan doprinos nauci“. Svoj rad je kandidat Nikolić obranio 26. juna 2011. godine, te je – kaže Uverenje – tako stekao akademski naziv master ekonomista.
Valja se nadati da ćemo dobiti dozvolu da javnosti podastremo i predsjednički master (ima tu i Zakona o dostupnosti informacija) i da su u Fimeku samo malo više formalistički nastrojeni od bivših kolega iz Sremskih Karlovaca sa F@M, ali bilo bi sjajno kad bi netko uzeo oba rada, i diplomski i master, pa – s koje god naučne točke – objasnio taj razvojni ciklus naučnika Nikolića, od radikalskog marketinga do ekonomskih efekata Srbije u EU, makar i samo ekonomskih, a ne i političkih.
Jer, nije lako postići takav kognitivno-naučni razvojni put i bar bi tu činjenicu kod bivšeg studenta i aktualnog predsjednika valjalo cijeniti, procijeniti i ocijeniti.