

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Praznina i tišina, "Vreme" br. 1479
Bavljenje javnim političkim životom zahteva kontinuiranu ozbiljnost i posvećenost. Posebno ako neko sebe smatra „elitom“. U suprotnom, čovek rizikuje da se u javnosti prikaže kao amater, neprofesionalac, gotovo šarlatan. Bavljenje našom organizacijom i upozoravanje šire javnosti na opasnost koja preti od nas, a da pritom nije proučen naš Statut i Manifest, u najmanju ruku je neozbiljno. Svako ko pročita naša akta, zna da se zovemo „Nacionalna avangarda“, a ne „Nacionalna alternativa“. Naše metode političke borbe za proklamovane ciljeve nisu prostorno uređenje javnih površina, sečenje stabala, izmeštanje šina i sl., već demokratsko delovanje u okviru savremenog civilnog društva.
Ostrašćenim napadanjem mladih ljudi koji imaju drugačije ideološke i političke stavove šalje se veoma poražavajuća poruka ostatku mladih ljudi da nemaju budućnost u Srbiji. Deca su se pretvorila u ono protiv čega su roditelji protestovali 1968. godine.
Kad smo kod fašizma, „Nacionalna avangarda“ kao udruženje ne poziva pristalice Dimitrija Ljotića na političku saradnju kao što to radi npr. predsednik Pokreta slobodnih građana. Naprotiv, mi smo tu ideologiju javno osudili. Kao Udruženje negujemo snažan antifašizam, promovišemo judeo-hrišćansku kulturu, a 9. maja slavili smo godišnjicu osnivanja. Istog dana je pisan gore pomenuti tekst, kompozicija neistina, kleveta i uvreda o nama kao fašistima. Taj tekst bi možda bio drugačiji, da je bilo više ozbiljnosti ili manje zle namere.
Što se tiče betoniranja jama, kao na primer onih u Prebilovcima, nismo ih betonirali mi, nego upravo ideološki i biološki očevi „elite iz kruga dvojke“. Praksa dijaloga sa političkim neistomišljenicima bila je toliko intezivna da se obeležavanje godišnjica stradanja i parastosi na „pasijim grobljima“ širom Srbije održavaju svaki drugi dan tokom godine. Na sreću svih građana, i praksa „dijaloga sa neistomišljenicima“ i ideologija „Druge Srbije“ istorijski je poražena i odbačena od strane građana Srbije. A na tu činjenicu će „elita iz kruga dvojke“ morati da se navikne, mnogo više nego na novi izgled centra grada. Mi ćemo kao udruženje dati svoj skroman doprinos.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve