To je sve budalaština. Strina Živana čestita sinovcu Milojku ne znam šta. Čista glupost. U reklamama jesu pare, ali neču da me svaka budala maltretira
SRPSKA DUHOVNA MUZIKA: Perica Luković, veteran
„Trenutno radimo na dve frekvencije (nije baš po propisu – čekamo novi zakon) i to na 104,3 MHz i 103,4 MHz i nadamo se da ćemo što skorije omogućiti sebi rad na samo jednoj frekvenciji (moramo nabaviti link koji košta oko 8000 DM).“ Navedeni tekst nalazi se na multimedijalnoj prezentaciji radija Veteran, a ovakvo atipično predstavljanje potpuno je u skladu i sa programskom šemom, i sa muzičkom koncepcijom i sa uslovima rada ove stanice. Radio osnovan na Sv. Nikolu 1998. na inicijativu Udruženja boraca rata od 1990. Republike Srbije pokriva teritoriju Grocke, Kovina, Pančeva, Voždovca, Mladenovca i Smedereva. Redakcija: 2 puta 2,5 metra, nekad bila terasa, sada zatvorena i izolovana. Lokacija: vikend naselje Brestovik nadomak Grocke. Oprema: tri računara, nešto prateće opreme, ručno izrađen svičer za telefonska uključenja, nekoliko držača sa CD-ovima, mikrofoni sa slušalicama. Dvoje zaposlenih i još petoro saradnika, 24-časovni program. Od 7 do 10 sati „stari dobri domaći narodni zvuk“, od 10 do 7 sati narednog dana rok, džez, bluz, soul „i sva druga uslovno rečeno zabavna muzika“, nedeljom od 8 do 11 ozbiljna muzika – od IdeMile, Svilenkonac, preko Mizara, Lajbaha, Bijelog dugmeta, do srpske duhovne muzike i Plasida Dominga. Nema reklama, nema oglasa, nema želja i pozdrava, nema kontakt programa.
„To je sve budalaština. Strina Živana čestita sinovcu Milojku ne znam šta. Čista glupost. Što se reklama tiče, tu jeste para, ali neću da me svaka budala maltretira. A za kontakt program ovo nije odgovarajuća sredina – ima ukupno dvadeset ljudi s kojima možeš pričati, a ostali mogu da govore samo o kucama i macama“, priča o programu svog radija urednik Perica Luković. Umesto svega toga emituju se muzika i informativni sadržaji, pre svega vesti iz opštine Grocka i direktni prenosi opštinskih zasedanja. Luković ipak napominje da je koncept radija takav da dozvoljava izostanak vesti ukoliko nema šta da se kaže: „Grocka nije velika sredina, ne mogu svaki dan da im pričam nešto. O problemu vodovoda u Umčarima, na primer, pričali smo kada je to bilo aktuelno i nema svrhe sada opet dosađivati slušaocima s tim. S druge strane, ukoliko se događa nešto zaista bitno, kao hapšenje Slobodana Miloševića, mi imamo čoveka na licu mesta i non-stop informativni program.“ Kako je osnivač radija Udruženje veterana ratova od 1990, osnovni cilj jeste upoznavanje slušalaca sa problemima boraca – pred izbore 2000. emitovani su razgovori sa svim viđenijim političarima, ali je akcenat ipak bio na boračkim pitanjima. Ipak, od politike se ne beži. U predizbornoj kampanji emitovani su spotovi socijalista i radikala, a da bi bio postignut balans, urednik je lično urgirao kod lidera DOS-a da se i oni malo reklamiraju. Petog oktobra reemitovani su svi radio programi koji su direktno prenosili događaje na beogradskim ulicama.
Urednik i pokretač radija Perica Luković po profesiji je baletan. Završio školu „Lujo Davičo“, igrao u minhenskom teatru, bavio se folklorom, glumom, motociklizmom, stolarijom. Kad je stara Jugoslavija počela da se raspada, otišao u rat. „Dok su drugi izigravali Srbe po Beogradu, ja sam smatrao da je to moja dužnost. Isto bih uradio da je bilo koja partija bila na vlasti. Vlast je promenljiva, a patriotizam je pripadnost jednoj zemlji i teritoriji, ne partiji. Meni rat nizašta nije trebao, ja sam otišao kad je trebalo da se brani država.“ Luković se kasnije angažovao na zapošljavanju nezaposlenih boraca invalida, zbrinjavanju porodica palih boraca, organizovanju letovanja i novinarskih škola za decu palih boraca, stipendiranju dece. Sve to u okviru Udruženja boraca i preduzeća Veteran koje se osim radiodifuznom bavi i izdavačkom delatnošću – za sada izdaje samo list „Veteran“, a u planu su i neke knjige. Ideju za radio dobio po dolasku sa ratišta – otišao kod prijatelja Joce Kiroge u radio Vidovdan u Sremčici, video da to i nije neka velika mudrost, mislio nije ni veliki trošak. Uložio lična sredstva. Novinarsku školu, kaže, prošao u kafani, u klubu Rapsodija i klubu Radio Beograda gde je „upoznao sve što u našem novinarstvu išta znači“. Rad na kompjuteru savladao gledajući i učeći od drugih. Ostalo je, bar u početku, bilo stvar improvizacije: prvi predajnik i prva antena ručno rađeni, priručnim sredstvima, ali su ipak dugo radili. Posle pomogla Vlada Srbije, pa je podignut novi stub. Sad još fali oko 15.000 maraka za novi predajnik, možda još „dve jake mašine“, ali je prvo u planu izgradnja novog studija: „To će biti priča, takav studio nigde ne postoji, sa montažno-demontažnim zidom. Skloni se zid, dođu gosti u program, pa razgovaramo na tremu.“ U sadašnjem studiju nema miksete, prilozi se montiraju direktno na računaru (nezamislivo u „ozbiljnim“ i „viđenijim“ stanicama), ali Luković i njegova supruga Slađana (inače drugi zaposleni na radiju) ističu da i u tim uslovima „rade sve ono što rade i drugi“ i da nema potrebe za nekom „besnom tehnikom“. Problem su ponekad zvuci koji dolaze iz dvorišta (motokultivator, na primer), ali se zbog toga sve ozbiljnije montaže obavljaju noću. Budućnost vide u radio produkciji – pravljenju specijalizovanih emisija koje bi reemitovale ostale stanice u Srbiji.
Što se tiče aktuelnog programa, slušaoci su zadovoljni. Slušaju ih u celoj Grockoj, iako tu postoje još dve stanice. Konkurenciju, kažu, nemaju. Niti su oni konkurencija bilo kome. Imaju „svoj fazon“, računaju na „obrazovani krug ljudi“. Uređivačka politika potpuno je slobodna, a jedino ograničenje tiče se nekih muzičara: „Ne puštamo ljude koji su se ogrešili o Srbe i koji su za vreme rata propagirali mržnju prema srpskom narodu: Magazin, Prljavo kazalište, Josipu Lisac, Dina Merlina, Dina Dvornika. Puštamo neke druge s tih prostora: Azru, Haustor, Idiote, Psihomodopop, Hari Mata Hari,…sve ono što ima neki kriterijum normalnog.“ U međuvremenu urednik sanja da „kao Vulfman u filmu Američkigrafiti jede sladoled koji se topi, pušta muziku i pravi emisije koje će edukovati omladinu“. A to se, bar kako tvrdi, može i u pet kvadratnih metara.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Litijum se pretvara u najskuplju valutu u globalnom privrednom i političkom nadmetanju. Sa stanovišta Berlina, Srbija maltene nema pravo da Evropi uskrati svoja značajna nalazišta, a i zašto bi se odrekla sopstvenog napretka? U tom svetlu ne čudi što je kancelar Nemačke Olaf Šolc ad hok došao u Beograd da se zajedno sa Vučićem smeška dok se potpisuju litijumski sporazumi i svojim prisustvom pomogne naprednjačkoj propagandnoj mašineriji da građanima Srbije omili projekat “Jadar”
Nosioci vlasti sad ponavaljaju da je potreban široki javni dijalog stručnjaka koji bi o rudniku litijuma, njegovim prednostima i rizicima govorili iz raznih uglova. Dakle, poziva se na ozbiljan pristup temi kako bi se izbegle moguće iracionalnosti, netačne informacije i interpretacije. Retko ko se ne bi složio sa dijalogom, čak ni najuporniji ekološki aktivisti. Ali, postoji ovde jedan veliki problem. Upravo je vlast temeljno ukinula javni dijalog u društvu želeći da tako ukine drugačije mišljenje
Ako smo nešto naučili za sedam godina političke karijere Ane Brnabić, jeste da ona ima veliku moć da se menja i prilagođava, te da to čini predano i bez ostatka. Zato je vrlo moguće da još nismo videli sve likove i oblike koje aktuelna predsednica Skupštine može da iznese
Od svih slučajeva iživljavanja policijskih službenika nad građanima, samo je jedan dobio pravni epilog. Pravda, ipak, čak ni u tom jednom slučaju, izuzetku u moru ostalih (koji će verovatno biti zataškani), nije zadovoljena. Presudu u korist žrtve doneo je Apelacioni sud u Novom Sadu, a iznos novčane naknade koju je žrtva dobila na nivou je naknade za napad i ujed psa
Od osnivanja Fiskalnog saveta 2011. godine njegov predsednik bio je profesor i akademik Pavle Petrović. Po isteku mandata nije mu ponuđeno da nastavi da obavlja tu funkciju, a za novog predsednika Fiskalnog saveta predsednik države Aleksandar Vučić predložio je profesora Blagoja Paunovića. Šta se do sada zbivalo sa radom Fiskalnog saveta i zašto je ova nezavisna institucija važna? Konačno, koji deo struke bi morao da vodi ovu instituciju
Vulinove laži o Zdravku Ponošu imaju samo jedan cilj. A to je pokušaj režima da se kontrolom nad vlastitom ružnom prošlošću uspostavi kontrola nad budućnošću. Otud i svo to sluđivanje naroda i nasilje nad zdravim razumom
U zajedničkoj akciji BIA, VBA i MUP su uhapsili trojicu „špijuna“ u Valjevu – inženjere zaposlene u „Krušiku“. Za režimsku pljačku u fabrici oružja niko nikada nije priveden
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!