Osim pominjanja nove provere narodne volje, drugim rečima novih izbora, niko od lidera Demokratskog fronta nije pomenuo scenario po kojem bi izlaz iz ovakve situacija mogla da bude i procedura za proveru poverenja vladi u skupštinskim klupama. Iskustvo govori da je ovo pre svega "pokazivanje mišića" i doslednog vođenja "puzajuće politike", koju prati konstantno iscrpljivanje vlade, demokrata i GP URA koji su, u ovom slučaju, više politički protivnici no što su "većinski partneri"
Da li je vlada Zdravka Krivokapića u krizi? Ukoliko se vratimo pola godine unazad, možemo uočiti da je ona već tada bila proizvod labavog kompromisa, nevidljivih političkih trgovina i pritisaka i, zašto da ne, pobedničke euforije. Zaključak se sam nameće – deo parlamentarne većine je njeno konstituisanje video kao „ekspertski eksperiment“, čiji je osnovni cilj generisanje permanentne krize. Dakle, odgovor na pitanje sa početka ovog pasusa bi mogao da bude – aktuelna crnogorska vlada nije u krizi, to je njeno prirodno stanje. Time se potencira privremenost na političkoj sceni i stvara politički alibi koji se po logici stvari više vezuje za opoziciju, a ne za političke grupacije na vlasti.
KLOPKA ZA PREMIJERA: Tako se i moglo dogoditi da jedna u normalnim uslovima prilično benigna tema, kao što je potpisivanje Temeljnog ugovora Srpske pravoslavne crkve i crnogorske države, stigne na sam vrh političkih agendi. Politički triler, čiji je zaplet trajao par sati tokom avionskog leta na relaciji Podgorica–Beograd i boravka crnogorskog premijera u Patrijaršiji u Beogradu, nije dobio svoj rasplet čak ni nakon izbora novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, ni nakon Krivokapićevog predloga o simboličnom datumu potpisivanja pomenutog ugovora, pa ni posle večere kod mitropolita.
No, pre nego što razmotrimo da li taj triler vodi ka hepiendu ili „tragičnoj“ završnici, ili će se pak sve okončati nekakvim komičnim kalamburom, valjalo bi konstatovati da ni dan-danas nije poznato kako je napisan scenario koji je Krivokapića neplanirano smestio u beogradsku Patrijaršiju. Po vlastitom priznanju, Krivokapić je otputovao za Beograd kako bi lično upoznao patrijarha Porfirija o potrebi dodatnog usklađivanja predloga Temeljnog ugovora. Tako je odlučio nakon što je prethodno, kako je rekao, „pred sam početak Sabora, ne znajući i ne sluteći šta se može desiti“, uputio patrijarhu pismo u kome je jasno kazao da je on za potpisivanje Temeljnog ugovora, ali da određeni pravni elementi „nisu u skladu sa Ustavom i Zakonom Crne Gore“. No, glavni scenarista nije video potencijal u ovakvom razvoju događaja i uveo je crnogorskog premijera na scenu, gde je trebalo da neplanirano potpiše, u tom trenutku aktuelni, predlog Ugovora.
Tako je, po tvrdnjama nekih analitičara, upao u zamku koju mu je navodno pripremio Andrija Mandić, jedan od lidera DF-a, uz snažnu podršku Vučićeve propagandne mašinerije. Mandić je prethodnog dana bio gost srpskog patrijarha Porfirija i imao sastanak sa članovima Sinoda. Zato je i premijerovo diplomatsko odbijanje, uz predlog da se usklađeni ugovor potpiše 30. oktobra na Cetinju, protumačeno prvo kao NE Vučiću, a potom i kao dodatni korak u gotovo definitivnom raskidu sa političkom grupacijom u kojoj dominira DF. Reakcije ove grupacije nisu izneverile očekivanja – odmah je zaprećeno padom vlade i zahtevima za premijerovu ostavku. I tu nisu birali reči.
Foto: printscreenSnimci sa večere kod mitropolita u javnosti: M. Knežević, A. Mandić
VEČERA KOD MITROPOLITA: Nakon izbora vladike Joanikija za mitropolita crnogorsko-primorskog, koji bi se mogao protumačiti i kao poen za Krivokapića u ovoj „klerikalno-političkoj igri“, večeru u Hramu Hristovog vaskrsenja po mitropolitovom dolasku u Podgoricu mnogi su ocenili kao trpezu za kojom je trebalo smiriti tenzije. Uz premijera Krivokapića, pored ostalih su bili prisutni i predsednik Skupštine Aleksa Bečić, ministri Vesna Bratić i Aleksandar Stijović, lideri DF-a Andrija Mandić i Milan Knežević, ali ne i Nebojša Medojević. Mandić je okupljenima kazao da su među političarima vlasti „pale teške reči i krupni izazovi“, ali da su spremni da rade zajedno i nađu „bratsko rešenje“. Pritom je istakao i važnu ulogu mitropolita. Rekonstrukcija ili izbor nove vlade su neke od opcija za izlazak iz krize, a narod očekuje odgovornost i ispunjenje obećanja koja smo dali građanima, kazao je jedan od lidera DF-a, Milan Knežević. Aleksa Bečić je sutradan naglasio da on tokom večere nije govorio o političkim temama, dok premijer nije imao komentare, ali je prethodno tog jutra u intervjuu za Euronews Srbija, komentarišući zahtev DF-a za njegovu ostavku, rekao da „to ništa nije novo“, da „oni nisu podržavali ovu vladu istinski, i naravno, u političkom licemerju je izgleda sve dozvoljeno“. Bio je izričit da on ostavku neće podneti.
Valja podsetiti da je samo dva dana ranije lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić pitao premijera „da li može da vlada ako nema podršku parlamentarne većine“, dodao da je stav Demokratskog fronta „da zbog politike koju vodi, zbog neispunjenih obećanja koja su data Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada nije ispunila očekivanje“ i da ona „nema njihovo poverenje“.
Drugo je, međutim, pitanje političke iskrenosti i realnosti ove pretnje. Osim pominjanja nove provere narodne volje, drugim rečima novih izbora, niko od lidera Demokratskog fronta nije pomenuo scenario po kojem bi izlaz iz ovakve situacije mogla da bude i procedura za proveru poverenja vladi u skupštinskim klupama. Iskustvo govori da je ovo pre svega „pokazivanje mišića“ i doslednog vođenja „puzajuće politike“, koju prati konstantno iscrpljivanje vlade, demokrata i GP URA koji su, u ovom slučaju, više politički protivnici no što su „većinski partneri“.
Dakle, večera kod mitropolita nije smanjila tenzije, ali su snimci sa ovog događaja koji su procurili na društvene mreže pokazali da raspored snaga nije onakav kakvim ga priželjkuje Demokratski front. Uzgred, mitropolit Joanikije je na službi u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu taj snimak komentarisao: „Da li je to u redu? Pozovem te kući, pa me snimaš. Ili, došao sam ti u goste, pa snimaš domaćina. Nije lijepo. A da ne pričamo koja se sve iskušenja poslije dešavaju sa tim snimcima.“ Po svemu sudeći, prekor je bio upućen DF-u. Opozicija je, inače, oštro komentarisala ovaj video, a generalni sekretar SDP-a Ivan Vujović pitao je na Tviteru da li su u toku manastirski pregovori o rekonstrukciji vlade, i dodao „kako se vlada pravila u manastiru, red bi bio da se i rekonstrukcija dogovori na istom mjestu. A da zvanična himna nove osvežene vlade bude – Veseli se srpski rode.“
U svakom slučaju, bar kada je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori u pitanju, Krivokapić je preživeo ovaj napad, zadržao svoju bliskost sa crkvom i bar privremeno „zatvorio“ versko poglavlje do oktobra. Svi su izgledi da će i usvajanje budžeta – krucijalno pitanje u svakoj normalnoj državi – ipak biti završeno bez posledica po vladu.
BUDŽET I ŠVERC CIGARETA: Početak ove sedmice su obeležili pomirljivi tonovi iz Demokratskog fronta, koji su nedavno glasanje o budžetu uslovljavali donošenjem Zakona o verskim zajednicama i takozvanih tužilačkih zakona, da bi sada, uprkos činjenici da predstavnici Vlade nisu hteli da razgovaraju sa njima, glasali za budžet, čak i u slučaju da se ne prihvate njihovi amandmani.
No, svesti čitav problem na političku strategiju jednog od aktera vlasti bilo bi posve pogrešno. Među važnim uzrocima su pre svega nedostatak dijaloga i politička neiskustva ključnih političkih ličnosti. Sam koncept „ekspertske vlade“ upravo snaži potrebu za dijalogom izvršne vlasti sa glavnim političkim akterima, kako bi došli do kvalitetnog „preseka“ dominantnih političkih volja i predupredili krize u segmentu usvajanja odluka, naravno u parlamentu. Nedostatak tog umeća obično se kvalifikuje odsustvom transparentnosti ili, drugim rečima, samovoljom i političkom nekompetentnošću. Krivokapićeva vlada očigledno ima problem sa komunikacijom prema političkim akterima, pogotovo kada je u pitanju faza priprema onih rešenja čije je donošenje u nadležnosti parlamenta. Da li je zbog toga treba smenjivati, to je posebno pitanje. Tim pre što se neretko i parlamentarna većina u Skupštini ponaša kao da je još uvek u opoziciji.
O kojim amandmanima DF-a na predlog budžeta se radi, pojasnio je šef njihovog poslaničkog kluba Slaven Radunović. Reč je o amandmanima kojima bi se „obezbedio novac za majke sa troje i više dece i o amandmanu vezanom za novac potreban da se održi tradicionalan popis“. Dodao je da će u svakom slučaju glasati za usvajanje budžeta, „s obzirom na to da se stvara atmosfera kako je Demokratski front nekakva kočnica razvoja Crne Gore“.
No, ove pomirljive tonove je presekao lider Pokreta za promene Nebojša Medojević, koji je na konferenciji za novinare održanoj u utorak ne samo podneo ostavku na poslaničko mesto u Skupštini Crne Gore i povukao svoje amandmane na budžet, već i ukazao na „štetno mešanje crkve u političke prilike u Crnoj Gori“ i dodao da se ne slaže „da bilo koja crkva utiče na izglasavanje budžeta ili bilo kakva kadrovska pitanja ili izbor vlade“. Inače, lider Pokreta za promene nedavno je rekao da neće glasati za predlog budžeta zamerajući, pre svega, premijeru što se nije pojavio na kontrolnom saslušanju koje je inicirao, a koje se odnosilo na šverc cigareta. Tvrdio je pritom da PzP neće podržati vladu koja „podržava šverc cigareta“, i dodao da osnovano sumnja da je u taj posao ušla garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću. Medojević je ovom ostavkom ispunio svoje predizborno obećanje, doduše sa zadrškom od pola godine, jer je tada rekao da će odmah nakon izbora podneti ostavku na mesto poslanika kako bi „ustupio mesto mlađim snagama“.
PITANJE VEĆINE: Ovakva Medojevićeva odluka u značajnoj meri menja odnos snaga u parlamentu, pre svega zbog činjenice da se, bar do izbora novog poslanika, može dovesti u pitanje većina za donošenje parlamentarnih odluka. To može da znači da je svojom ostavkom Medojević, bar privremeno, „blokirao“ skupštinsku većinu. Pažljivija analiza njegovog nastupa, osim primedbi na rad Vlade, govori o ozbiljnom razočaranju ponašanjem drugog dela Demokratskog fronta, sa kojim do sada nije bilo nikakvih ozbiljnih disonantnih tonova. Upravo zbog toga ne treba očekivati da će neki novi poslanih PzP-a „glasati“ bez obavezujućih sugestija njihovog lidera.
Pre nego što je Medojević podneo ostavku, bilo je gotovo izvesno da će crnogorski premijer izbeći i drugu zamku u Skupštini – eventualno neizglasavanje budžeta. Ovim njegovim postupkom šanse su se značajno smanjile, ali se eventualno neusvajanje budžeta ili njegovo odlaganje neće povezivati sa odlaskom premijera. Pre svega zbog činjenice da je bliža opcija rekonstrukcija Vlade, a ne smena Krivokapića.
Po mišljenju predsednika Skupštine Alekse Bečića, budžet je prioritet svih prioriteta, ali on je u više navrata istakao da Vlada ima punu podršku demokrata, čiji je on lider, i da će se oni toga držati do kraja. Međutim, da li to znači da su demokrate protiv rekonstrukcije vlade, nije ni u jednom trenutku izričito potvrđeno. S druge strane, lider URA i potpredsednik Vlade Dritan Abazović ističe da je za njega neprihvatljiva „rekonstrukcija Vlade po modelu švedskog stola – da neko dođe i uzme samo ono što želi“. On je iskazao spremnost na dijalog, ali „ako to bude po modelu da samo moramo raditi nešto što je nekome u tom trenutku palo na pamet ili za šta misli da mu čini političku korist, onda se bojim da nismo na ispravnom putu“.
Najverovatniji razvoj događaja biće da se budžet ipak usvoji, a da se glasanje o ministru pravde Lepojeviću, čije je razrešenje tražio premijer, iskoristi za „priču“ o rekonstrukciji vlade, koja se ne bi vezivala samo za promenu ministra pravde. Novi izbori, ma koliko ih često prizivali u političkoj argumentaciji, gotovo da nikome ne odgovaraju. Makar je tu postignut čvrst konsenzus.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Voženo lice Aleksandar Vučić će u predizbornoj kampanji voziti staru škodu. Dok traje odmazda prema svakome ko pisne, paradni deo kampanje biće otužniji nego ikad jer se Vučić obraća svom hardkor biračkom telu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.