
Pretplata
Veliki novogodišnji popust: Poklonite „Vreme“ sebi ili drugima
Čitajte „Vreme“ za manje od 140 dinara po broju! Do sredine januara 25 odsto popusta na polugodišnje i godišnje pretplate

Kako se odnosi na međunarodnom planu komplikuju i sukobi pojačavaju, sve više postaje jasno da desetogodišnje tvrdnje Aleksandra Vučića kako Srbija sa pojedinim državama ima bratske odnose nisu ništa drugo osim prazne priče
Čega se sve nismo nagledali od 2012. godine, kada su naprednjaci preuzeli kormilo vlasti u Srbiji: šeika u dresu Zvezde, pomeranja datuma praznika, pevanja Ivice Dačića i muzičkih večeri u “Bokeljki”, dvoglavog albanskog orla u Beogradu. A sve uz objašnjenje da su nam u poseti bratski lideri koji sa predsednikom Srbije imaju bratske odnose i koji nam tako omogućavaju da svi kao jedna velika familija živimo u blagostanju koje se uvećava iz godine u godinu.
Narod se već privikao da gleda te zagrljaje atipične za međunarodne odnose, broji pupoljke u buketima koji se spremaju za “prve dame” ili važne žene koje vladaju svetom, u kolima dugo čeka dok važni gost ne dođu i prođu, te čita po Instagramu o velikim prijateljstvima našeg nekad predsednika Vlade, a poslednjih osam godina predsednika Srbije.
Više od svih pre njega, Aleksandar Vučić je “politiku bratskih odnosa” proširio do neslućenih granica, karikirajući ono što se u diplomatiji ponekad vezivalo za odnose “sličnih naroda” – primer Turske i Azerbejdžana, ili država u kojima žive pripadnici istog naroda, poput Grčke i Kipra. Ako su oni pre njega govorili o bratskoj Crnoj Gori, Republici Srpskoj i Rusiji, Vučić je “burazere” otkrivao od Kine do Mađarske, od Albanije do Pariza. Slikajući se za Instagram sa liderima mnogih zemalja, pokazivao je javnosti u Srbiji da među njima vlada nešto više od čeličnog prijateljstva – bratstvo.
Dok su druge države donosile strateške odluke i sa drugim zemljama sklapale strateške sporazume koji su im omogućavali da zauzmu svoje pravo mesto u međunarodnim odnosima, Srbija pod Vučićem zavisi od monologa njenog predsednika, koji uverava narod da su njegovi lični odnosi sa predsednicima vlada, država i partija pojedinih država mnogo važniji i čvršći nego bilo kakav ugovor ili sporazum dve države. Možda je to razlog zaostajanja Srbije u postupku pristupanja Evropskoj uniji, jer u njenoj administraciji nema ličnosti koju bi Vučić mogao da pozove na ručak ili na vino, niti one sa kojom bi seo u vilu “Bokeljku” i uz zvuke violine napravio najbolje poslove za Srbiju. Ipak, na međunarodnoj sceni ima ovakve i onakve Vučićeve braće, nisu svi isti, a ponajmanje njegovi odnosi s njima.

BRAT VLADIMIR PUTIN
“Svi znaju da sam jedan od retkih koji se sa Putinom toliko puta video.”
“Ljudi me pitaju, zovu kada idu da se vide sa Putinom jer znaju da ga ja odlično poznajem…”
Ovo su dve tipične rečenice koje je Vučić koristio da bi objasnio svoj odnos sa dugogodišnjim predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom. Iako još od Sočija u kasnu jesen 2021. nije bilo njihovih susreta, ove se godine Vučić sastao sa njim dva puta – na marginama i u okviru protokola proslava Dana pobede u Moskvi i Pekingu. U svakom slučaju, Putin je uvek imao status najstarijeg brata – starijeg, iskusnijeg i pametnijeg. Zato se Vučić od prvog susreta za koji se zna prema njemu ponaša sa dozom neprijatne poniznosti. Ona se videla i kada je Srbija za četiri dana pomerila datum proslave 70 godina Oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu kako bi najstariji od braće mogao da dođe. Dodatno, kada je Putin drugi put svratio na par sati u Beograd, početkom 2019. godine, organizovan mu je najveći skup podrške koji je SNS organizovao od kada postoji – zauzvrat, okupljeni su od Putina dobili samo već čuvenu rečenicu: “Spasiba za družbu.” Inače, predsednik Rusije retko ili nikada ne govori na javnim skupovima tog tipa van svoje zemlje, tako da je ovaj nastup pred Hramom Svetog Save, koji je Rusija posredno pomogla, telaljen kao nešto baš izuzetno. Vučić mu to nije zaboravio i do dana današnjeg nije promenio mišljenje i stav o svom najstarijem bratu u međunarodnim odnosima, pa čak ni ovih dana, kada Srbija rizikuje da zbog podrške Rusiji i sama bude predmet američkih sankcija. Očigledno su Putinovo mesto i odnos prema njemu jedan od ključnih indikatora rejtinga našeg predsednika i tu ne sme da bude nikakvih pomeranja, čak i po cenu novih nevolja za građane Srbije.

BRAT SI ĐINPING
Još jedan brat dolazi sa Dalekog istoka – predsednik Kine, generalni sekretar kineske Komunističke partije i jedan od najmoćnijih i najdugovečnijih lidera sveta. Prema Siju Đinpingu Vučiću je ljubav došla posredno preko Tomislava Nikolića, koji je na neki čudan način uspeo da osvoji srce kineskih prijatelja u ranoj fazi svoje vlasti. Svi su zapamtili Nikolićevu rečenicu na sastanku sa Sijem u Beogradu 2016: da će po proročanstvu Tarabića “žuti ljudi piti vodu iz Morave”. I zaista, kada se Srbija pogleda danas, Kina je jedan od najomiljenijih partnera, a tzv. “čelično prijateljstvo” dodatno je potvrđeno tokom epidemije korona virusa. Dobro se pamte uznemirujući nastupi Vučića – uplašenog pred brojem mrtvih koji nije smeo da saopšti građanima Srbije – kada je izjavio da ga samo kineski prijatelji nisu izdali i ostavili na cedilu.
Si Đinping je boravio u Beogradu i 2024. godine, a Vučić je nekoliko puta odlazio na dalek put u Kinu da bi omogućio Srbiji i podršku oko “borbe za Kosovo u UN”. Takođe i da bi brat Si dao nove kredite ili kupio nove firme. Možda Vučić nije Sija zvao baš bratom kao neke druge, ali jeste ga tretirao kao kuma: kad god je “gusto”, on bi da se osloni na Kinu, da Peking “učini” za železaru, Bor, Linglong i tome slično. Razume se, ovaj bratski odnos doveo je i do toga da se o Kinezima i njihovoj odgovornosti za pad nadstrešnice u Novom Sadu ne govori – oni se ne saslušavaju, kao da su izuzeti od odgovornosti zbog kršenja zakona Republike Srbije. Moguće je i da je Vučić sa bratom Sijem u posebnim poslovima i odnosima, toliko velikim da nikada nisu do kraja predočeni građanima Srbije.

BRAT VIKTOR
Posle Putina i Sija, posebno mesto za Vučićevim slavskim stolom ima predsednik Vlade Mađarske, Viktor Orban. To je opšte mesto srpske političke bajke koja počinje 2012. Orban je u Mađarskoj u ideološkom ključu Putin, a na poslovnom planu Si, tako da u jednoj osobi spaja dvojicu straije braće kojih se Vučić, razume se, više plaši nego što ih poštuje. Na tom nivou Viktor je njegov brat blizanac koji je malo uspešniji i od kog se uči, ali je neko kome se Vučić, čini se, najviše približio i sa kojim ima najintimnije odnose. Njihovi susreti i sastanci višestruki su i višebrojni, sastali su se više puta nego Predsedništvo SNS. Poslovni, fudbalski i salaški odnosi povezani su na sve moguće načine, pa brat Orban svom snagom u Evropskoj uniji “brani” Vučića, mada se tamo mišljenje Mađarske odavno ne uzima za ozbiljno. Ono što od brata Orbana Vučić nije dobio – bar ne javno – jeste da mu odškrine vrata Bele kuće, čije ključeve Vučić ima, ali mu je kanda zabranjeno da prilazi tom objektu. Brat Viktor trenutno ima svoje probleme, bliže se prolećni izbori na kojima može da dođe do promene. Ko zna, možda se posle toga preseli u Beograd na vodi.
BRAT BIN ZAJED
U čudnim kretanjima koje je Vučić imao od dolaska na vlast, mesto UAE vladara šeika Bin Zajeda ima posebno mesto. Da li preko Mila Đukanovića ili preko nekog drugog, tek Vučić se u ranoj fazi svoje vlasti sprijateljio sa šeikom koji mu je odmah doneo najmanje dva zajednička poduhvata: izgradnju Beograda na vodi i transformaciju JAT u Air Serbia. Emirati su vremenom postali druga kuća za Vučića ali i za njegove saradnike, kao i one koji su profitirali od Vučićeve vizije Srbije. Veza sa bratom Bin Zajedom i poslovne je ali i lične prirode, Vučić je više puta “isticao” da je puno naučio iz iskustva šeika iz Emirata i da je taj “model” države ono što mu je najbliže srcu. Ono što nam nije govorio bila je činjenica da su Emirati država koja ima mnogo više stranaca nego državljana i da bogati državljani žive na račun jeftine radne snage iz inostranstva. Bin Zajed se nedavno opet pojavio kao potencijalni spasilac u naftmoj krizi u Srbiji, ali do zaključenja ovog broja “Vremena” nema potvrde da bi njegova kompanija pazarila NIS, kao što je onomad kupila PKB – za malo novca, ali uz mnogo prijateljskih i bratskih poruka sa obe strane.
BRAĆA ROBERT FICO I ANDREJ BABIŠ
U likovima ove dvojice populističkih političara – jednog na čelu Slovačke, a drugog možda ponovo na čelu Češke – stapa se želja Vučića da bude u društvu nekih važnih zemalja unutar EU. Ako se do Orbanovog mišljenja više ne drži, ako je Nemačka daleko a Francuska nepoznata bez Emanuela Makrona, onda je dobro na svojoj strani imati ovu dvojicu bogatih hedonista i populista iz centralne Evrope. Vučić se toliko poistovetio sa bratom Robertom Ficom da je maltene proživeo njegove rane posle atentata od pre par godina. U srpskim tabloidima se maltene pisalo da je Vučić sledeći, i čini se da je taj metak koji je ranio Fica bio veza za zasnivanje bratskih odnosa. Fico je nalik Vučiću jer predstavlja “rusku” stranu EU politike i rad je da se viđa sa Putinom i nervira ostatak EU. S obzirom na to da dolazi iz države koja nije toliko uticajna, očigledno ne može da napravi mnogo štete, ali može da pomogne braći Srbima ako im zatreba neko za slikanje. Kada se pređe na teren Češke i mogućeg novog premijera, vidi se da on još od doba korone pokazuje naklonost prema Vučiću, koji je oduvek bio sklon da se pouzda u bogate ljude koji “znaju posao”. Ova bratstva vezuje narodnjačko-slobodarsko-populistička ideologija, kao i biznis i dobra zarada braće.
BRAT EDI RAMA
Dok je Angela Merkel vladala Evropom, Vučić i Edi Rama, njegov parnjak iz Albanije, bili su najveća braća. Hajde što su među najvišim liderima u Evropi, pa uvek štrče na onim zajedničkim slikama, nego su bili i deo ideje o Otvorenom Balkanu i Balkanskom procesu. Prvo je američka, a drugo nemačka priča. Jedno vreme nije moglo da se živi od velike bratske ljubavi, toliko atipične među Srbima i Albancima da se činilo da je dosegnut komunističko-partizanski ideal Bore i Ramiza, heroja iz Drugog svetskog rata. Ali na koncu je ispalo da brat Rama i nije neki brat, posebno što u poslednje vreme Albanija ide silovito ka EU i za nekoliko godina prestići će Srbiju, koja je bila najmanje deset godina ispred Albanije kada su njih dvojica preuzeli vlast. Tako da njih dvojica se sve ređe viđaju, nema više druženja, kucanja čašama na vinskim svečanostima i slikanja.

BRAT TAIP ERDOGAN
Kao i sa Ramom, tako je i sa Erdoganom krenulo divno, sjajno i bratski, najavom mostova pomirenja i poverenja među zavađenim hrišćanima i muslimanima. Međutim, ogromna slika na kojoj Miloš Obilić probada Murata zavijorila se ovih dana na utakmici KK Partizan–Fenerbahče u Beogradu. Pošto je Turska nedavno isporučila dronove kosovskim bezbednosnim snagama, Vučić je prvi podigao glas na Erdogana, za koga je ranije tvrdio da njega (Vučića) non-stop zove, da je pravi brat, da ga pita za decu i zdravlje roditelja i da mu čestita slavu. Iznenada, Erdogan je stavljen na staro radikalsko mesto – neprijatelj hrišćana i Srba. Očito, prošli su dani ljubavi među braćom, koja je prema Vučiću bila tolika da je bilo dovoljno da nazove brata u Ankaru i da ovaj promptno pošalje nekog od svojih da otvori fabriku u Vladičinom Hanu ili Krupnju ili podigne kredit i pošalje građevinsku operativu da pravi autoput ka BiH. Izgleda da se još veći Veliki Brat umešao u sve i pokvario odnose na geopolitičkom planu.

Čitajte „Vreme“ za manje od 140 dinara po broju! Do sredine januara 25 odsto popusta na polugodišnje i godišnje pretplate

Izvršna vlast najavljuje da će neugodno Tužilaštvo za organizovani kriminal pretvoriti u odeljenje Višeg tužilaštva u Beogradu – koje vodi lojalni Nenad Stefanović. O tome za novi broj „Vremena“ govori predsednik Visokog saveta tužilaštva Branko Stamenković

Potpuno mi je nejasno šta zaista znače floskule koje pojedinci koriste o otuđenju, odvajanju i ugrožavanju države od javnih tužilaca. Simptomatično mi je da su se one pojavile kada su nadležna javna tužilaštva, postupajući po zakonima, otpočela postupanje po službenoj dužnosti u vezi sa krivičnim postupcima u koje su uključeni i visoki predstavnici izvršne vlasti. Podsetiću da je vlada više puta proklamovala borbu protiv korupcije kao jedan od najbitnijih ciljeva svog rada

Šta se režim nada da će dobiti čekanjem? Jesu li te nade opravdane? Šta pobunjeno društvo – studenti, građani, opozicione partije – može da učini da natera Vučića da što pre raspiše vanredne parlamentarne izbore? Koje su lekcije iz Mionice, Negotina i Sečnja? Da li išta više znamo

Ko god je na rukovodećim pozicijama u Bezbednosno-informativnoj agenciji (BIA) do skoro bio ili se sprema da ih preuzme – dobro je za vlast, loše je za narod. Time su otklonjene sve dileme oko toga šta znači to što je umesto “druga Marka” šef operative u BIA postao “drug Nidža”
Intervju: Branko Stamenković, predsednik Visokog saveta tužilaštva
Zbog pretnji tužiocima ide se u zatvor Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve