

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika
Ako ne bude novih obrta, građanin Nikola Selaković, inače ministar kulture, iduće srede (4. februar) izaći će pred sud, na glavni pretres po optužnici Tužilaštva za organizovani kriminal povodom afere oko Generalštaba.
Šta taj slučaj, prvo direktno suđenje režimu, donosi? To je naslovna tema novog broja „Vremena“ koji je na kioscima od ovog četvrtka (29. januar).
Selaković je optužen da je muljao sa dokumentima i direktorima republičkog i gradskog zavoda za zaštitu spomenika. Sve kako bi Generalštabu bila ukinuta zaštita, te zgrada srušena i onde građeni stanovi, hotel i kockarnica. Od tog projekta je, za sada, Trampov zet Džared Kušner odustao.
Ako je verovati ministru Selakoviću, on će suđenje koristiti da „raskrinka blokadere“, pošto optužuje TOK da je „autoimuno oboljenje“, da učestvuje u „državnom udaru“ i radi po nalogu „centara moći“.
Vatreno svog pulena pokriva i predsednik države Aleksandar Vučić koji unapred kaže da će amnestirati ministra i priželjkuje da on, Vučić, lično sede na optuženičku klupu pa da im očita bukvicu.
A ni to nije zaumno, kada se zna da je prethodna direktorka Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture (RZZSK) Dubravka Đukanović nedavno potvrdila za „Vreme“ da su joj u prisustvu Vučića u Predsedništvu tražili da skine zaštitu sa Generalštaba.
Beogradski advokat Jovan Rajić za „Vreme“ kaže da je Selaković optužne za vrlo konkretne radnje, ali da se o tome ne izjašnjava – nego koristi taktiku da je napad najbolja odbrana. Vučić pak demonstrira silu i stoji iza svog ministra kojeg pušta da „bljuje otrov“.
„Što su šrafovi u SNS važniji i što više znaju, to je intenzivnija njihova odbrana. Pre svega zato što više znaju i više mogu da naude režimu. Tako funkcioniše svaka mafija, što je važniji šraf, veća je šteta po čitavu organizaciju ukoliko progovori“, kaže Rajić.
Bojan Pajtić, profesor na novosadskom Pravnom fakultetu, kaže da suđenje Selakoviću otvara vidik režimu – koliko će im se tek suditi ako padnu sa vlasti?
„Režim koji misli da mu nema kraja – zapravo kroz pokretanje ovog postupka nazreo svoj definitivni i neslavni kraj. Više ih se niko ne plaši“, kaže Pajtić za „Vreme“.
U novom broju donosimo i intervju sa Nemanjom Smičiklasom, odnedavno docentom Fakulteta primenjenih umetnosti, koji je 30 godina bio konzervator restaurator u RZZSK.
„Svi, apsolutno svi stručnjaci te institucije zauzeli jasan stav i stali u odbranu kulturnog nasleđa u Republici Srbiji. Zbog takve nesaradnje oni moraju biti kažnjeni i svi smo sigurni da država kroz Ministarstvo kulture sprema odmazdu, bez obzira što bi to moglo da bude pogubno po kulturno nasleđe, ali i samu državu“, kaže Smičiklas.
RZZSK je, dodaje, retka institucija koja savesno obavlja svoj posao i nije pristala na ucene i pretnje. „Ukidanjem službe zaštite vlast bi sebi otvorila put da uništi i sruši još kulturnih dobara i da te placeve ustupi ili proda investitorima“, upozorava naš sagovornik.
Ceo članak čitaje u novom „Vremenu“ koje na kioske stiže u četvrtak (29. januar). Ili se odmah pretplatite na štampano ili digitalno izdanje


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve