
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Foto: AP Photo/Marko DrobnjakovićAleksandar Gubaš, koji se više od tri decenije bavi procenom broja učesnika na različitim skupovima, navodi cifru od 55.000 ljudi
Na petom protestu „Srbija protiv nasilja“ u subotu, 3. juna bilo prisutno oko 55.000 građana, procena je Aleksandar Gubaš, koji se više od tri decenije bavi procenom broja učesnika na različitim skupovima.
Prema njegovim rečima, u samoj šetnji je učestvovalo oko 45.000 ljudi.
„Od sedam najmasovnijih skupova posle 1990. godine, četiri su se desila u poslednjih 15 dana. Peti protest protiv nasilja je drugi najveći skup nakon Petog oktobra, a na prvom mestu je protest koji je sa istim ciljem održan 19. maja, kojem je prisustvovalo oko 60.000 građana“, ističe Gubaš i dodaje da je sa liste deset najmasovnijih političkih događaja od 1990. ispao miting koji je u aprilu 2019. organizovao SNS.
“Za mene je zavidna brojka od dve hiljade ljudi na protestu za neku agendu ili pritisak. Sa deset hiljada ljudi možeš da praviš ozbiljne nerede i da se tučeš sa policijom, ako ti je do toga. A sa brojkama sa šetnje od poslednjeg petka, mogle su bez problema da se zauzmu sve institucije”, rekao je u intervjuu za “Vreme” Aleksandar Gubaš.
Pročitajte ceo intervju „Masa može svašta, kada je rešena da istera svoje“ sa Aleksandrom Gubašem.
B.G./N1
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve