

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Aura hrabrosti
Duboko nas je potresla iznenadna, prerana i užasno brza smrt naše drugarice i koleginice Slobodanke Nedović, profesora Pravnog fakulteta u Beogradu.
Najveći deo svog profesionalnog života, Slobodanka Boba Nedović provela je upravo na ovom fakultetu.
Rođena je 1955. godine u Beogradu, gde je završila celokupno školovanje. Magistrirala je na ovom fakultetu, s tezom „Savremeni feminizam i položaj i uloga žene u porodici i društvu“, 1982. godine. Doktorsku disertaciju „Država blagostanja: ideje i politika“ odbranila je 1992. godine. Na Pravnom fakultetu je predavala nekoliko socioloških disciplina: Opštu sociologiju, Socijalnu politiku i pravo, a ranije i Socijalnu politiku i socijalni razvoj. Od zvanja asistenta-pripravnika, prošla je kroz sva nastavna zvanja do vanrednog profesora.
Napisala je i objavila velik broj naučnih radova: autor je i koautor tri knjige, a objavila je i preko dvadeset naučnih članaka. Sudelovala je u izradi modela zakona iz oblasti izbora. Bila je urednik nekoliko zbornika. Učestvovala je na mnogobrojnim naučnim skupovima u zemlji i inostranstvu, a stručno se usavršavala na prestižnim inostranim univerzitetima i institutima. Bila je gostujući profesor na Kolumbija univerzitetu. Govorila je tečno nekoliko stranih jezika.
Bobu Nedović je krasilo veoma temeljno pravno, sociološko i opšte teorijsko obrazovanje.
Pored socioloških istraživanja, koja su bila osnovni predmet njenog naučnog rada, Boba Nedović se bavila temom ljudskih prava, naročito socijalnim i ekonomskim pravima, kao i pravnim i političkim standardima slobodnih i poštenih izbora.
Njeno najbolje delo „Država blagostanja: ideje i politika“, objavljeno 1995. godine, prvi je monografski rad u našoj politikološko-sociološkoj literaturi o teoriji i praksi „države blagostanja“. Knjigu je bazirala na ogromnoj, svetski relevantnoj literaturi, a u obradu teme je ugradila svoje izrazite sposobnosti minuciozne analize na apstraktno-teorijskom, kao i na konkretno-istorijskom nivou. Ova knjiga je i do danas nezaobilazan, referentan izvor saznanja i ima ozbiljan uticaj na istraživanja navedene teme. Koristi se, a i ubuduće će se koristiti, kao deo nastavne literature za predmet Socijalna politika i pravo.
Pored naučnog rada, Boba je sve vreme svog profesionalnog života pokazivala odvažan i nepokolebljiv društveni angažman. Bila je odlučan protivnik autoritarizma, kao ideje i prakse, i predan zagovornik demokratije. Nikad, međutim, nije došla do tačke u kojoj bi negirala demokratiju za protivnike demokratije. Taj stav nije bio samo posledica njenih teorijskih i političkih uverenja, njene opredeljenosti za demokratsku političku kulturu – to je bio deo njene ličnosti. Tolerantna, ali i tvrda, a nikad ostrašćena; prijatelj, ali i kritičar, s britkim i lucidnim opaskama i u slaganju i u neslaganju; vedra i naizgled opuštena, a uvek fokusirana, artikulisana i uporna u svakom društvenom angažmanu; beskrajno spremna da sasluša i pomogne, ali i uvek spremna da se ubedljivim argumentima bori za svoj stav. Ukratko, Boba je bila izgrađena ličnost, vrhunska intelektualka, samosvesna građanka, dobar, ozbiljan, nezaboravan čovek i prijatelj.
Kao iskreni pobornik demokratije i vladavine prava, uspela je tokom petogodišnjeg rada u svojstvu osnivača i direktora Centra za slobodne izbore i demokratiju bitno da doprinese realizaciji slobodnih i poštenih izbora u ovoj zemlji. Neopterećena ideologijom, ili na bilo koji način subjektivnom strašću, izuzev strasti za demokratiju – kako je sama govorila – stvorila je, zajedno sa svojim saradnicima, organizaciju koja okuplja šesnaest hiljada građana i mobilisala ih je za demokratiju i poštene izbore. Nije važno samo ljudima pružiti demokratiju, već i demokratiji pružiti ljude, često je govorila, a sama je tom interaktvnom procesu ubedljivo i snažno doprinosila.
Aura prijatelja, borca, hrabre ličnosti i omiljenog nastavnika zauvek će ostati među nama. Generacije studenata kojima je predavala pamtiće je prevashodno po prijateljskom, kreativnom, stimulišućem, dijaloškom, nehijerarhijskom, partnerskom odnosu, nikad po pokroviteljskom stavu ili sholastičkom pristupu. Njene kolege će je pamtiti po briljantnoj inteligenciji, po jasnoj, lucidnoj i brzoj misli, odvažnoj i direktnoj reči.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve