Segregacija dece i zdravog razuma

Učenici srednjih škola u Jajcu su nakon godinu dana istrajne borbe dobili bitku sa kantonalnim vlastima tako da ovaj grad neće dobiti školu koja bi kao pedeset i peta po redu funkcionisala po principu segregracije na osnovu etničke pripadnosti. To se, inače, naziva „dvije škole pod jednim krovom“. Protiv takve prakse bore se veliki broj učenika, predstavnici međunarodne zajednice, a tu je i presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine koji je još 2014. godine po tužbi organizacija civilnog društva donio odluku da je organizovanje škola na etničkom principu i odvajanje učenika očit primjer diskriminacije. Srednjoškolci iz Jajca kažu da neće odustati od insistiranja da se potpuno ukinu „dvije škole pod jednim krovom“.

Više od dvije decenije u BiH prisutan je ovaj sistem po kome djeca različitih nacionalnosti u istoj školskoj zgradi odvojeno pohađaju nastavu, imaju različite nastavne planove, profesore i obilježja u učionicama. Nacionalne stranke ne odustaju od tog modela i tamo gdje nije zaživio dovršavaju započeti proces razdvajanja učenika. Jajački srednjoškolci, od kojih je pobuna krenula, a koji su uglavnom hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, zajedno pohađaju nastavu po hrvatskom planu iako su u osnovnoj školi učili po principu odvojenih nastavnih planova, hrvatskog i bosanskog. Takvim sistemom su zadovoljniji u odnosu na prethodni kojim su bili odvojeni. Predstavnici Vijeća učenika Srednje strukovne škole Jajce tvrde da se u odvojenim školama odgajaju mladi nacionalisti i da oni ne žele živjeti u takvom društvu jer su svjedoci da nacionalizam i loše politike tjeraju mlade ljude iz Jajca i BiH. U prilog tom stavu stoji podatak da je 80.000 mladih samo prošle godine napustilo tu državu, a jedan dio njih je tu odluku donio u potrazi za boljim obrazovnim sistemom.

„Ne želimo podjele. Svi se družimo zajedno i slažemo se. Nakon što smo bili odvojeni u osnovnoj, bilo je prekrasno kada smo počeli ići zajedno u srednju školu. Sve ćemo učiniti da nas ne podijele“, jasno je rekla učenica trećeg razreda Admira Kasumna na jednom od prvih protesta i naglasila da joj kao Bošnjakinji ne smeta šahovnica u okviru grba Herceg Bosne koji se nalazi na svjedočanstvu koje dobijaju na kraju školske godine. Njen godinu dana mlađi školski drug Ivica Jukanović predstavio je ostale zahtjeve u vidu kvalitetnog nastavnog plana i programa koji neće vrijeđati ničiji nacionalni sentiment. „Ne želimo da nam se dijele škole, ali to nije jedino. Želimo da smo u školi svi ravnopravni. Želimo da Bošnjaci dobiju svoja svjedočanstva i nacionalnu grupu predmeta“, rekao je.

Do niza protesta srednjoškolaca iz Jajca, a zatim učenika i iz drugih bosanskohercegovačkih gradova, došlo je nakon što su zastupnici u Skupštini Srednjobosanskog kantona podržali inicijativu za osnivanje srednje škole u Jajcu na bosanskom jeziku. Kantonalna ministarka obrazovanja Katica Čerkez tada je naglasila da osnivanje mješovite srednje škole u Jajcu koja bi radila po nastavnom planu i programu na bosanskom jeziku ima podršku lokalne zajednice i Vlade SBK, a primjedbe javnosti na tu odluku mjesecima nije uvažavala. Umjesto toga, tvrdila je da su odvojene škole jedino moguće rješenje i da one nisu diskriminatorne jer odražavaju „čiste zajednice“ na terenu. Na molbu srednjoškolaca za razgovor, Čerkez je rekla da ne razumije zašto ne žele da uživaju u raspustu i „idu u disko“ umjesto da diskutuju s njom o diskriminaciji, te da smatra da je njihova borba – borba sa vjetrenjačama. „Ovo je pritisak međunarodne zajednice, a vi ste samo njihov mehanizam. Šta vam je? Pa, budite toga svjesni. Oni su vas samo iskoristili“, izjavila je ministarka Čerkez.

Njeni stavovi i izjave nisu se promijenili čak ni nakon što je zbog velikog pritiska javnosti odluka promijenjena tako da će u postojeće dvije škole, koje rade po hrvatskom nastavnom planu i programu, uz ranije uvedeni bosanski jezik i vjeronauku, djeci biti omogućeno da izučavaju istoriju i geografiju BiH, a moći će izabrati i kako će izgledati njihova svjedočanstva.

Inače, predstavnici međunarodne zajednice godinama već upozoravaju na moralne i pravne probleme vezane za ovaj model, koji je nakon građanskog rata osmišljen kao privremen u periodu konsolidacije. Šef misije OSCA Džonatan Mur podsjetio je i na „mnogobrojna snažna protivljenja fenomenu ‘dvije škole pod jednim krovom’ u Bosni i Hercegovini“, te rekao kako se posvetilo puno vremena i resursa u suprotnom smjeru – „da ujedinimo škole, uštedimo resurse i podignemo kvalitet obrazovanja“.

Razdvajanje učenika po nacionalnosti je problematično i iz finansijskih razloga. Realnost u ovih pedeset škola je da imaju duplu administraciju, duple nastavnike i za predmete koji nisu nacionalna grupa predmeta, dvije pravne službe, dva direktora, dvostruke troškove.

Problem „dvije škole pod jednim krovom“ specifičan je za Bosnu i Hercegovinu, baš kao što je specifično ono što u većini slučajeva nedostaje za rješavanje problema u ovoj državi – politička volja. Stručnjaci vjeruju da bi se problem mogao riješiti kroz rješavanje problema nastavnog plana i programa i da je ključ rješenja u kurikularnoj reformi koja bi donijela jedinstven plan i program za područje cijele zemlje. Takav nastavni plan bi djeci, ali i nastavnicima, pružao mogućnost da uče jedni o drugima, a fokusirao bi se na kvalitet, a ne na nacionalni identitet djeteta.