Tek kada rasformiramo propagandnu mašineriju mržnje i nasilja, stičemo preduslove da zajedno sa građanima gradimo pravednu, bezbednu, demokratsku i ekološki čistu Srbiju. Srbiju slobodnih medija i slobodnih ljudi. Srbiju samostalnog tužilaštva i nezavisnog sudstva. Srbiju u kojoj se vlast deli, smenjuje, kontroliše i ograničava. Zemlju koja pripada građanima, a ne jednom čoveku i njegovim “kumovima”
Djordjew Miketicfot:privatna…
Ove nedelje opozicija je predala Vučiću zahtev za održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Trudićemo se da čitavu evropsku opoziciju okupimo na jednoj listi. Embrion šireg opozicionog okupljanja u budućnosti je savez koji čine Zajedno, DS i Srce jer pokazuje na delu ono o čemu svi govore: ukrupnjavanje, zajedničko delovanje i saradljivost. Dovoljno za početak.
Mnogo prijatelja me je pitalo: odakle sada ideja da izbori budu raspisani što pre? Zato što građani više ne mogu da čekaju, zato što je vreme da hitno zaustavimo ovu inflaciju nasilja, inflaciju cena, inflaciju otimačine i razaranja institucija. U Srbiji se nikada nije teže živelo. Od samovozećih automobila koji su nam nuđeni prošle nedelje, stvar se svela na pojeftinjenje parizera. I to samo onog ortačkog. Parizer je paradigma Vučićeve politike. Sastavljen od svakakvih restlova, nezdrav, teško se vari i loše utiče na decu, ali se redovno služi u vrtićima i bolnicama. Ako želimo da budemo zdravi, vreme je ga izbacimo iz naših frižidera.
Zahtevi protesta “Srbija protiv nasilja” se nakon izbora odmah moraju ispuniti, a to traže i mnogi građani koji glasaju za vlast. Oslobađamo REM. Ukida se nacionalna frekvencija Pinku i Hepiju. Bira se profesionalno rukovodstvo RTS-a, Gašić neće biti ministar. Vulin do tada ionako neće ostati na čelu BIA, već ide u Rusiju, za ambasadora. To je za njega udobno okruženje gde se špijunira opozicija. Zabranjuje se LGBT i nevladin sektor. Likvidiraju se svi kritizeri Putina. Ma snaći će se odlično, kao i njegova Mira Marković.
Tek tada, kada rasformiramo propagandnu mašineriju mržnje i nasilja, stičemo preduslove da zajedno sa građanima gradimo pravednu, bezbednu, demokratsku i ekološki čistu Srbiju. Srbiju slobodnih medija i slobodnih ljudi. Srbiju samostalnog tužilaštva i nezavisnog sudstva. Srbiju u kojoj se vlast deli, smenjuje, kontroliše i ograničava. Zemlju koja pripada građanima, a ne jednom čoveku i njegovim “kumovima”. Za takvu Srbiju se moramo izboriti. To je Srbija kakvu želim da ostavim svojoj deci. U Evropskoj uniji kao deo razvijenog i demokratskog sveta gde se u školu ide po obrazovanje, u bolnicu po ozdravljenje, a u sud po pravdu, dok na pijaci možemo kupiti zdravu i jeftinu hranu.
Čeka nas globalna nestašica hrane, meso će moći da priušte samo bogati, voda će biti najvažniji resurs budućnosti, a mi umesto da se prilagođavamo podivljaloj klimi koja se menja, da zovemo struku u pomoć i planiramo održivi razvoj gradova i prirodnih dobara, da upumpamo ogromne subvencije u poljoprivredu, i u zelenu energiju, da obezbedimo energetsku ali i geopolitičku nezavisnost – mi se bavimo parizerom. Jer nužno je sakriti da bahati fudbaleri ruše istorijske građevine zbog profita – dok se ljudi lancima vezuju za tezgu od koje žive.
Odmah nakon parlamentarnih izbora, dolaze beogradski. Sukob između Vučića i Šapića postaje vidljiv golim okom i taj sukob će biti glavni razlog za pad vlasti SNS-a u Beogradu.
Sa nestrpljenjem iščekujem trenutak kada će sve Šapićeve afere, o kojima sada ćute policija i tužilaštvo, biti izručene na njega preko Vučićevih “blatoida”. Kao kada Cezar okrene palac nadole. To će biti veselo.
Šapić, na snimku koji je čula cela Srbija, preti samohranoj majci da je njen i život njene dece ugrožen. Čovek koji gradi kuću bez dozvole u gradu gde mu je najvažniji posao da zaustavi nelegalnu gradnju, čovek koji je od državnih organa sakrio svoje račune u stranim bankama i vilu u Trstu, čovek čiji saradnici u snimljenim razgovorima nameštaju tendere. I na kraju, čovek koji je spreman da fizički ugrozi bezbednost nečije dece – u mojoj Srbiji – taj čovek ne može da bude gradonačelnik.
Pre neki dan me zaustavila starija gospođa u Maksiju na Cvetnom trgu i pita me: zašto se svađaš sa Ćutom? Objasnio sam joj da se ja ne svađam. Razlog je jednostavan. Vaspitan sam tako da se sa prijateljima, pa makar i bivšim, ne prepucavam u medijima, što očito nije slučaj sa njim. Pita me šta je sa tom Fejsbuk stranicom? Odgovaram da će se pravi razlog njegovog izlaska iz stranke uskoro videti, a da je stranica ugašena i da će se vratiti prvobitnoj nameni. Biće glasilo građanskog i ekološkog aktivizma, a ne samo jednog aktiviste. Eto, deco, samo nemojte da se svađate, sa tom smo se rečenicom rastali uz stisak ruke.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Ljubavi smo naučili vatru, da zemlja nam više ne gori”. To je stih Vaska Pope, jednog od naših najvećih pesnika koji je rođen u selu Grebenac, na obodu Deliblatske peščare, u jednom od naselja koja su direktno bila ugrožena vatrom. Uprkos nadljudskim naporima vatrogasaca, dobrovoljaca i meštana, uprkos pomoći koju studenti i građani šalju nemajući šta drugo da čine, uprkos apelima da se ranije zatraži strana pomoć, šumski požar u Pesku se ovog leta sasvim oteo kontroli i nastala je šteta koja će se sanirati decenijama. Neko bi mogao da zaključi kako je Pesak u plamenu parabola današnje Srbije solidarnih građana i studenata kojima vlada zloćudni režim koji nije dostojan da štiti ekosisteme kakva je Peščara, da čuva naša prirodna blaga, našu zemlju
Uprkos tome što nema jasnog diskontinuiteta u radu Sektora za vanredne situacije, opšti utisak stručne javnosti je da reakcija na požar u Deliblatskoj peščari nije bila adekvatna. Na retkim snimcima videlo se da vatrogasaca nema dovoljno, da su u pomoć priticala lokalna dobrovoljna vatrogasna društva i da je prisustvo tehnike neprimereno veličini požara. Komentatorima su u oči upadale najčešće dve činjenice – da su u Peščari korišćeni kamioni cisterne FAP i TAM, koji se ne proizvode 40 i više godina
Velike nejednakosti među decom, preobimni programi, loš položaj nastavnika, nedostatak kadra i sve veća centralizacija, neke su od neuralgičnih tačaka naših osmogodšnjih škola, kaže za “Vreme” profesor Aleksandar Baucal. Kakvo nas onda sutra čeka? Zašto svi đaci osmog razreda iz Srbije u proseku zaostaju za vršnjacima iz Evropske unije i kako to promeniti? Kako u tom duhu učitelj Predrag Starčević, čovek kome je njegov posao misija, uči decu pravim vrednostima
Kultura sećanja: 26 godina od ubistva bivšeg predsednika Predsedništva Srbije
Otmica Ivana Stambolića usred dana u Košutnjaku bila je i poruka svima koji su se suprotstavljali režimu. Ako vlast odluči da nestaneš, neće biti ni svedoka, ni tragova, ni istrage. Neće biti čak ni vesti da te nema. O tome koliko je država bila pretvorena u sredstvo privatnog opstanka na vlasti govori i zaključak suda: pripadnici JSO i čelnici Resora državne bezbednosti nisu delovali kao samostalna kriminalna grupa, već su državni aparat sile upotrebili za očuvanje političke vlasti jednog čoveka
Za samo dve godine, od početka rata u Gazi oktobra 2023, izvoz srpske municije za Izrael povećao se 42 puta i tokom 2025. i početkom ove godine dostigao 133 miliona dolara. Sve to uprkos izjavi predsednika Aleksandra Vučića juna prošle godine da Srbija obustavlja sav vojni izvoz. Samo u prva dva meseca 2026. organizovano je 14 kargo letova za Izrael, u poređenju sa 32 tokom čitave 2025. Vojne veze nisu jednosmerne. Izraelski “Elbit Systems” je krajem 2024. Srbiji prodao savremene artiljerijske sisteme, dronove i opremu u vrednosti od 335 miliona dolara. Opremu je vlast u Beogradu upotrebila za masovno praćenje svojih protivnika
Dobar deo režima rehabilitira Mladića zbog rehabilitacije vlastitog ratnog i političkog puta. Pogani mit o junačkom generalu potreban im je kako bi predstavili čitav srpski narod kao njegove i svoje saučesnike
Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim
Pod parolom „od njih mi ništa ne treba“, mnogi kažu da neće uzeti 6.000 dinara koje Vučić i Mali "daruju" narodu iz Akcionarskog fonda. Od takvog vida protesta je, međutim, slaba vajda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Kakva je to zemlja u kojoj je glavna politička vest da se predsednik države i dvojica ministara slikaju za Instagram dok jedu hleb sa najjeftinim parizerom i majonezom
Opozicija zahteva vanredne parlamentarne izbore, a niti znamo u kom sastavu će nastupiti, niti ko je kandidat za premijera koji bi, ukoliko misle da iole ozbiljno trče izbornu trku u decembru, već uveliko trebalo da obilazi Srbiju i razgovara sa biračima. Ne znamo ni sa kojim programom će izaći na izbore
Da li je opozicija u pisanoj formi od Aleksandra Vučića tražila da se vanredni parlamentarni i beogradski izbori održe ili da se raspišu do kraja godine? Predsednik Srbije tvrdi jedno, a predstavnici opozicije da je svima jasno da su tražili nešto drugo
Naš cilj je da ubedimo hrabre i odlučne predstavnike akademske zajednice umetnika, zdravstvenih i prosvetnih radnika, seljaštva, radništva, poslovne zajednice i poslenika javne reči da uđu u ovu veliku borbu protiv nasilja. Svi zajedno, na izborima, savladaćemo zlo