

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Ministarstvo unutrašnjih poslova, po svemu sudeći, još nije privelo nasilnike koji su tukli navijače Partizana na utakmici protiv Pariza (24. oktobar). Ili barem vest o privođenju nije objavljena.
Snimci iz hale su jasni, a nekoliko nasilnika je identifikovala i redakcija „Vremena“. Jedan od njih je T. K. iz Kosovske Mitrovice za koga jedan izvor „Vremena“ kaže da je „klasični ćaci“. Neki tvrde da živi u šatorskom kampu između Predsedništva i Skupštine Srbije.
I ostali napadači iz hale su sličnog profila – bave se sitnim kriminalom i pružaju podršku vlastima da ne odu u zatvor. Batinali su one koji su te večeri skandirali protiv predsednika Aleksandra Vučića ili u znak podrške studentima.
Tihi rat
Taj incident bio je uvod u tihi rat u trouglu većine navijača, režima i predsednika košarkaškog kluba Ostoje Mijailovića koji se našao između dve vatre, kluba koji voli i sistema u kojem se obogatio. Sa Informera i drugih adresa mu je jasno priprećeno jer Arena stalno skandira jedno te isto kad igra Partizan.
„Vreme“ u novom broju (na kiosku od četvrtka, 6. novembra) istražuje šta se sve tu dešavalo i kako bi igra mogla da se raspetlja.
Partizan je saopštio da je zabranjen ulazak u halu šestorici učesnika tog incidenta, a kontrole na ulazu su vidno pojačane. Kako doznajemo, iako inicijali nisu saopšteni, ta šestorica su batinaši, a ne ljudi koji su se samo branili.
Pokušaji da se pliva
Sa druge strane, navijaču Velimiru Đuroviću, koji je tog dana uneo tobože sporni transparent podrške studentima, ukinuta je sezonska karta.
„Nisam ja budala, jasno mi je da Partizan nema punu kontrolu ni nad dešavanjima u hali i da pokušava da pliva“, kaže Đurović za „Vreme“. Ali dodaje da Mijailović još sluša „velikog šefa“, a istovremeno „traži slamku spasa“ za vreme kada dođe do promena u državi.
Iako mahom antirežmski nastrojeni, i navijači su podeljeni. A jedan izvor iz kluba kaže narodskim jezikom: „Ukratko, jebe nas ko stigne, svako ima neku agendu, a većinu baš briga da li će klub da ispašta.“
***Ceo članak čitajte u novom broju „Vremena“ od četvrtka (6. novembar) ili se **pretplatite na povoljno digitalno izdanje


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve