

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Ministarstvo unutrašnjih poslova, po svemu sudeći, još nije privelo nasilnike koji su tukli navijače Partizana na utakmici protiv Pariza (24. oktobar). Ili barem vest o privođenju nije objavljena.
Snimci iz hale su jasni, a nekoliko nasilnika je identifikovala i redakcija „Vremena“. Jedan od njih je T. K. iz Kosovske Mitrovice za koga jedan izvor „Vremena“ kaže da je „klasični ćaci“. Neki tvrde da živi u šatorskom kampu između Predsedništva i Skupštine Srbije.
I ostali napadači iz hale su sličnog profila – bave se sitnim kriminalom i pružaju podršku vlastima da ne odu u zatvor. Batinali su one koji su te večeri skandirali protiv predsednika Aleksandra Vučića ili u znak podrške studentima.
Tihi rat
Taj incident bio je uvod u tihi rat u trouglu većine navijača, režima i predsednika košarkaškog kluba Ostoje Mijailovića koji se našao između dve vatre, kluba koji voli i sistema u kojem se obogatio. Sa Informera i drugih adresa mu je jasno priprećeno jer Arena stalno skandira jedno te isto kad igra Partizan.
„Vreme“ u novom broju (na kiosku od četvrtka, 6. novembra) istražuje šta se sve tu dešavalo i kako bi igra mogla da se raspetlja.
Partizan je saopštio da je zabranjen ulazak u halu šestorici učesnika tog incidenta, a kontrole na ulazu su vidno pojačane. Kako doznajemo, iako inicijali nisu saopšteni, ta šestorica su batinaši, a ne ljudi koji su se samo branili.
Pokušaji da se pliva
Sa druge strane, navijaču Velimiru Đuroviću, koji je tog dana uneo tobože sporni transparent podrške studentima, ukinuta je sezonska karta.
„Nisam ja budala, jasno mi je da Partizan nema punu kontrolu ni nad dešavanjima u hali i da pokušava da pliva“, kaže Đurović za „Vreme“. Ali dodaje da Mijailović još sluša „velikog šefa“, a istovremeno „traži slamku spasa“ za vreme kada dođe do promena u državi.
Iako mahom antirežmski nastrojeni, i navijači su podeljeni. A jedan izvor iz kluba kaže narodskim jezikom: „Ukratko, jebe nas ko stigne, svako ima neku agendu, a većinu baš briga da li će klub da ispašta.“
***Ceo članak čitajte u novom broju „Vremena“ od četvrtka (6. novembar) ili se **pretplatite na povoljno digitalno izdanje


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve