Pobedničko kukurikanje

Hrvatski problemi su veliki, zemlja je zadužena i prema spolja i unutra, nezaposlenost je visoka, privreda u priličnom kolapsu. Bolni rezovi će biti nužni, a čini se da su građani voljni čak i njih da prihvate, ali pod uslovom da sve počne „odozgo“, od samih budućih ministara i saborskih zastupnika, koji imaju brojne privilegije i koji žive mnogo bolje od „običnog“ sveta

Baš kao što su govorile predizborne prognoze, hrvatski birači su sa vlasti otjerali HDZ Jadranke Kosor i najviše povjerenja dali Kukuriku koaliciji, u kojoj su SDP Zorana Milanovića, Hrvatska narodna stranka Vesne Pusić, Istarski demokratski sabor i Hrvatska stranka umirovljenika.

Ta će koalicija imati većinu, sa čak 81 zastupnikom u Hrvatskom saboru.

Sasvim je sigurno da će na podršku moći računati i od sedam zastupnika manjina, među kojima su i tri Samostalne srpske demokratske stranke Milorada Pupovca i Vojislava Stanimirovića (tri zastupnika), te vjerojatno i onih koji su najveće iznenađenje na ovim izborima, Hrvatskih laburista Dragutina Lesara, koji u parlament ulazi sa šest zastupnika i Nezavisne liste don Ivana Grubišića, koji je osvojio dva mandata. Lesar je, doduše, najavio da će stalno vladajućima „dihat za ovratnik“, ali da će podržati svaku razložnu odluku buduće vlade.

GUBITNICI: Najveći gubitnik je, svakako, HDZ. Pometen je još gore nego 2000. godine, kad je koalicija predvođena SDP-om (u vrlo sličnom sastavu) prekinula desetljeće autokratske vlasti Franje Tuđmana (koji je umro u decembru 2009. godine). Na ovim izborima, osvojili su 44 mandata, plus sva tri u dijaspori, a izgubili u gradovima (ostala im je samo Lika, a izgubili su čak i Senj, Zadar i Karlovac) u kojima su dosad bili praktično nepobjedivi.

Gubitnici su i njihovi dojučerašnji saveznici. Hrvatska seljačka stranka uspjela je osvojiti tek jedan mandat, dok su izborno posve propali najstarija hrvatska stranka, Hrvatska socijalno-liberalna (u kojoj se ponovo aktivirao Dražen Budiša) i Hrvatska stranka prava; nisu osvojili niti jedan mandat. Od pravaške političke scene, prilično razmrvljene posljednjih godina, uspjela je u parlament ući tek Ruža Tomašić iz HSP-Dr Ante Starčević, ali manje je to rezultat njene pravaške ideologije, a više imidža poštene i razumne žene, koja se u Hrvatsku vratila iz Kanade, te vrlo brzo posvađala s pravašima lažnog magistra Ante Đapića.

Manje iznenađenje je šest mandata koje je osvojio Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje (HDSSB), čiji je bivši lider Branimir Glavaš na odsluženju zatvorske kazne zbog ratnih zločina nad osječkim Srbima; Glavašu je Ustavni sud Hrvatske zabranio da bude nositelj liste te stranke, a Državno izborno povjerenstvo je potom odlučilo da ne može biti niti kandidat na izborima, što su najavljivali njegovi stranački suborci.

U svođenju računa valja primijetiti i činjenicu da su čak tri gradonačelnika, koji su još lani imali priličnu podršku građana, propali na ovim izborima. Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić sa svojom nezavisnom listom dobio je tek 3,9 posto glasova, gradonačelnik Splita Željko Kerum, koji je bio na listi HDZ-a, dobio je manje nego na izborima za gradonačelnika, a gradonačelnik Metkovića Stipo Gabrić Jambo, sa listom Hrvatske seljačke stranke, dobio je tek nešo više od dvije hiljade glasova, čak 680 manje od suparničkog HDZ-a.

VLADA DO BOŽIĆA: Na izborima se, inače, za povjerenje birača natjecalo čak 285 stranačkih i 28 nezavisnih lista. Statistika kaže da se za 151 mjesto zastupnika u Saboru prijavilo ukupno 4359 kandidata, od kojih je žena bilo 35 posto.

Apsurd kojega Hrvatska vuče od ranijih izbora, ponovljen je i ovoga puta: u zemlji koja ima 4.290.612 stanovnika, čak je 4.504.081 birača (u inozemstvu biračko pravo ima njih oko pola milijuna, pa je i njihov broj od 1995. godine porastao za oko 47.000). Nesređeni birački spiskovi, nastali u velikoj mjeri za vrijeme vladavine HDZ-a, u kojima su i mrtvi, ali i lažni stanovnici (zabilježeno je da u jednom selu od tek desetak stanovnika prijavu boravišta ima više od 400 NLO birača), ostaju za sređivanje novoj vladi.

Izvjesno je da će novi premijer biti predsjednik SDP-a Zoran Milanović. Ostaje da proteknu rokovi za eventualne žalbe, pa da Državno izborno povjerenstvo službeno objavi konačne rezultate, a prigovora – kako se čini – nema mnogo. Tako se pretpostavlja da bi, usprkos zakonskom roku koji ističe 1. januara iduće godine, predsjednik Ivo Josipović mogao Milanoviću dati mandat za sastav vlade već u četvrtak, na dan kad „Vreme“ izlazi iz štampe. Ako ne tada, morat će se pričekati do idućega tjedna, s obzirom da Josipović u petak u Briselu svečano potpisuje pristupni ugovor Hrvatske i Evropske unije, ali u svakom slučaju će i parlament i vlada, kako se najavljuje iz pobjedničkog tabora, najvjerojatnije biti formirani do Božića 25. decembra.

Tko su budući ministri, još se ne zna, konzultacije su još u toku. Sigurno je da je nova ministarka vanjskih poslova Vesna Pusić, da će predsjednik njene Hrvatske narodne stranke Radimir Čačić biti potpredsjednik vlade zadužen za ekonomiju (ako ne bude osuđen zbog skrivljene prometne nesreće u kojoj je poginulo dvoje Mađara), a da će i Milanka Opačić biti potpredsjednica. Sigurna su i dvojica prezimenjaka: Ranko Ostojić bit će ministar policije, a Rajko Ostojić ministar zdravstva.

Vrlo je vjerojatno i to da nitko od predstavnika SDSS-a neće, za razliku od prošle vlade (Ive Sanadera, pa Jadranke Kosor), biti njen potpredsjednik. Iako je Pupovac najavio podršku vladi, Milanović zasad otklanja mogućnost da netko od hrvatskih Srba bude na toj funkciji, ali vidjet ćemo kako će se apsolutna većina postaviti prema eventualnoj potpredsjedničkoj funkciji u Saboru, što je od davnina bila dobra praksa.

foto: reuters

UZDRŽANOST BUDUĆEG PREMIJERA: Zasad nitko još ne zna što će novu vladu dočekati i koliko su državne kase prazne. Odatle valjda i vrlo umjeren ton Zorana Milanovića nakon što su u izbornoj noći pristigli rezultati; nimalo euforije nije bilo u njegovom obraćanju. „Četiri stranke, jedna vizija“, rekao je, nastavljajući: „Hvala svima onima koji su nam dali šansu da vodimo Hrvatsku. Pred nama je velika odgovornost i velika zadaća. Nećemo iznevjeriti, obećajem to, potpuno svjestan onog što govorim.“ Politika njegove vlade bit će politika pravednosti i „poštenih plaća za pošteni rad“, rekao je, a političkim protivnicima (naglašavajući „ne neprijateljima“) poručio da želi da u Saboru zajednički rade za Hrvatsku, koliko god je to moguće.

Za razliku od njega, u HDZ-u je bilo sasvim drukčije. Tamo je Jadranka Kosor optužila sve i svakoga za poraz, pa i medije, propustivši da Kukuriku koaliciji čestita izbornu pobjedu, možda i zbog toga što je morala tješiti Vladimira Šeksa, donedavnog potpredsjednika Sabora koji se rasplakao na bini zbog gubitka vlasti u kojoj je bio jedan od najvažnijih ljudi u proteklih 21 godinu.

Bilo je simbolike i u mjestima koja su za okupljanje u izbornoj noći izabrali glavni takmaci. Kukuriku koalicija (nazvana tako zbog koalicijskog dogovora postignutog u restoranu „Kukuriku“ u Kastvu kod Rijeke) okupila se u Muzeju suvremene umjetnosti, najnovijoj zgradi kulturnog Zagreba, dok je HDZ ostao na Trgu žrtava fašizma, gdje im je sjedište, ali u Umjetničkom paviljonu „Ivana Meštrovića“, koji je za vrijeme Jugoslavije bio Muzej revolucije naroda Hrvatske, dok je za vrijeme tzv. Nezavisne države Hrvatske bio pretvoren u džamiju.

Politički analitičari nakon izbora procjenjuju da su hrvatski birači pred buduću vladu Zorana Milanovića i Kukuriku koalicije postavili velika očekivanja, ali da se ne zna u kolikoj mjeri će nova vlast njima i odgovoriti. Hrvatski problemi su golemi, zemlja je zadužena i prema van i unutra, nezaposlenost je visoka, privreda u priličnom kolapsu. Bolni rezovi – termin kojega su predstavnici Kukuriku koalicije vidljivo izbjegavali u predizbornoj kampanji – bit će nužni, a čini se da kod građana ima volje čak i njih da prihvate, ali pod uvjetom da sve počne „odozgo“, od samih budućih ministara i saborskih zastupnika, koji imaju brojne privilegije i koji žive puno bolje od „običnog“ svijeta.

MORALNA OBEĆANJA: Koje će mjere poduzeti nova vlada, ne zna se. Jasno je da neće imati nijednog, a kamoli sto dana poštede od kritika i očekivanja, čega su očito svjesni i Milanović i ostali koji će biti u vlasti. Kako upozoravaju ekonomisti, već u tih prvih sto dana morat će povući niz teških poteza, kako bi spasili kreditni rejting zemlje. Kako kaže Vladimir Ferdelji, predsjednik Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika Croma, Hrvatska se već dugo ponaša kao čovjek koji pada s nebodera i na svakom katu, u prolazu, viče kako je zasad sve dobro. „A mi ćemo pasti na zemlju, samo ne znam hoće li to biti za dvije godine ili tri, ali duže neće biti. Zvat će se to hrvatski sindrom, kao što se već zovu grčki ili argentinski. To znači ljude na cestama, u malo dana izmjene više vlada, učestale devalvacije itd. Živjet ćemo pod izuzetno teškim okolnostima, ako dobrovoljno i sami, sada, dok je još kakvo-takvo poluvrijeme, ne napravimo značajne promjene u razvojnoj politici i u državnim financijama.“

Problem je u tome što se u predizbornoj kampanji o mjerama nije moglo čuti ništa osim fraza „mi ćemo, sve ćemo“. „Kukuriku nije imao politički program, već moralna obećanja“, kaže profesor Žarko Puhovski.

No, prvi potez, iako vlada još ne postoji, ohrabruje bar Zagrepčane: svega dva dana nakon izbora, uklonjene su protudemonstracijske zapreke oko Markovog trga, gdje je sjedište Sabora, koje su postavljene za vrijeme protesta protiv vlade Jadranke Kosor. Zabrana protesta na tom trgu važi do 15. jula iduće godine, do kada vlada po nalogu Ustavnog suda mora promijeniti sporne odredbe Zakona o javnom okupljanju, čime će se očito i formalno napokon morati pozabaviti Zoran Milanović.

„Za naše uspjehe odgovorni smo mi, za naše greške odgovorni smo sami. Idemo na posao, možemo i pogriješiti, ali ne smijemo stajati i ne smijemo iznevjeriti sve one koji su nam dali danas povjerenje i očekuju velike stvari od nas“, rekao je u pobjedničkoj izbornoj noći budući premijer.

Želja građana da mu vjeruju ogromna je, vidjet ćemo vrlo brzo da li nakon „moralnih obećanja“ slijede i konkretni rezultati.