
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Državne zdravstvene ustanove u Srbiji imaju postrojenja za sterilizaciju opasnog otpada, ali im država oduzima dozvole, otkriva „Vreme“ u novom broju. Da li se tako nameštaju poslovi privatnim firmama
Opasan medicinski otpad u kontejnerima, zajedno sa drugim smećem, i nebezbedno spaljivanje delova tela – to je do pre petnaestak godina bilo sasvim uobičajeno pri zdravstvenim ustanovama u Nišu i drugde.
Tada je Evropska unija počela da ulaže milione evra kako bi pomogla Srbiji da konačno uredi ovu oblast. Klinički centar i Dom zdravlja u Nišu bili su među onima koji su dobili postrojenja za tretman infektivnog medicinskog otpada.
No, danas ta postrojenja zvrje skoro prazna, bez dozvola. U novom broju koji je na kioscima, „Vreme“ otkriva šemu prema kojoj poslednjih godina vlast „čisti teren“, prazneći državna postrojenja.
Više naših sagovornika misli da je razlog „punjenje džepova“ privatne firme Remondis Medison iz Zrenjanina koja sada steriliše otpad i to naplaćuje skuplje. U firmi to demantuju.
Postrojenje pri niškom Kliničkom centru ima četiri autoklava i tri drobilice, kao i jedno vozilo kojim se otpad transportuje sa svih klinika.
„Zbrinjavali smo otpad iz Hitne pomoći, Transfuzije, Studentske poliklinike, Zavoda za sudsku medicinu, Klinike za stomatologiju, Instituta Niška Banja, Gornje Toponice i Zavoda za zdravstvenu zaštitu radnika“, navode za „Vreme“. Državne ustanove za tu uslugu nisu plaćale ništa.
Ali muke počinju pre oko pet godina. Prvo gube dozvolu za prevoz – po novom Zakonu o transportu opasnih materija morali bi da se registruju i kao autotransportno preduzeće, što za zdravstvene ustanove praktično nije moguće. Ali tu nije kraj.
Najpre više nisu mogli da uz naplatu zbrinjavaju otpad iz prvatnih klinika i ordinacija, a od februara ne mogu ni iz državnih.
„Tada nam Ministarstvo nije produžilo dozvolu“, navode iz Odseka za obezbeđenje Kliničkog centara Niš. „Nema obrazloženja, samo piše da nam je dozvola odobrena samo za sopstvene potrebe.“
Jedan od sagovornika kaže da je ovo primer koji ilustruje situaciju na nivou cele Srbije, jer tvrdi da su „svi izgubili dozvole zbog jednog“. Tu misli na firmu Remondis iz Zrenjanina.
Teško je naći tačne podatke o zaradi, ali „Vreme“ je dobilo potvrdu iz zdravstvenog centra Aleksinca da su privatnicima za zbrinjavanje medicinskog otpada samo tokom prošle i ove godine platili oko tri miliona dinara. Pri tome imaju svoje postrojenje koje ne koriste.
U Remondisu sve demantuju. „U državi Srbiji najveći operater za zbrinjavanje medicinskog otpada je državni sistem koji deluje pod Ministarstvom zdravlja i procenjuje se da se 80% generisanog medicinskog otpada zbrinjava kroz isti dok je ostalih 20% podeljeno na privatne operatere.“
Na pitanja zašto poslednjih godina sve drugih operatera gubi dozvole, a Remondis preuzima i poslove državnih postrojenja koja zato ne rade u punom kapacitetu, odgovaraju da su se propisi promenili i da svi to moraju da poštuju.
Celo istraživanje čitajte u novom broju „Vremena“ koji je na kioscima.
Ovog oktobra „Vreme“ slavi i časti – čak 35 odsto popusta za naš 35. rođendan! Važi za polugodišnje i godišnje pretplate. Pretplatite se sada!

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve