

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“




Kako je glasala Crna Gora od sticanja nezavisnosti
Referendum o nezavisnosti Crne Gore, 21. maja 2006.
Prema zvaničnim rezultatima Državne izborne komisije (DIK), od ukupno 484.718 građana sa pravom glasa, na referendum je izašlo 419.236 (86,49%). Za nezavisnost se izjasnilo 230.711 građana (47,5% u odnosu na ukupno biračko telo), odnosno 55,5% u odnosu na ukupan broj važećih glasova. Protiv nezavisnosti je glasalo 185.002, odnosno 44,5%.
Parlamentarni izbori 10. septembra 2006.
Od ukupno upisanih 484.430 birača, na izbore je izašlo 345.757 (71,37%).
1. Koalicija za evropsku Crnu Goru – Milo Đukanović – DPS – SDP: 164.737 glasova (48,62%); 39 mandata +2 albanska
2. Srpska lista – Andrija Mandić: 49.730 glasova (14,68%); 12 mandata
3. SNP-NS-DSS-Koalicija: Socijalistička narodna partija Crne Gore, Narodna stranka i Demokratska srpska stranka: 47.683 glasa (14,07%); 11 mandata
4. Pokret za promjene – Nebojša Medojević: 44.483 glasova (13,13%); 11 mandata
5. Liberali i Bošnjačka stranka – „Ispravni u prošlosti, pravi za budućnost“ – Miodrag Miko Živković: 12.748 glasova (3,76%); 3 mandata
6. Koalicija Demokratski savez u Crnoj Gori – Partija Demokratskog prosperiteta, Mehmet Bardhi: 4373 glasa (1,29%); 0 mandata
7. Demokratska unija Albanaca – Fehrat Dinoša: 3963 glasa (1,09%); 0 mandata
8. Građanska lista: 2906 glasova (0,86%); 0 mandata
9. Albanska alternativa: 2656 glasova (0,78%); 0 mandata
10. Savez komunista Jugoslavije – Komunisti Crne Gore: 2343 glasa (0,69%); 0 mandata
11. Forca: 2197 glasova (0,65%); 0 mandata
12. Demokratska stranka Crne Gore: 1286 glasova (0,38%); 0 mandata
Predsednički izbori 6. aprila 2008. godine
Biračko pravo imalo je 490.412 građana, a ukupno je glasalo 334.455 (68,20%).
1. Filip Vujanović, kandidat Demokratske partije socijalista Crne Gore – 171.118 glasova (51,89%)
2. Andrija Mandić, kandidat Srpske liste – 64.473 glasa (19,55%)
3. Nebojša Medojević, kandidat Pokreta za promjene – 54.874 glasa (16,64%)
4. Srđan Milić, kandidat Socijalističke narodne partije – 39.316 glasova (11,92%)
Parlamentarni izbori 29. marta 2009.
Pravo glasa je imalo 498.305 birača, dok je na izbore izašlo 314.627 (63,14%).
1. Evropska Crna Gora – Milo Đukanović: 168.290 glasova (51,02%); 48 mandata
2. SNP – Socijalistička narodna partija Crne Gore – Srđan Milić: 54.547 glasova (16,54%); 16 mandata
3. Nova srpska demokratija – Andrija Mandić: 29.883 glasa (9,06%); 8 mandata
4. Pokret za promjene – Možemo – Nebojša Medojević: 19.546 glasova (5,93%); 5 mandata
5. Narodnjačka koalicija – Narodna stranka i Demokratska srpska stranka: 9448 glasova (2,86%); 0 mandata
6. Koalicija liberalne partije i Demokratskog centra – „Za drugačiju Crnu Goru“ – Dr Goran Batrićević: 8759 glasova (2,66%); 0 mandata
7. Stranka penzionera i invalida Crne Gore: 7691 glasa (2,33%); 0 mandata
8. UDSH – DUA Ferhat Dinoša: 4747 glasova (1,44%); 0 mandata
9. Srpska nacionalna lista: 4291 glasa (1,30%); 0 mandata
10. „Bošnjaci i muslimani zajedno, jedno“: 3489 glasova (1,06%); 0 mandata
11. Forca – Nazif Cungu: 2939 glasova (0,89%); 1 mandat
12. Albanska lista – Lista Shqiptare: Demokratski savez u Crnoj Gori – Lidhja demokratike në mal të zi – Mehmet Bardhi & Albanska alternativa – Alternativa Shqiptare – Gjergj Camaj: 2898 glasova (0,88%); 1 mandat
13. „Albanska koalicija – Perspektiva“: 2619 glasova (0,79%); 1 mandat
14. Otadžbinska srpska stranka – Docent dr Aleksandar Stamatović „Za istinske Srbe“: 2446 glasova (0,74%); 0 mandata
15. Crnogorski komunisti: 1594 glasa (0,48%); 0 mandata
16. Partija demokratskog prosperiteta: 805 glasova (0,24%); 0 mandata
Parlamentarni izbori 14. oktobra 2012.
Pravo glasa je imalo 514.055 birača, dok ga je iskoristilo 362.714 (70,56%).
1. Evropska Crna Gora – Milo Đukanović: 165.380 glasova (45,60%); 39 mandata
2. Demokratski front – Miodrag Lekić (Nova srpska demokratija, Pokret za promjene, Demokratska stranka jedinstva, Bošnjačka demokratska partija Crne Gore, Grupa birača Milan Knežević): 82.773 glasa (22,82%); 20 mandata
3. SNP – Socijalistička narodna partija Crne Gore – i riječ i djelo: 40.131 glasa (11,06%); 9 mandata
4. Pozitivna Crna Gora – Darko Pajović: 29.881 glasa (8,24%); 7 mandata
5. Bošnjačka stranka – Rafet Husović: 15.124 glasa (4,17%); 3 mandata
6. Srpska sloga: 5275 glasa (1,45%); 0 mandata
7. Forca za jedinstvo – Genci Nimanbegu – Vasel Sinishtaj – Zana Sarvan: 5244 glasa (1,45%); 1 mandat
8. Albanska koalicija: 3824 glasa (1,05%); 1 mandat
9. Srpski nacionalni savez – dr Ranko Kadić: 3085 glasova (0,85%); 0 mandata
10. Demokratska unija Albanaca: 2848 glasova (0,79%); 0 mandata
11. Hrvatska građanska inicijativa: 1470 glasova (0,40%); 1 mandat
12. Zajedno: 1.384 glasova (0,38%); 0 mandata
13. Albanska omladinska alijansa: 531 glas (0,15%); 0 mandata
Predsednički izbori 7. aprila 2013.
Biračko pravo imalo je 511.405 građana, a iskoristilo ga je 326.803 (63.90%).
1. Filip Vujanović, kandidat Demokratske partije socijalista Crne Gore: 161.940 glasova (51,2%)
2. Miodrag Lekić, nezavisni kandidat: 154.289 glasova (48,8%)
Parlamentarni izbori 16. oktobra 2016.
Pravo glasa imalo je 528.817 birača, a to pravo je iskoristilo njih 388.220.
1. Sigurnim korakom! DPS – Milo Đukanović: 158.490 glasova (41,41%); 36 mandata
2. Demokratski front – Mi ili on – (Nova srpska demokratija, Pokret za promjene, Demokratska narodna partija Crne Gore, Radnička partija, Demokratska srpska stranka, Pokret za Pljevlja, Srpska radikalna stranka, Jugoslovenska komunistička partija Crne Gore, Partija udruženih penzionera i invalida Crne Gore i Grupa birača – Otpor beznađu): 77.784 glasa (20,32%); 18 mandata
3. Velika koalicija Ključ – DEMOS, SNP, URA – Najbolje za Crnu Goru: 42.295 glasova (11,05%); 9 mandata
4. Mr Aleksa Bečić – Demokratska Crna Gora – Pobjede, a ne podjele: 38.327 glasova (10,01%); 8 mandata
5. SDP – Ranko Krivokapić – Država svima: 20.011 glasa (5,23%); 4 mandata
6. Socijaldemokrate Crne Gore – Ivan Brajović – Dosljedno: 12.472 glasova (3,26%); 2 mandata
7. Bošnjačka stranka – Rafet Husović – Naša snaga: 12.089 glasova (3,16%); 2 mandata
8. Albanci odlučno: 4.854 glasa (1,27%); 1 mandat
9. Hrvatska građanska inicijativa – HGI od srca: 1802 glasa (0,47%); 1 mandat
10. Pozitivna Crna Gora – Darko Pajović – jer volim Crnu Goru: 5062 glasa (1,32%); 0 mandata
11. Albanska koalicija „Sa jednim ciljem“ DP, GI, DSUCG i Perspektiva: 3394 glasa (0,89%); 0 mandata
12. Lista Demokratskog saveza Albanaca: 1542 glasa (0,40%); 0 mandata
13. Srpska stranka – prof. dr Milovan Živković: 1201 glasa (0,31%); 0 mandata
14. Bošnjačka demokratska zajednica u Crnoj Gori – Hazbija Kalač: 1140 glasova (0,30%); 0 mandata
15. Alternativa Crna Gora: 878 glasova (0,23%); 0 mandata
16. Stranka srpskih radikala – Crnu Goru u sigurne ruke: 693 glasa (0,18%); 0 mandata
17. Stranka penzionera, invalida i socijalne pravde Crne Gore – dr Smajo Šabotić „Za bolji standard penzionera i razvoj sjevera Crne Gore“: 672 glasa (0,18%); 0 mandata
Izbori Za predsednika Crne Gore održani 15. aprila 2018. godine
Pravo glasa imalo je 532.559 birača, a iskoristilo ga je 340.462 (63,93%).
1. Milo Đukanović – Demokratska partija socijalista Crne Gore: 180.272 glasa (53,90%)
2. Mladen Bojanić – kandidat Demokratskog fronta, Demokratske Crne Gore, Socijalističke narodne partije Crne Gore i Građanskog pokreta URA: 111.711 glasa (33,40%)
3. Draginja Vuksanović – Socijaldemokratska partija Crne Gore: 27.441 glasa (8,20%)
4. Marko Milačić – Prava Crna Gora: 9405 glasova (2,81%)
5. Hazbija Kalač – Stranka pravde i pomirenja: 2677 glasova (0,80%)
6. Vasilije Miličković – Nezavisni kandidat: 1593 glasa (0,48%)
7. Dobrilo Dedeić – Srpska koalicija: 1363 glasa (0,41%)


U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve