Biljana Nikolić, novinarka “Vijesti”, kaže za “Vreme” kako je jasno da Miloš Medenica ne deluje samostalno. “Te strukture očito imaju interes, a i hrane ga obavještajnim podacima. Fenomen ‘Medeni’ postaje neka vrsta gerilskog formata, u kojem se plasiraju informacije na osnovu kojih se može pretpostaviti ko bi sve mogao da ima korist, kao i šta su motivi takvog djelovanja”
Za “Vreme” iz Podgorice
Miloš Medenica, trenutno na brdovitom Balkanu najpoznatiji avatar sa ljudskim likom, bio je u Zagoriču – ne baš miroljubivom delu Podgorice u kojem je odrastao – poznat kao “Miloš Vesnin”. Ipak, nikada nije bio deo čuvenog po zlu zagoričkog klana. Više ga je interesovalo skijanje što je, u neku ruku, i razumljivo jer mu je svojta iz kolašinskog kraja.
Kako svedoče njegovi školski drugovi, Miloš i nije morao da stiče ime jer je već imao prezime. Zapravo, ovaj mladić se nikada nije oslobodio senke svoje majke, Vesne Medenice, nekadašnje svemoćne prve dame crnogorskog pravosuđa. Sve dok nije postao “Medeni”.
Životni moto sina bivše predsednice crnogorskog Vrhovnog suda bio je, kako je sam govorio u Skaj prepisci, koju je objavio portal Libertas: “Nema stresa ni besa dok je puna kesa”. U skladu sa tim, Miloš Medenica se, prema optužnici, bavio švercom cigareta i trgovinom narkoticima. Usput, kako se navodi u optužnici, koristio je ime, moć i položaj svoje majke da osveži kućni budžet. Tako je, bar u dva slučaja, posredovao da se preko Vesne Medenice donesu odgovarajuće presude, za šta im je plaćeno po 100.000 evra.
“POŠAO NA SUĐENJE” I NESTAO
Biljana Nikolić, novinarka “Vijesti” koja već dugo prati crnogorsku crnu hroniku, na osnovu poznatih podataka i optužnice po kojoj je Miloš prvostepeno osuđen na deceniju i dva mjeseca robije, smatra da je Medenica miksao kriminalne radnje sa uticajem svoje majke.
“On je prvostepeno osuđen da je bio na čelu kriminalne ekipe, rukovodio mrežom saradnika, organizovao nelegalne poslove, te donosio operativne odluke. To sve ukazuje na veoma aktivnu, a ne pasivnu ulogu, odnosno da nije bio samo “privilegovani sin”, kaže za “Vreme” Biljana Nikolić. Ona upozorava da je, s druge strane, teško zanemariti položaj njegove majke, koja je godinama obavljala najvažnije funkcije u crnogorskom pravosuđu i da je Vesna Medenica bila važan deo cele konstrukcije.
“Skaj transkripti sadrže poruke u kojima Miloš Medenica navodi da njegova majka navodno zna za njegove poslove i da može obezbijediti zaštitu. Prvostepena presuda ukazuje da je položaj Vesne Medenice – inače osuđena za protivzakoniti uticaj – predstavljao zapravo važan resurs koji je njegovoj mreži davao dodatnu zaštitu ali i profit. Naravno, konačnu pravnu ocjenu ipak će dati pravosnažna presuda”, objašnjava Biljana Nikolić.
Miloš Medenica je u bekstvu od 28. januara kada je i nepravosnažno osuđen na deset godina i dva meseca zatvora zbog stvaranja kriminalne organizacije, produženog krivičnog dela krijumčarenje, dva krivična dela protivzakonitog uticaja putem pomaganja i za sprečavanje dokazivanja.
Ni on ni njegova majka Vesna Medenica nisu prisustvovali izricanju presude, a policija je i pre objavljivanja odluke utvrdila da Miloša Medenice nema u porodičnom stanu u podgoričkoj Ulcinjskoj 2. Naknadnom istragom utvrđeno je da je izašao samo nekoliko sati pre nego je u sudnici saopštena odluka krivičnog veća. Ispostaviće se da mu se tog trenutka gubi svaki trag iako je, kako je navela policija, od 18. oktobra 2025. godine do 27. januara 2026. godine, prema svakodnevnim merama nadzora, sve vreme bio u tom stanu.
Iz Uprave policije tada su kazali da su 28. januara 2026. godine, pre nego što je dostavljeno obavještenje i doneto rešenje o određivanju pritvora za osuđenog Miloša Medenicu, policajci završili obilazak stana u kojem Miloš Medenica nije zatečen. Njegova supruga, koja se nalazila u porodičnom stanu u podgoričkoj Ulcinjskoj 2, rekla im je da je on pošao na suđenje. Do danas nije poznato kako je Miloš Medenica pobegao policiji ni da li mu je i ko pomogao u tom naumu.
RAĐANJE “MEDENOG”
Dan nakon izricanja presude za Medenicom je raspisana međunarodna potjernica, a ubrzo zatim krenula je njegova “onlajn karijera”, u početku praćena otvorenim dilemama da li se radi o stvarnom Milošu Medenici ili generisanom liku VI.
U svakom slučaju, “Medeni” je, kako se sam predstavljao, svakom novom objavom izazivao veliku pažnju crnogorske javnosti. Ipak, regionalnu pozornost dobio je video-snimkom, objavljenim na društvenim mrežama, kojim je najavio hapšenje načelnika policijske uprave za Beograd Veselina Milića. “Medeni” je naveo da je Milić organizovao sastanak dvojice kriminalaca – te noći ubijenog Aleksandra Nešovića Baje i Saše Vukovića Bosketa. Kazao je i da je restoran “27” na Senjaku u vlasništvu brata predsednika Srbije Andreja Vučića.
Reagovao je, a ko bi drugi, predsednik Srbije. Vučić je sredinom maja kazao kako je Miloš Medenica izmislio da je njegov brat vlasnik restorana u kojem je 12. maja ubijen Nešović.
“Znate li ko je to izmislio i prvi rekao? Rekao je pravosnažno osuđeni Miloš Medenica, a kojeg, prema našim obavještajnim podacima, štiti ‘kavački klan’ i drži na teritoriji Crne Gore. Koji se ne javlja na izdržavanje kazne, sin nekadašnje predsednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Pošto ga drže kavčani, oni nisu uspeli u svom životu jer imaju problem samo sa jednim liderom na Balkanu, kao i ovi drugi, to je ‒ Aleksandar Vučić. Pošto sa drugim liderima očigledno nemaju baš mnogo problema. I onda on kada ispriča sve što je čuo od svojih kolega, jer su neki od tih narko-dileri koji su učestvovali u tome, onda moraju da ubace porodicu onog koji im najviše smeta, koji im predstavlja najveći problem”, rekao je Vučić tog dana.
SAMOSTALNI DILER I ŠVERCER
Iako je Aleksandar Vučić povezao Medenicu sa jednim od ovdašnjih kriminalnih gangova tvrdeći da se Miloš skriva u Crnoj Gori, Biljana Nikolić smatra da u ovom trenutku ne bi bilo odgovorno tvrditi da je Miloš Medenica “oruđe u rukama kavačkog klana”.
“Ime Miloša Medenice kao dio kriminalnog miljea prvi put je pomenuto kada su u martu 2022. godine u medijima objavljeni prvi Skaj transkripti, a u policijskim evidencijama u to vrijeme nije bio označen kao formalni pripadnik ni kavačkog niti škaljarskog klana. U medijskim izvještajima i analizama često se navodilo da je održavao kontakte s ljudima iz oba kriminalna miljea, što nije neuobičajeno, a o njima je u Skaj porukama iznosio i mahom negativna mišljenja. Analizirajući dostupne podatke, čini se da je više u to vrijeme djelovao kao samostalni akter sa vlastitom mrežom i kontaktima nego kao pripadnik kavačkog ili škaljarskog klana. Situacija se, makar se tako čini, mijenja tokom i nakon njegovog izlaska iz pritvora”, objašnjava novinarka podgoričkih “Vijesti”.
KO KONTROLIŠE MEDENICU
Biljana Nikolić, sa druge strane, dodaje da ukoliko je riječ o autentičnom, a ne generisanom liku VI, jasno je, na osnovu podataka koje iznosi i sa kojim strukturama sarađuje, da “Medeni” ne deluje samostalno.
“Te strukture očito imaju interes, a i hrane ga obavještajnim podacima. Fenomen ‘Medeni’ postaje neka vrsta gerilskog formata, u kojem se plasiraju informacije na osnovu kojih se može pretpostaviti ko bi sve mogao da ima korist kao i šta su motivi takvog djelovanja”, ističe Biljana Nikolić.
Odgovarajući na pitanje da li i zašto Crnogorci (ne)veruju Milošu Medenici, novinar Srdan Kosović, autor podkasta “Vertikala”, misli da ovdašnji auditorijum dominantno veruje “Medenom” jer se “doživljava kao višestruki insajder”.
“Jasan je odnos u kom jedan centar moći saopštava svoja saznanja o drugom centru moći. Tu imamo onu logiku: sve što kažu jedan o drugom je istina. Ovdje Medenica, kao glasnik centra moći, kredibilitet kupuje miksom opštih informacija i javnih tajni koje njegovim riječima dobijaju svojevrsnu potvrdu i time otvara prostor da umetne dezinformacije koje su onda vjerovatno i cilj obraćanja”, navodi Kosović.
Objašnjavajući činjenicu da se Medenica u poslednje vreme sve više bavi političkom situacijom u Srbiji, urednik podkasta “Vertikalno” koji je i jednu emisiju posvetio ovom fenomenu, naglašava da je siguran “kako se ne bavi ‘Medeni’ onim što objavljuje, već onaj koji ga kontroliše”.
“U tome treba tražiti odgovor koji može biti višestruk: možda se kupuje kredibilitet pred širom javnošću i obezbjeđuje krupnija publika, možda se eksploatiše glad srpske opozicione javnosti koja svakog neprijatelja svog neprijatelja doživljava kao prijatelja, a možda se radi i o internim obračunima sa djelovima sistema”, ističe Srdan Kosović dodajući da se cilj ovog “performansa” može samo naslutiti, ali da je ključ u motivu.
“Ono što se bojim da je širi cilj je legitimisanje ovakve vrste političko-bezbjednosnih operacija koje mogu da imaju dugoročno razoran potencijal po društvo”, zaključuje Srdan Kosović.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta poručuje režim koji slavi čoveka osuđenog za genocid i zločine protiv čovječnosti? Zašto je Rasim Ljajić jedini na derbiju reagovao kako dolikuje? Zbog čega Vučić više nije mogao odlagati narodno izjašnjavanje? Gde su tu opozicija i studenti? I kako je Srbija postala umorna od lidera
“Nisam ravnodušna prema tome što neko može da me vidi, čuje ili fotografiše, ali prva reakcija mi je bila bes”, kaže za “Vreme” studentkinja Milica čiji je telefon napadnut špijunskim softverom. “Mogli su da upale kameru dok se tuširamo, pričamo privatne stvari. Nije normalno ovo što se dešava... Mislim da je takvom sloju ljudi čak neshvatljivo da nešto može da funkcioniše bez ucene, bez potplaćivanja, nego samo uz čistu volju, želju i entuzijazam da uspemo u našoj borbi”
Kada se BIA (na slici) zainteresuje za nekoga, tvrde izvori “Vremena”, preko svojih spavača u medijima ili političkim strankama pusti neku optužbu, najčešće da taj i taj sarađuje sa tajnim službama druge zemlje, da je izdajnik, strani plaćenik i slično. Na osnovu toga, od tužioca se pribavi potrebna dozvola za nadzor komunikacija, što onda predstavlja pravno pokriće za špijuniranje svake vrste
Neko će reći, pa šta te čudi što su “Zvezdini” navijači razvili gigantsku fotografiju osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i zajedno sa “Grobarima” skandirali njegovo ime? Da je bilo samo to, niko možda ne bi ni reagovao. Kao – to su već radili i šta sad? Ali sve to je začinilo ono što je pisalo ispod te slike, taj pogani poklič “Pravac Potočari”. Reč je najodvratnijoj stvari koja se ikada pojavila na toj tribini i na tom stadionu. Zbog toga bi ga trebalo zatvoriti za sva vremena
Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti
Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.