Kancelarka Nemačke Angela Merkel i predsednik Francuske Emanuel Makron pokušavaju da ožive zamrle pregovore između Beograda i Prištine. Susret srpskog predsednika Aleksandra Vučića i premijera Kosova Avdulaha Hotija zakazan za 16. juli u Briselu u francuskim i nemačkim medijima stoji u dubokoj senci protesta u Srbiji, pred kojima će zapadnim političarima biti teže da i dalje ignorišu nenormalno stanje u srpskom društvu
Izveštavajući o protestima u Srbiji, francuski „Figaro“ je ocenio da je predsednik Aleksandar Vučić pokušao ponovo da uvede policijski čas i to „nakon što je dopustio da se rasplamsa epidemija virusa korona, kako bi se održali parlamentarni i lokalni izbori“. To je dovelo do spontanih i masovnih demonstracija u nekoliko gradova Srbije. „Figaro“ piše da je došlo do oštrih sukoba između demonstranata i policije, da su mnogi demonstranti, ali i novinari, prebijeni, da je na ulice izveden veliki broj policajaca pod punom borbenom opremom ali i u civilu.
Konzervativni dnevni list konstatuje da je na ulicama Srbije bio šarolik skup ljudi, od ekstremnih desničara koji se bore za Kosovo i koji su prodrli u parlament, do pacifista i studenata koji su bili najbrojniji i pozivali na miran protest.
foto: marko rupena / za uvećanu sliku desni klik pa »view image«PONOVO U EVROPSKIM MEDIJIMA: Neredi koji su privukli pažnju
FRUSTRACIJA ZBOG VUČIĆEVE VLASTI
Dok se levo-liberalni „Mond“ zadržao na ekonomskim posledicama epidemije na Balkanu, uticajni portal „Mediapart“ je preneo dugačku analizu demonstracija u Srbiji. Tu stoji da je Vučić „računao na to da će preko navijača i huligana koje kontroliše uspeti da uništi demonstracije i oduzme im legitimitet pred nastavak pregovora o Kosovu, ali da u tome nije uspeo“. Kao razlog se navodi „ogromna frustracija građana zbog njegove autoritarne, korumpirane i nepotističke vladavine“.
Slično su pisali i neki drugi francuski mediji, dok su Reporteri bez granica zahtevali da se zaustavi prebijanje novinara.
POD LUPOM KRIZE
Na nemačkom govornom području, uticajni švajcarski list „Noje ciriher cajtung“ piše da neki u nemirima u Srbiji vide početak kraja Vučićevog režima, dok ih drugi vide kao direktnu posledicu epidemije, a da su oni zapravo istovremeno „i manje i više od toga“. List smatra da „Vučićeva jednopartijska vladavina nije u opasnosti“, već i zbog toga što ne postoji politička alternativa, ali da protesti nisu usmereni samo protiv pogrešnog upravljanja korona-krizom, „već protiv svega što je ta kriza kao pod lupom uvećala: neodgovornosti, nekompetencije, arogancije i – uprkos diktatorskoj slobodi u donošenju odluka – zastrašujuće nemoći u borbi protiv virusa“.
„Talas demonstracija nema ni izbliza snagu da zbriše sistem“, piše švajcarski list. Na njemu jašu veoma različite grupe sa zahtevima koji su u suprotnosti jedni sa drugima. Tu je mali, ali glasan urbani element, levi i liberalni Vučićevi protivnici koji se bore za slobodu medija i demokratiju. Ali su zastupljeni i desni nacionalisti, blisko povezani sa crkvom. Oni optužuju Vučića da hoće da izda Kosovo zbog nekih pogodnosti koje mu se nude.
Treća grupa su nasilni huligani, koje još od 1990. godine „duboka država“ koristi da za nju obavljaju prljave poslove. „Nejasno ostaje da li su oni sirovim nasiljem pokušali da delegitimišu protest ili njihov nastup govori o rascepu u bezbednosnom aparatu“.
SKRETANJE PAŽNJE
Levičarski „Tagescajtung“ iz Berlina piše da su se ljudi u Srbiji „osam godina povlačili pred agresivnom politikom koja ne poznaje dijalog, koja ne trpi kritiku i koja u svakom pogledu privileguje više od 700.000 partijskih drugova Aleksandra Vučića“.
Pokušavalo se mirnim protestima, piše ovaj dnevni list, duvalo se u pištaljke, udaralo u šerpe i lonce, što je nailazilo samo na „podsmeh i cinizam“ vlasti i ponovno izvrtanje stvarnosti. Režim je bukvalno od građana tražio da ne veruju sopstvenim očima i ušima, da zbiju redove oko Vučića držeći u ruci visoko podignute srpske zastave. Na kraju je mnogim ljudima prekipelo.
Ma koliko se mi zgražavali nad nasiljem, piše „Tagescajtung“, tek su slike nereda na ulicama Beograda skrenule pažnju Nemačke na nenormalno stanje u Srbiji.
PROTIV ZLOUPOTREBE VLASTI
Nasledniku Slobodana Miloševića na mestu predsednika Srbije Aleksandru Vučiću jedva polazi za rukom da obuzda bes mase, piše nemački nedeljnik „Špigel“. Jer, samo se na prvi pogled radi o tome kako se vlast nosi sa virusom korona. Pored pandemije u Srbiji se proširila i duboka frustracija zbog sve autoritativnijeg režima Vučićeve Srpske napredne stranke, koja kandidata za članstvo u Evropsku uniju Srbiju sve više umesto na zapad vuče na istok i pritom je još i korumpirana.
„Špigel“ citira profesora Centra za studije jugoistočne Evrope iz Graca Florijana Bibera (za koga je Vučić rekao da je „niko i ništa“) koji kaže da protesti zapravo nisu usmereni protiv policijskog časa, već protiv „zloupotrebe vlasti“.
LICEMERJE SNS–a
Najava ponovnog uvođenja policijskog časa verovatno ne bi izazvala toliki revolt da je vlada bila uzor građanima kako da se odgovorno ponašaju u doba pandemije što, međutim, nije bio slučaj, piše konzervativni „Frankfurer algemajne cajtung“. Pred parlamentarne izbore 21. juna, srpsko društvo je popustilo mere protiv virusa korona više nego bilo koja druga zemlja u Evropi. Dozvoljeno je odigravanje fudbalskih utakmica i teniskog turnira pred publikom, otvoreni su noćni klubovi i diskoteke. Vučićev SNS je na svojoj proslavi izborne pobede prekršio sva pravila fizičkog distanciranja i zaštite, piše frankfurtski list.
Svi bitni francuski i nemački mediji izveštavali su o protestima u Srbiji, neki tek prenoseći manje ili više površne agencijske vesti, neki izveštavajući detaljno o događajima uz analize i komentare. Emanuelu Makronu i Angeli Merkel će nakon medijske pažnje koja je posle dužeg vremena posvećena Srbiji, teže pasti da ignorišu kako se Srbija pretvorila u neprikrivenu autokratiju, u kojoj je formalizovan jednopartijski sistem u službi njenog predsednika.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je svako ko se bavio upotrebom neutvrđenog tipa akustičnog oružja na studentskom protestu 15. marta postao neprijatelj države, terorista i atentator na Vučića? Zbog čega bi i Berija pozavidio Biji na ovoj operaciji? Kako režim u Beogradu 2026. nastoji stvoriti atmosferu nalik na onu iz Moskve 1937
Podaci Vrhovnog javnog tužilaštva pokazuju da poslednjih godina raste broj zahteva koje tužioci upućuju policiji radi prikupljanja potrebnih obaveštenja, ali da odgovori na te zahteve sve češće izostaju. Reč je o prvoj i jednoj od najvažnijih radnji u predistražnom postupku, bez koje tužilaštvo u mnogim slučajevima ne može da nastavi istragu
Zašto su se na meti režima, pored studenata, našli verbalni delinkventi – analitičari, stručnjaci i novinari? Kako je Više javno tužilaštvo u svom saopštenju donelo presudu da su studenti sami sebe streljali zvučnim topom? I kako je Vučić tvrdio da Srbija uopšte nema zvučne topove, a ispostavilo se da ih ima, kao što je odmah posle pada novosadske nadstrešnice tvrdio da “jedino ona nije renovirana”, pa se brzinom svetlosti na društvenim mrežama utvrdilo da to nije istina? Na koji je način aktivirana medijska bomba u režimskim medijima sa unapred spremljenim spiskovima ljudi koji su učestvovali u “zaveri” i koje treba utući? I da li je reč o pokušaju zabrane studentskog pokreta
Pošto tužilac u Srbiji ne može da optuži osobu koja se kolima zaleće u građane, gledaoci RTS-a mogu videti kako se pred kamerama obesmišljava ta pravna institucija
Srbija će sačuvati mir, lokalni funkcioneri moraju da razgovaraju sa narodom ili će biti smenjeni, ekonomija raste brzo, žele da nas sruše jer Srbija grabi napred, nema više straha od “blokadera”, predsednik je žrtva, biće veće plate i penzije. Na osnovu iskustva, po svoj prilici ovako će izgledati Vučićeve poruke na predstojećem mitingu
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.