Regulisanje istopolnih zajednica ima pre svega imovinski karakter, odnosno rešavanje imovinsko-pravnih pitanja lica u istopolnim zajednicama. Ovakvim shvatanjem istopolne zajednice, problem “četiri zida” postaje suštinsko pitanje. Trenutni status lica koja se nalaze u istopolnim zajednicama predstavlja pravnu prazninu, te kao takav predstavlja potencijalni problem za pravosudni sistem
Milan Markovic, advokatforo:privatna…
“Neće šetati”, “Ubi pedera”, samo su neke od poruka koje se mogu čuti na ulicama skoro svakog septembra. Povod za ovakva dešavanja naroda je šetnja koju predstavnici LGBT zajednice organizuju, kako bi skrenuli pažnju javnosti na njihov položaj u društvu.
Jedan od glavnih zahteva Parade je pravno regulisanje istopolnih zajednica. Sa druge strane, nešto umereniji protivnici ovakvih okupljanja predlažu, gotovo jednoglasno, kompromisno rešenje da umesto javne šetnje “oni to rade u svoja četiri zida”.
Ne ulazeći u društveno-politički aspekt Parade, ovaj tekst će se upravo baviti fenomenom “četiri zida”, kao i odgovorom na pitanje šta zapravo znači istopolna zajednica, kakva pitanja ona reševa, te kakav je njen uticaj na društvo.
ČIJA SU “ČETIRI ZIDA “
“Četiri zida” je najčešće sinonim za stan ili kuću, kao vrstu nepokretnosti, na kojoj može postojati zasebno pravo svojine. U čijoj svojini je stan koji su kupila lica u istopolnoj zajednici, u kakvom je statusu imovina stečana za vreme trajanja istopolne zajednice, ko nasleđuje predmetni stan i ostalu imovinu, samo su neka od pitanja koja bi zakon o istopolnim zajednicama trebalo da reši.
S tim u vezi, u Predlogu nacrta Zakona o istopolnim zajednicama propisano je da imovina lica u istopolnoj zajednici može biti podeljena na posebnu i zajedničku imovinu (Predlog nacrta Zakona o istopolnim zajednicama – Tekst propisa, čl. 38 – Paragraf lex).
Posebnu imovinu čini imovina koju je partner istopolne zajednice stekao pre zaključenja istopolne zajednice, kao i imovina koju je stekao u toku trajanja zajednice deobom zajedničke imovine, nasleđem, poklonom ili drugim pravnim poslom kojim se pribavljaju isključivo prava (Predlog nacrta Zakona o istopolnim zajednicama – Tekst propisa, čl. 39, st. 1 – Paragraf lex).
Sa druge strane, zajedničku imovinu čini imovina koju su partneri istopolne zajednice stekli radom u toku trajanja zajednice života u istopolnoj zajednici, kao i prihodi iz te imovine. Takođe, u zajedničku imovinu ulaze i prihodi od posebne imovine koji su ostvareni radom partnera istopolne zajednice, kao i imovina stečena igrom na sreću, osim ako je u tu igru jedan partner ulagao posebnu imovinu (Predlog nacrta Zakona o istopolnim zajednicama – Tekst propisa, čl. 41, st. 1 – Paragraf lex).
Shodno navedenom, prava partnera istopolne zajednice na zajedničkoj imovini upisuju se u javne registre prava na nepokretnosti i druge odgovarajuće registre imovine na ime oba partnera, kao njihova zajednička imovina sa neopredeljenim delovima (Predlog nacrta Zakona o istopolnim zajednicama – Tekst propisa, čl. 42, st. 1 – Paragraf lex).
Ako je u javne registre prava na nepokretnosti i druge odgovarajuće registre imovine upisan kao vlasnik zajedničke imovine samo jedan partner istopolne zajednice, smatraće se kao da je upis izvršen na ime oba partnera, ako do upisa nije došlo na osnovu pisanog ugovora zaključenog između partnera (Predlog nacrta Zakona o istopolnim zajednicama – Tekst propisa, čl. 42, st. 2 – Paragraf lex).
Ako su u javne registre prava na nepokretnosti i druge odgovarajuće registre imovine upisana oba partnera istopolne zajednice kao suvlasnici na opredeljenim delovima, smatraće se da su na ovaj način izvršili deobu zajedničke imovine (Predlog nacrta Zakona o istopolnim zajednicama – Tekst propisa, čl. 42, st. 3 – Paragraf lex).
Svojim udelom u nepodeljenoj zajedničkoj imovini partner istopolne zajednice ne može samostalno raspolagati, niti ga može opteretiti pravnim poslom među živima (Predlog nacrta Zakona o istopolnim zajednicama – Tekst propisa, čl. 43 – Paragraf lex).
U slučaju smrti jednog od istopolnih partnera, drugi partner bi, u slučaju zakonskog nasleđivanja, bio u prvom ili drugom naslednom redu. Kada je pozvan na nasleđe s naslednicima drugog naslednog reda, a nema nužnih sredstava za život, istopolni partner može u roku od jedne godine od smrti ostaviočeve zahtevati doživotno uživanje (plodouživanje) na celini ili delu zaostavštine koju su nasledili ostali naslednici (Zakon o nasleđivanju, Sl. glasnik RS br. 46/95, 101/2003 – odluka USRS i 6/2015, čl. 23, st. 1. Takođe, u slučaju testamentarnog nasleđivanja, istopolni partner bi imao pravo na nužni deo.
NEMA UGROŽAVANJA TRADICIONALNE PORODICE
Shodno navedenom, u slučaju smrti osiguranika ili korisnika penzije pod članom njegove porodice, osim lica utvrđenih propisima kojima se uređuje penzijsko osiguranje, smatrao bi se i partner istopolne zajednice (Predlog nacrta Zakona o istopolnim zajednicama – Tekst propisa, čl. 51 – Paragraf lex).
Evropski sud za ljudska prava je u presudi Karner protiv Austrije (Predstavka br. 40016/98) naveo da lice u istopolnoj zajednici ima pravo da nasledi svog preminulog partnera. U presudi je dalje navedeno da je cilj zaštite porodice u tradicionalnom smislu prilično apstraktan, i postoji širok spektar konkretnih mera koje mogu biti iskorišćene zarad ostvarivanja tog cilja. U slučajevima kada je razlika u tretmanu utemeljena na polu ili seksualnoj orijentaciji, načelo srazmernosti ne zahteva samo da mera koja je izabrana bude primerena ostvarivanju željenog cilja. Mora se, takođe, dokazati da je bilo neophodno da se, kako bi se taj cilj ostvario, isključe određene kategorije ljudi – u konkretnom slučaju lica koja žive u istopolnoj zajednici (Predmet Karner protiv Austrije – Predstavka br. 40016/98).
Kao što se može zaključiti iz navedene presude, istopolne zajednice ne mogu biti diskriminisane na osnovu svog statusa, ali se one ipak ne mogu poistovetiti sa brakom.
U skladu sa navedenim, nisu opravdane tvrdnje da se regulisanjem statusa istopolnih zajednica ugrožava tradicionalna bračna zajednica ili porodica. Takođe, neosnovani su stavovi da se legalizovanjem istopolnih zajednica uništava jedno društvo u celini, iz prostog razloga što se navedene odredbe uopšte ne odnose, a samim tim nemaju nikakav uticaj na veliku većinu građana koja je heteroseksualnog opredeljenja.
PITANJE PRAVOSUĐA, SOLIDARNOSTI I LJUDSKOSTI
Regulisanje istopolnih zajednica ima pre svega imovinski karakter, odnosno rešavanje imovinsko-pravnih pitanja lica u istopolnim zajednicama. Ovakvim shvatanjem istopolne zajednice, problem “četiri zida” postaje suštinsko pitanje. Trenutni status lica koja se nalaze u istopolnim zajednicama predstavlja pravnu prazninu, te kao takav predstavlja potencijalni problem za pravosudni sistem.
Međutim, pored pitanja zajedničke imovine i nasleđivanja, bitno je istaći da je regulisanje istopolnih zajednica pitanje solidarnosti i ljudskosti. Za razliku od heteroseksualnih parova, istopolni partner nema prava da poseti svog partnera u bolnici tokom bolničkog lečenja, nema prava da bude upoznat o zdravstvenom stanju i toku lečenja svog partnera. Takođe, istopolni partner nema zakonsku obavezu da izdržava svog partnera u slučaju nezaposlenosti ili sprečenosti za rad.
Naša zemlja je dovoljno velika za sve vrste različitosti. Naša istorija je prepuna primera empatije prema obespravljenima. Naša je obaveza da stvaramo društvo jednakih mogućnosti i da stvaramo državu kojom će se ponositi svaki naš građanin. U skladu s tim, regulisanje istopolnih zajednica predstavlja korak unapred ka postizanju zajedničkog cilja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju
Izbori 2026: Od studentske pobune do odluke na biralištima
Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom
Intervju: Tihomir Stanić, glumac na Studentskoj listi
Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje
Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
U RS se za izbore u Srbiji prijavilo 19.800 osoba, koji će moći glasati na 28 biračkih mjesta. Ostaje nepoznato koliko će ih 25. oktobra preći Drinu i glasati u Srbiji. U svakom slučaju ne vjerujem da su glasači iz Republike Srpske ti koji će odlučiti pobjednika izbora u Srbiji. Realno, glasači iz Republike Srpske na malo toga mogu uticati, ali izgleda da su simbolički veoma važni i Vučiću i opoziciji
Nema, doslovno, nikakve razlike između onoga ko usred noći tvrdi da je dan, ili onoga ko tvrdi za sebe da je žirafa, od tvrdnji koje čitamo na bilbordima: da Vučić radi na ujedinjenju Srbalja i da Srbiji, iz dana u dan, ide sve bolje.
Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe
Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Dogovor među socijalnim partnerima i državom iz 2018. godine da će za četiri godine visina minimalne zarade dostići vrednost minimalne potrošačke korpe, očigledno je još jedna od šarenih laža političke elite kojom ona kupuje vreme i daje obećanja koja ne želi da ispuni, a čemu većina poslodavaca decenijama, pa tako i ovoga puta, daje neizmernu i bezrezervnu podršku
Sudije, kao intelektualci koji obavljaju izuzetno odgovornu, tešku i društveno korisnu funkciju, ne bi trebalo da imaju zaradu koja je niža od dvostruke prosečne zarade u zemlji. Takvo povećanje, u poređenju sa koristima koje bi ono donelo, sigurno predstavlja odličnu investiciju u dobrobit zemlje i građana