Pravnik Milan Tasić je na skupu 14. februara tražio da se “najbliža familija ubice Rastka Jovića trajno iseli iz opštine Surdulica, jer sumnja da će posle teškog ubistva sa predumišljajem bilo koji sud moći da im ikada više omogući bezbednost”. Dakle, da se iseli albanska porodica koja nema nikave veze sa smrću u saobraćajnoj nesreći za koju je osumnjičen rođak vlasnika pekare. Novi protest – verovatno sa istim zahtevom – najavljen je za 26. februar
Već nedeljama u Surdulici traju protesti zbog saobraćajne nesreće (9. februara) u kojoj je stradao Rastko Jović. Naime, njega je automobilom udario i usmrtio njegov sugrađanin, dvadesetogodišnji vozač albanske nacionalnosti iz Prizrena. On je trenutno u pritvoru, ali to nije umirilo građane. Umesto ispred Policijske uprave u Surdulici – za čije pripadnike tvrde da godinama navodno nisu kažnjavali ovu porodicu zbog bahate vožnje, štiteći ih “zbog tepsije bureka” – protesti su organizovani ispred pekare njegovog ujaka Liridona. Među zahtevima protesta bili su da se porodica trajno iseli i da se bojkotuju njihove pekare.
Svako ko osudi napad na ovu porodicu završi u Viber grupi “Pravda za Rastka”, dele se slike tih osoba i njihove privatne informacije. Iz tog razloga u grupi je targetiran i student Beogradskog univerziteta iz Surdulice, pa se pisalo i o njegovoj majci, koja je takođe na mrežama osudila nasilje prema porodici smatrajući da je bio slučaj da “Srbin usmrti Srbina”, sve bi se završilo samo zatvorskom kaznom.
Pekaru su na protestu (11. februara) gađali jajima, a nakon protesta grupa ljudi je otišla ispred kuće vlasnika i gađala je kamenicama i jajima, kako su redakciji javili pojedini sugrađani i sam vlasnik Liridon. “Kao izdajnik svojih sugrađana” označen je čak i muškarac koji je prevezao ženu i njegovu decu na bezbedno, kao i svi ostali Surduličani koji su se pobunili što se protest vodi protiv ove porodice.
Građani iz Viber grupe organizovali su se da fotografišu kupce “u albanskoj pekari”, uvodeći i “noćne smene” tokom kojih su obilazili pekaru, a potom objavljivali slike u grupi. Prema tvrdnjama pojedinih građana i samog Liridona, njegova porodica je sklonjena na bezbedno, ali je, tokom pokušaja njegovog prijatelja da preveze Liridonovu ženu i decu, vozilo napadnuto. Deca su mu nakon toga danima bila uznemirena i nisu išla u školu.
“NAŠE”, “VAŠE” I “NJIHOVE” PEKARE
U Viber grupi u kojoj se organizuju protesti nalazi se ministar bez portfelja Novica Tončev. Tu je napisao i da je “uz svoje Surduličane, jer tu živi”. On je u odgovoru za “Vreme” naveo da se zalaže da tragedije ne prođu nekažnjeno i da nadležni odgovorno rade svoj posao. Međutim, pošto je poznato da je momak koji je učestvovao u saobraćajnoj nesreći već u pritvoru, nije jasno na šta Tončev misli.
On je takođe komentarisao da “treba da radi naša pekara, ima najlepši hleb i pecivo i opština im sada pomaže sa milion dinara da opstanu”, misleći verovatno na surduličku pekaru koja je privatizovana. Kao da pekare mogu biti “naše”, “vaše” i “njihove”. Nakon toga usledili su podržavajući komentari članova grupe. Ministar se posle toga u grupi više nije oglašavao, ali je davao izjave za medije.
Liridon smatra da se ne traži pravda za osobu koja je preminula i stroža kazna, već se radi o tome da ih proteraju zbog njihove nacionalnosti. Poziva državu da ih zaštiti. Povodom ovog slučaja oglasio se i Poverenik za zaštitu ravnopravnosti Milan Antonijević, kao i ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Demo Beriša. Oglasile su se i Građanske inicijative osudivši “javne pozive na linč i trajno iseljenje rodbine pritvorenog”. Katarina Golubović iz Komiteta pravnika za ljudska prava kaže da se ovde već može govoriti o zločinima iz mržnje i da u ovoj situaciji treba da reaguje Više javno tužilaštvo.
Pravnik Milan Tasić tražio je na skupu neopozive ostavke čitavog policijskog vrha u Surdulici “kao moralni čin zbog ubistva Rastka Jovića”, pored zahteva da se “iz bezbednosnih razloga porodica i najbliža familija ubice Rastka Jovića trajno iseli iz opštine Surdulica, jer sumnja da će posle teškog ubistva sa predumišljajem bilo koji sud moći da im ikada više omogući bezbednost”.
Građani su upitali i rukovodstvo Doma zdravlja u Vladičinom Hanu ko je bio vozač u smeni na dan nesreće i zašto je sanitetsko vozilo “kasnilo čitavih 45 minuta”. Naveli su da je čovek sve to vreme bio živ i umirao u najvećim mukama bez lekarske pomoći.
VRAĆAJU LI SE GLASOVI RAZUMA
Nakon narednog protesta u ponedeljak (16. februara), desio se novi incident: nekoliko građana je donelo sto ispred pekare “Park” tvrdeći da će tu “kampovati”. Vlasnik pekare se te večeri uz pratnju policije sklonio na bezbedno, van Surdulice.
Surudličani koji se protive ovakvim protestima kažu da će Albanci možda otići iz Surdulice nakon svega, ali da će isti sistem ostati. Naime, “ta ista Hitna pomoć neki sledeći put neće stići na vreme i pokušati možda da spase nečiji život u takvoj situaciji, ta ista policija će nastaviti da toleriše bahatost i bezobrazluk nekih drugih likova, maminih i tatinih sinova i lokalnih harambaša”.
Smatraju da se ne sme zloupotrebljavati tragedija za širenje etnički obojenih poruka i da bes treba preusmeriti na institucije, a ne na porodicu jer će posledica ovakvog ponašanja biti da se nacionalne manjine u Srbiji osećaju nebezbedno. Istakli su i da je pisanje “Vremena” “preveniralo situaciju” i doprinelo da se barem malo “umiri”.
Tužilaštvo u Vladičinom Hanu oglasilo se saopštenjem (19. februara) zbog “iznošenja neproverenih informacija putem društvenih mreža”. Naveli su da se povodom saobraćajne nesreće vodi istraga za teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja i da osumnjičeni poseduje vozačku dozvolu sa Kosova “koja mu je odmah tokom uviđaja od strane policije oduzeta”. Naložili su veštačenje “kako bi se utvrdio uzrok saobraćajne nezgode, brzina kretanja vozila kojim je upravljao osumnjičeni kao i činjenicu da li je smrtno stradalom licu blagovremeno ukazana lekarska pomoć”. Osumnjičenom je, navode, određen pritvor, a tužilaštvo “u ovom, kao i u svim postupcima vodi računa o pretpostavci nevinosti”.
Novi protest u Surdulici najavljen je u četvrtak 26. februara u 16 časova.
foto: privatna arhivaDejana Cvetković
Ulice Surdulice
Nakon pisanja “Vremena”, u vajber grupi su upozoravali jedne druge da budu oprezniji “jer novinari huškaju na nemire”, te pozvali na miran protest bez incidenta. Tada su podelili objave na društvenim mrežama i lične podatke autorke ovog teksta.
Surdulica je multietnička sredina u kojoj zajedno žive pripadnici srpske, bugarske, romske i albanske zajednice. U takvoj atmosferi profesionalno izveštavanje se doživljava kao “zauzimanje strane”, a svaki pokušaj da se javno imenuje šovinizam postaje povod za napade.
Izveštavati sa protesta (14. februara) dok vam zvižde, prostački dobacuju i prete, bilo je zaista teško. Uspela sam pre protesta da uzmem izjave od građana. U protestnoj šetnji, u kojoj su obišli tri od četiri pekare u Surdulici, građani su ispoljili veliki prezir prema policiji jer smatraju da oni štite ovu porodicu, a bes je deo mase u jednom trenutku usmerio i ka meni. Pokušala sam da ih umirim i pozvala one koji se nisu slagali sa izveštavanjem “Vremena” da daju izjavu, ali umesto izjave dobila sam uvrede.
Ometali su me dok snimam, dobacivali su mi “đubre”, “lažove”, rekli su da će me tužiti ako objavim slike i snimke, te da ne smem samo ja da snimam, pretili su da će mi razbiti opremu, i “kupiti novu”. Govorili su mi da “dođem da razmenimo brojeve” jer oni “već imaju moj”. Dobacivali su mi iz mase “da li nosim tange” i komentarisali da će na kraju ispasti “da su me silovali”. Uzvikivali su: “Silovana!”
Pojedini građani koji su mi prišli nakon protesta zamolili su me da usporimo dok smo razgovarali kako ih ne bi videli sa mnom. Prišla mi je i grupica građana, ali i napadača. Mislila sam da će nastaviti da me uznemiravaju, ali su se umesto toga izvinili zbog “ovih drugih koji su preterali”.
Trudila sam se sve vreme da trčkaram pored ekipe N1 i još jednog kolege iz “Slobodne reči”, da ne budem sama kako mi zaista ne bi polomili opremu bez koje ne mogu da radim.
Uvrede i pretnje
U Viber grupi podeljeni su i tekstovi autorke o manjinama od kojih su neki i prevedeni uz komentar da ih ih “ladno plaćaju Albanci”. Nisam želela da prijavljujem jer sam očekivala da se situacija smiri.
Međutim, kada je novinar portala InfoVranjske objavio tekst o napadu na mene, telefonskim su mu upućene pretnje “da će i njemu i meni j***i majku” i da njemu “treba da se ubije dete, pa da vidi kako je”. ANEM je ove pretnje prijavio policiji.
Osnovno javno tužilaštvo u Vladičinom Hanu pozvalo me je po službenoj dužnosti da dam izjavu u svojstvu građanke povodom svega što se desilo 14. februara. Povodom ovog slučaja reagovali su NUNS, UNS, ANEM, EFJ i druge organizacije koje su tražile hitnu reakciju nadležnih institucija.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Represija po pravilu pojačava reakciju kolektiva, u našem slučaju, pobunjenih građana. No, ne znamo koliko se ljudi u poslednjih godinu i po dana umorilo i povuklo, koliko pregorelo u žaru borbe, ali ni koliko novih se priključilo. Neki su, poput autoprevoznika Milomira Jaćimovića, izdržali sve. Kako se sve to izdržava psihologija daje odgovor: iz traumatičnih iskustava neku ljudi izađu jači, pogotovo kad strahote preživljavaju u političkom kontekstu
Represija i dirigovana anarhija (II): Izbori na Medicinskom fakultetu u Beogradu
Činjenica je da postoje dva različita zapisnika i dva različita rezultata. Tu je i upad privatnog obezbeđenja u Medicinski fakultet i intervencija policije. Zato se postavlja pitanje da li su sledeći na udaru režima izbori za đačke parlamente srednjih, pa i osnovnih škola
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem
Režim je pozvao građane da iskažu bunt zbog “policijske torture”. Usput i da policija hitno obustavi “blokadersko nasilje”, odnosno da hapsi, bije, ako treba i ubije (da parafraziramo ministra informisanja) svakoga ko digne glas protiv režima. Ukratko – uz nešto naprednjačkih aktivista, protestvovali su Miloš Vučević, Maja Gojković, Žarko Mićin i niko drugi
Istorija srpskog višestranačkog sistema daje vrlo jasne smernice kako se igrač na političkoj sceni mora postaviti da bi bio delotvoran: bio levičar ili liberal, on ne sme da zanemari desne sentimente, koji su 36 godina ako ne dominantni, a ono makar jednako živi kao i oni drugi
Ovih dana se prelama sudbina N1 i drugih medija “Junajted grupe”. Ako budu upodobljeni, novinari neće imati kuda da odu, a publika će ostati bez jedine dve velike kritičke televizije. Sada Brent Sadler, direktor-urednik ovih medija, za “Vreme” prvi put javno iznosi neke odgovore
Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj
Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!