Duševni bol i njegova zaštita

Svačime se naši sudovi moraju baviti: duševno oboljelima, koji su se prepoznali kao oklevetani ili uvrijeđeni, a duševni im bol može zaliječiti sitnica od desetak ili više hiljada eura, u zemlji u kojoj je prosječna plaća dvjestotinjak eura, a psovka, uvreda ili kleveta način političkog „dijaloga“. Sudovi se moraju baviti oklevetanim političarima, koji nemaju vremena sami se baviti svojom čašću i ugledom, jer kao ministar Mlađan Dinkić imaju pametnija posla nego se odazivati sudskom pozivu (tako će to trajati dok nadležni sud ne postupi po zakonu, pa i ministre opali kaznom zbog takvog omalovažavanja suda). Sudovi se bave i ostalim javnim ličnostima koje su ti zli novinari i zla javnost negdje povrijedili navodnom neistinom, pa su tako suci – naročito u Beogradu – u svih pet opštinskih sudova zatrpani privatnim tužbama navodno oklevetanih.

U svim tim predmetima, na jednoj su strani političari, aktualni ili bivši, a na drugoj novinari ili ljudi iz nevladinih organizacija. Svi su oni posljednjih mjeseci bili iznenađeni – ne tužbom – već pozivom istražnog suca da se, zbog nečije privatne tužbe za klevetu, nađu pred istražnim sucem nekog od opštinskih sudova.

Tako je, na primjer, Zoran Ostojić, novinar i odnedavno političar, istražnom sucu morao objašnjavati zašto je Bogoljuba Karića, političara u usponu, javno nazvao „kriminalcem i albanskim lobistom“. Karić je presavio tabak i podnio dvije tužbe: jednu građansku (spomenuti duševni bolovi), drugu krivičnu. „Dokazaću tačnost svoje izjave u istrazi, a posle i na glavnom pretresu“, kaže Ostojić za „Vreme“, dodajući da će istinitost svoje tvrdnje potvrditi svjedocima – među kojima su novinari, ekonomisti, ali i premijer Vojislav Koštunica i Ekrem Luka, vlasnik MOBIKOS-a, i dokumentima.

Predsjednica Jukoma Biljana Kovačević Vučo pak istražnog suca je pohodila zbog novinarskih tužbi (Bogdan Tirnanić, Nikša Bulatović iz „Nacionala“), ali i dvije Borislava Mikelića, bivšeg šefa vlade samoproglašene Republike Srpske Krajine, koji je svoju jednu tužbu za klevetu našao osnovanom s obzirom na svoj „delikatan položaj“ u vrijeme kad ga je ista ta pravna država istraživala za mnogo ozbiljnije stvari u „Sablji“.

U svim tim slučajevima, posrijedi je krivično djelo klevete, koje se goni privatnom tužbom. Ipak, u posljednje vrijeme – što, bez obzira na zakonske mogućnosti, ranije jedva da je bilo korišteno – suci sve češće tužbe upućuju u istragu, na svojevrsnu dopunu, koja se uglavnom svodi na saslušanje stranaka. „Time se postiže bolji legitimitet sudija da sprovedu postupak, jer raspolažu jasnijim činjeničnim stanjem kad sazovu glavni pretres“, kaže za „Vreme“ beogradski advokat Dušan Stojković. S tim se stavom slaže i advokat Natalija Šolić, koja dodaje da postoji mogućnost da se u perspektivi u takvim slučajevima posegne i za novim institutom, medijacijom, koja bi bila neka „međustepenica“ između istrage i glavnog pretresa.

Uvrijeđene i oklevetane političare, međutim, osim istražnih i sudećih sudaca koji se bave njihovim privatnim tužbama, sve češće opslužuju i tužilaštva. Vjerojatno dosad najdrastičniji slučaj jeste istraga na Okružnom sudu protiv direktorice Fonda za humanitarno pravo Nataše Kandić, zbog krivičnog djela povrede ugleda Republike Srbije. Kako se navodi, Kandićeva je osumnjičena zbog svojih konstatacija u jednom intervjuu, kojim se „ogriješila“ o: odnos države Srbije prema predaji Ratka Mladića (u vrijeme dok je suradnja s Hagom bila „zadnja rupa na svirali“ i prije nego što je 16 „dobrovoljaca“ otpremljeno u Sheveningen), nedolazak predsjednika Borisa Tadića na skup „Srebrenica van osnovane sumnje“ u junu ove godine, na kojem su prvi puta govorile majke srebreničkih žrtava. Slijedi kritika donošenja Deklaracije u Skupštini Srbije, kojom se osuđuju „svi zločini“, ma kad i ma gdje bili počinjeni, a ne zločini počinjeni za Miloševićevog režima, u čemu posebno mjesto ima i pitanje na što je Kandićeva mislila „kada je govorila da je predsjednik Skupštine (Predrag Marković) podsjeća na (bradate) osobe koje su bile u srpskim formacijama“. I još, kao šećer na kraju, traži se ispitivanje Kandićeve na okolnost njenih izjava o „djelovanju potpredsjednika Srpske radikalne stranke Tomislava Nikolića u vezi s događajima u Antinu i njegovog učešća u vezi s tim“. Uzgred, sam Nikolić je najavio, još u junu, tužbe za klevetu protiv Kandićeve i Verana Matića, prvog čovjeka RTV B92, a zaista nije jasno otkud on i u ovom kontekstu: član 98 KZ-a Srbije, naime, kao zaštićene objekte ima predsjednika države i parlamenta, ali ne i neku stranačku ličnost, a kamoli zamjenika predsjednika stranke poput Nikolića (čiji je predsjednik opravdano odsutan).

„Ovaj je slučaj mnogo gori nego slučaj Predraga Matvejevića u Hrvatskoj, koji je tamo osuđen ipak po privatnoj tužbi. Protiv Nataše Kandić postupak vodi država, koja napada njen mandat za kritiku i narušava pravo kritičkog govora. Reč je, u stvari, o suđenju za verbalni delikt“, kaže advokat Dragoljub Todorović, koji zastupa Kandićevu u istražnom postupku.

Cijela ta priča je, međutim, bezobrazno trošenje državnih para. Od predstojećeg 1. januara, naime, na snagu stupaju izmijenjene odredbe krivičnih djela protiv časti i ugleda, po kojima više neće biti zaštićena vrsta političari na funkcijama, već – kad je o državi riječ (SCG i države članice) – država sama, njena zastava, grb ili himna, za što će zaprijećena kazna biti novčana ili zatvorska do tri mjeseca, za razliku od sadašnje zatvorske do tri godine, a za „običnu“ klevetu zatvorska se posve ukida.

„Još nije nađena prava mera između mesta, u krivičnopravnom smislu, koje zauzimaju političari i onih koji ih kritički ocenjuju“, kaže advokat Dušan Stojković, dodajući da će država morati – ako se želi uskladiti s evropskim zakonodavstvom – ispoljiti „krajnju uzdržanost“ u tretmanu uvrede i klevete, koji mora za političare i javne funkcionare biti nepovoljniji nego za njihove kritičare.

Sudeći po aktualnoj situaciji i tome kakvi su nam političari, proći će, nažalost još dugo vrijeme do toga da će i oni, kao i sav normalan svijet, sami morati voditi svoje bitke za spas obraza od klevete, kojom proglašavaju svaku kritiku njihovog političkog lika i djela.