... Ovo prvo razumjeli nismo, kaže narodna pesma. Pismo Darka Šarića koje se ovih dana telali na sva usta u stvari je ne-događaj, glupava tabloidna senzacija i koještarija. To što advokati i tabloidi imaju svoj interes u naduvavanju te priče, druga je stvar
U nedostatku drekavaca (sezona će tek nastupiti) i sličnih letnjih tema, pismo koje je – kažu! – begunac od pravde i od još nekoliko važnih planetarnih agencija za borbu protiv narkotika, Darko Šarić, uputio svom advokatu Zdenku Tomanoviću i vaskolikom srpskom pravosuđu postalo je senzacija nedelje. Svi primili, svi sada to čitaju i analiziraju; te zašto; te šta hoće; te je l’ to baš on?
OGLASIO SE: Darko Šarić
Šta Darko Šarić hoće, to je jasno i bez pisama. Hoće da mu se ne prodaje imovina na doboš i tu ga sasvim razumemo: a ko to voli? Ima tu nekoliko pravosudnih cepidlačenja oko toga, ali to će stručnjaci civilisti već raščivijati u dužnom roku. Vratimo se mi na ta pisma.
Odakle pisma? Kaže advokat Tomanović da je pismo koje je on primio, rukom pisano, veli, stiglo iz jedne „evroazijske zemlje“ koju ne može da imenuje. Evroazijskih zemalja ima ukupno dve: Ruska Federacija i Turska, pak vi sad birajte. Poznavaoci prilika kažu da Turska nije baš najzgodnija država za sakrivanje od Interpola; Rusija je mnogo zgodnija, kao što smo videli iz nekoliko poučnih primera (Bogoljub Karić, Mira i Marko Milošević), ali dobro. Darko Šarić – koliko god kukao nad svojim lampama i nameštajem – ima dovoljno para da sebi u toj nekoj „evroazijskoj zemlji“ nađe ekološku nišu u koju će se zavući i mirno živeti, pod uslovom da se pokrije ušima, zavuče u mišju rupu i bude tiši od trave; naročito da se ne meša u lokalna posla s kokainom i sličnim supstancama. Uverljive lažne papire zasigurno već ima (dovoljno je bistar da je na to mislio na vreme); sve ostalo mnogo je lakše.
Što se samih pisama tiče, mogla su da budu napisana bilo gde na planeti, pa poslata iz „evroazijske zemlje“, hvala lepo. Tu poštanski žigovi, marke i koverte ne znače ništa, mada se moraju proveriti čisto rutinski. Autentičnost – dakle, je li to pisao baš Darko Šarić – dade se utvrditi srazmerno lako, grafološkim veštačenjem potpisa i rukopisa pisma (ako ga ima, kao što advokat Tomanović tvrdi). Ta je tehnika stara i nesporna.
Ako ispadne da je ta pisma pisao baš Darko Šarić, dolazimo do zanimljivijeg dela moderne kriminalističko-forenzičke tehnike. Ispitivanje dokumenata nadasve je zanimljiva grana nauke. Antikvitetna dokumenta ovde ostavljamo po strani, po prirodi stvari. Kod ovakvih dokumenata kakva su Šarićeva takozvana pisma, prvo se gledaju opšti izgled i format papira, kao i vrsta štampača i tonera – ako su iz kompjuterskog štampača (a iz čega bi bili u današnje vreme?). Štampači su teži za identifikaciju od mehaničkih pisaćih mašina starog tipa, ali se dadu razvrstati u nekoliko osnovnih tipova. Mastilo iz tonera takođe je podložno hemijskoj analizi, ali ni tu nema mnogo šansi za preciznu identifikaciju. Svi prave štampače i svi pune tonere, pa kako ko zna i ume. Ipak se tu može napraviti izvesna eliminacija.
Tu dolazimo do papira, koji je izuzetno važan trag kod ove vrste dokumenata. Svaki krim-tehničar (danas se to, zbog televizije, zove forenzičar) prvo će – za svaki slučaj – proveriti ima li otisaka prstiju na papiru; svakom umetniku omakne se greška. Onda se proveravaju format, način rezanja, vrsta i starost papira. Papir za štampače i već ostalo izgleda vazda isto, ali ima svoje posebne karakteristike. Tu je od velike pomoći jedan strašno koristan uređaj koji se zove gasni spektrohromatograf, ili gasni hromatospektrograf, nemojte me hvatati za reč. Ukratko: iz papira originalnog dokumenta izvade se uzorci čistog i odštampanog papira (to se radi onom kancelarijskom napravom za bušenje rupa i pravljenje konfeta). Ti se kružići zatim, jedan po jedan, stavljaju u taj uređaj koji ih naglo spali i analizira gasove koji od njih nastanu. Tako se dobije spektrogram iz koga se jasno vide svi hemijski elementi prisutni u papiru i toneru ili pisaljki bilo kog tipa. Broj različitih mastila, punjenja za hemijske olovke itd. ograničen je i zato postoji mogućnost sužavanja i eliminacije. Isto je i sa papirom: iskusna laboratorija sa dobrom bazom podataka ukazaće odmah na poreklo korišćenog papira, a tih izvora papira nema toliko mnogo.
Sada treba sravniti i uporediti podatke dobijene svim ovim analizama: grafološki nalaz; starost, sastav, poreklo i pribavljivost papira i mastila, odnosno tonera; vreme pisanja dokumenta. Presek svih ovih saznanja ukazaće prilično precizno na kriminalistički relevantne okolnosti: vreme pisanja, pribavljivost papira i tonera/mastila, poreklo papira i tonera/mastila, starost svih tih elemenata, njihovu eventualnu izloženost lokalnim materijalnim uticajima poput prašine, atmosferskog taloženja itd., kao i mogućim biološkim kontaminacijama kakva je DNK.
Sve je to poznato i raspoloživo, naročito kod velikih planetarnih agencija kakva je američka DEA, koja koristi tehničke resurse FBI kad im zatrebaju i koju Darko Šarić, koliko vidimo, akutno zanima. Ako se te analize urade savesno, poreklo Šarićevih pisama biće koliko-toliko suženo na neku moguću „evroazijsku“ ili drugu zemlju, što je već nešto. A posle ćemo videti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Po Ugovoru koji su na Vidovdan ove godine potpisali partijarh Porfirije i Đuro Macut, Vlada je SPC odobrila 763.100.000 dinara. Crkvi je odmah uplaćeno 234.800.000 dinara, a ostatak bi trebalo da bude isplaćen do kraja novembra 2026. godine. Dokument do koga je došlo “Vreme” pokazuje da je ovaj novac – dakle oko 6,5 miliona evra – namenjen za izradu novog mozika veličine 2315,33 kvadratnih metara. Nije jasno o kom se mozaiku radi jer je uređenje enterijera završeno 2020. godine. Alarm javnosti uključile su dve činjenice: javni novac uplaćen je na jedan od računa koje SPC ima u “Alta banci”, a drugo je sumnja da je novac u gotovini iznet iz Srbije i predat izvesnim partnerima u Moskvi. Kao izvšilac se pominje Dejan Nakić, a prema brojnim izvorima “Vremena” iz SPC, on je od ranije pominjan po raznim kontroverzama povezanim sa poslovanjem Crkve
Šta nova vlast može da radi sa ljudima iz sistema bezbednosti koji su prihvatili da u ime jednog režima vode specijalni, hibridni rat protiv većine svojih građana? Šta da radimo sa ljudima koji su prihvatili takva pravila igre? Moramo da se oslobodimo tereta koji predstavljaju, jer oni nisu sposobni da rade svoj posao. Ne, to nije odmazda. Studentski pokret je od početka insistirao na tome da se uredi državni sistem, a to podrazumeva i vrlo radikalne mere u bezbednosnom sistemu, gde sede ljudi koji su godinama dobijali velike plate da bi pratili i šikanirali protivnike vlasti. Oni moraju da odu iz službe. Ako su svi takvi, svi moraju da odu
Pozivi na “prijateljske razgovore”, optužbe za špijunažu, pokušaji vrbovanja, pretnje i praćenje. Doroteja Đenisijević i Lazar Mišić, studenti Poljoprivrednog fakulteta, govore za “Vreme” kako je izgledao njihov susret sa Bezbednosno-informativnom agencijom i šta je usledilo kada su odbili saradnju
Skrivena oprema u fakultetskom amfiteatru, špijunski softver u studentskom telefonu, nadziranje tužilaca i privatni razgovori na televiziji. Posle političke promene ostaje pitanje ko upravlja tim sistemom. Sudija Milimir Lukić traži ukidanje Bije, nezavisnu istragu i otvaranje dosijea. Predrag Petrović upozorava da bi Služba mogla da preživi i ovu promenu – preko novih saveznika
Iz dokumentacije u koju je BIRN imao uvid jasno je kako su postojali razlozi da Narodna banka Srbije (NBS) mnogo ranije uđe u detaljnu kontrolu rada Alta banke, a neki od rizika koje je kontrola centralne banke našla krajem oktobra 2026. postojali su i duže od godinu dana. Pitanje je zašto NBS nije reagovala ranije
Vučić je pomilovao batinaše i Dijanu Hrkalović. Izborni pobednici treba da ukinu sultansko ovlašćenje koje jednom čoveku omogućava da se izmotava sa celim pravosudnim sistemom
ALTA imperija Davora Macure je presađeno srce korumpiranog režima Aleksandra Vučića koji je poražen na izborima 25. oktobra. Iz ALTA banke putevi vode direktno ka vrhu naprednjačke vlasti.
Stvari se odigravaju zapanjujućom brzinom, jednako zapanjujućom kao i brzina kojom je Vučić priznao ubedljiv poraz. Nestrpljenje je razumljivo, ali nije na mestu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.