Dok neprikosnovenog lidera SPS-a sa juga Srbije SNS želi da ruši preko fudbalskog kluba pričom o nelegalnom trošenju javnog novca, lokalni navijači čekaju da vide svoj klub u rangu sa Zvezdom i Partizanom
Fudbalski klub Radnik iz Surdulice otvorio je prolećni deo sezone sa tri pobede i jednim porazom i deli prvo mesto Prve lige Srbije sa valjevskim Metalcem, ispred Javora iz Ivanjice. S obzirom na to da u „elitnu“ Jelen Superligu ulaze dva prvoplasirana tima, očekuje se da će od jeseni u Surdulici gostovati Crvena zvezda, Partizan, Vojvodina i ostale ekipe „superligaškog karavana“.
Dok se u nekad moćnim lokalnim sredinama gase fudbalski klubovi ili su na ivici opstanka, FK Radnik izgleda zdravo i dobrostojeće, a sve zahvaljujući uticajnom predsedniku Skupštine opštine i narodnom poslaniku SPS-a Novici Tončevu.
Iako nema funkciju u klubu, svi znaju da je Tončev glavni čovek koji stoji iza „fenomena Radnik“, do juče nepoznatog kluba na fudbalskoj mapi Srbije. Kopirajući modele Jagodine i Novog Pazara, Tončev je u predizbornoj kampanji obećao biračima s juga Srbije da će i oni imati svog fudbalskog predstavnika u elitnoj fudbalskoj ligi.
„Ulazimo u Superligu, osim ako se ne dese neke nepredviđene okolnosti, koje su vrlo moguće“, kaže Tončev u razgovoru za BIRN.
Međutim, ne dele svi njegov entuzijazam jer su lideri lokalnog SNS-a pokrenuli priču o tome kako se finansira klub iz opštinskog budžeta. Osim toga, oni optužuju Tončeva da stoji iza privatne kablovske televizije kojoj godinama unazad donira budžetski novac.
Inače, FK Radnik je u vlasništvu lokalne samouprave, koja ga finansira sa 30 miliona dinara godišnje, ali ako se zna da takmičenje u Prvoj ligi košta bar 40 miliona, ostatak se obezbeđuje od sponzora – kompanije Knez petrol, Dunav grupe i nekolicine lokalnih preduzetnika.
Međutim, javna je tajna da i Tončev iz svog džepa dotira svoje mezimče, svestan da bi od jeseni, ako ovde budu dolazili Zvezda i Partizan, sve to moglo da se vrati kroz glasove na lokalnim izborima naredne godine. To, uostalom, vrlo dobro znaju i lokalni naprednjaci, isfrustrirani što je Surdulica jedna od retkih sredina u kojoj nemaju ama baš nikakav uticaj, sasvim dovoljno da fudbal postane paradigma političkih odnosa u opštini.
Sukobu između SPS-a i SNS-a u Surdulici još veći značaj daje i to što su eksponenti zaraćenih strana ozbiljni igrači, čiji moć i uticaj prevazilaze lokalni nivo: na jednoj strani je Tončev, inače vlasnik jedne od najmoćnijih građevinskih firmi u zemlji, a na drugoj Dragan Stevanović Boske, državni sekretar u Ministarstvu privrede i potpredsednik Izvršnog odbora SNS-a.
Tončev, kao iskusan čovek, svestan je da su u Srbiji, i to ne samo u fudbalu, moguća svakakva iznenađenja, pa se plaši da zbog njegove „političke nepodobnosti“ i otvorenog sukoba sa pojedincima iz Srpske napredne stranke (SNS) ne dođe do sabotaže Radnika od strane političara.
A da do takvog razvoja događaja lako može da dođe videlo se sredinom februara, kada su uhapšeni bivši i sadašnji predsednik FK Radnik. Zadržavanje u policiji dvojice fudbalskih funkcionera, koju tužilaštvo sumnjiči za utaju poreza, vrlo se brzo sa fudbalskog i pravosudnog prenelo na politički teren.
Novica Tončev za „pakovanje afere“ optužuje trojicu funkcionera Srpske napredne stranke (SNS) iz Surdulice, pre svih Dragana Stevanovića.
Sadašnji i bivši predsednici FK Radnik, Goran Slavković i Dragan Stanković, proveli su u policiji 24 sata, ali ih je istražni sudija oslobodio i pored protivljenja tužiteljke Danijele Trajković. U ime dvojice „sportskih radnika“ medijima se obratio Tončev, koji je rekao da tužiteljka, zapravo, radi po nalogu naprednjaka, a kao dokaz ovoj tvrdnji obelodanio je njen zahtev za izuzećem u nekom predmetu koji se vodi protiv Bobana Petrovića, šefa odbora SNS-a u Surdulici, sa obrazloženjem da je sa njegovom porodicom u bliskim prijateljskim odnosima.
„Vetar duva iz opštinskog rukovodstva SNS-a. Radnik državi ne duguje ni dinara“, kaže Tončev.
Drugi izvori bliski FK Radnik kažu da su funkcioneri kluba pritvoreni zbog sumnje da nisu platili porez na rentiranje stanova u kojima su stanovali igrači i treneri od 2010. godine. Problem je, međutim, u tome što je plaćanje poreza na kiriju bila obaveza stanodavca, a ne kluba, što je navedeno i u ugovorima sa stanodavcima. Čitavu dokumentaciju o ovom slučaju ima poreska inspekcija.
Pomenuti šef SNS-a za Pčinjski okrug Stevanović nije želeo da odgovara na prozivke Novice Tončeva, osim konstatacije da „je sve u rukama nadležnih organa“.
Ipak, pritvaranje dvojice fudbalskih funkcionera pokrenulo je pravi rat saopštenjima, u kome, u ovom momentu, SPS i Tončev deluju kao pobednici, možda zahvaljujući jednoj, reklo bi se, nepromišljenoj izjavi Dragana Stevanovića.
On je početkom marta na lokalnoj RTV Vranje priznao da naprednjaci zapošljavaju svoje članove u Surdulici, tačnije u Vlasinskim hidroelektranama (koje posluju u sastavu JPHE Đerdap), a čiji je direktor Boban Petrović, šef odbora SNS-a.
Onda su socijalisti izašli sa saopštenjem da u ovoj državnoj firmi radi stotinak naprednjaka na izmišljenim radnim mestima kao što su sadnja cveća i referenti za sport i kulturu, da bi vrlo brzo do javnosti dospela potvrda iz Više škole za menadžment i poslovne sekretare iz Sremskih Karlovaca, koju je završio Stevanović, a iz koje se vidi da je on svih 17 ispita dao za samo deset dana 2006. i 2007. godine i da je tri ispita položio u jednom danu.
Zbog toga su ga socijalisti proglasili „genijalcem“ i „Ajnštajnom“. Poslednje saopštenje SPS-a odnosi se na navodne zloupotrebe prilikom nekakvih građevinskih radova na Vrli dva (u sastavu Vlasinskih hidroelektrana), gde SPS tvrdi da je državni budžet oštećen za 23 miliona dinara. Sve ove optužbe socijalisti su dokumentovali papirima, a o svemu su obavestili i državni vrh i samog premijera.
SNS je u svom saopštenju odgovorio Tončevu optužujući ga da nelegalno finansira FK Radnik i da namešta poslove u opštini svojoj građevinskoj firmi.
Međutim, ovaj događaj, koji Tončev tretira kao političku nameštaljku, ipak je otvorio i pitanje na koji način se finansira sport u Surdulici, posebno FK Radnik, za koji se godišnje iz opštinskog budžeta izdvaja 30 miliona dinara, dok ostatak koji se kreće između 10 i 20 miliona, neophodnih za prvoligašku sezonu, obezbeđuju sponzori.
Priča o usponu Radnika počinje 2008, kada Tončev prvi put pobeđuje na izborima i postaje predsednik opštine a klub naredne godine postaje srpskoligaš. Međutim, do uspeha se nije došlo „na zelenom terenu“, već posle fuzije sa FK Soko iz Vranjske Banje, koji se tada takmičio u Srpskoj ligi, što je metod koji je i ranije bio zabeležen u srpskom fudbalu kada je dolazilo do fuzije Sevojna i Slobode iz Užica, odnosno Zlatibor Vode i Spartaka iz Horgoša odnosno Subotice.
Tada se govorilo da je za tu fuziju potrošeno 35.000 evra obezbeđenih od sponzora, mada upućeni sagovornici tvrde da je taj novac dao lično Tončev.
Opštinski budžet Surdulice za 2015. planiran je na blizu milijardu dinara, a od toga je za sport predviđeno 45 miliona (nešto preko 5 odsto ukupnog budžeta). Najveći deo kolača ide na FK Radnik – 30 miliona dinara, ali to nije dovoljno da se pokriju troškovi takmičenja u Prvoj ligi.
Prema nekim procenama, jedna prvoligaška sezona košta najmanje 300.000, odnosno 400.000 evra za klub sa ambicijama kakve ima Radnik, a u klubu ne kriju da razliku od 250.000 evra iz budžeta do stvarnih troškova obezbeđuju od sponzora.
„Radnik je među retkim klubovima u zemlji koji ne duguju plate igračima, trenerima i zaposlenima, kao ni državi“, tvrdi Tončev
U prvom timu Radnika samo je nekoliko domaćih fudbalera, a ostali su sa strane dovedeni prošlog leta i ove zime. Igrači mesečno u proseku zarađuju oko 70.000 dinara, pa na njih i četvoricu trenera godišnje ide oko 26 miliona dinara za plate i još 12 miliona za stan i hranu.
Za putovanja se izdvaja tri miliona, za sudije i delegate kad je klub domaćin dva miliona, a još 1,5 miliona godišnje za kupovinu opreme. Osim igrača i trenera, u klubu rade za platu još četiri operativca – dva ekonoma, generalni i tehnički sekretar.
Igrači ne žele da javno govore o temama koje nemaju veze sa sportom i utakmicama.
Ipak, kažu da su zadovoljni ako se zna da, prema pisanju medija, fudbaleri Crvene zvezde žive na minimalcu, a oni u Surdulici mesečno zarade i po nekoliko prosečnih srpskih plata, strogo na vreme, a uz to su im obezbeđeni i stan i hrana.
U Surdulici očekuju razne dobre stvari i ako se Radnik bude plasirao u Jelen Superligu. Najpre, kažu u Radniku, deo takmičenja u Jelen Superligi oko troškova sudija i delegate plaća Fudbalski savez, a tu su i prava od prodaje TV prenosa, prihodi sa kladionica i privlačenje investitora u privredu i sponzora u sport.
Pored toga, Surdulica je u Srbiji poznata kao jedna od najaktivnijih lokalnih samouprava u oblasti uspešnog dobijanja donacija iz pretpristupnih fondova Evropske unije.
Tako su preko IPA fonda prekogranične saradnje napravljeni bazen i sportska balon sala, domovi kulture u Surdulici i nekoliko okolnih sela, a od Evropske fudbalske unije (UEFA) je preko nacionalnog saveza obezbeđeno milion evra kao pomoć za podizanje reflektora na stadionu Radnika, dva terena sa veštačkom travom i dogradnju tribina sa ložom sa ukupno 4000 sedišta.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta BIRN Srbija „Sportska torba bez dna – istraživanje budžetske potrošnje u sportu“ koji podržava kancelarija UNDP u Beogradu. Stavovi izneti u ovom tekstu nastali su kao posledica istraživanja BIRN Srbija i ne izražavaju stavove UNDP-a.
Ko je Tončev
Novica Tončev stopostotni je vlasnik jedne od najmoćnijih građevinskih kompanija u zemlji – „Tončev gradnje“. Ova firma je 2013. godinu završila sa prihodom od 822 miliona dinara i neto dobitkom od 32 miliona.
Nekoliko godina unazad Tončev se nalazi u rukovodstvu Socijalističke partije Srbije i veže ga lično prijateljstvo sa mnogim uticajnim i moćnim ljudima iz sveta biznisa i politike. Tončev ne krije svoje bogatstvo.
„Priznajem da sam imućan, a sve što imam stekao sam poštenim radom, čitava porodica se, počev od mog dede, bavi privatnim poslom“, kaže on.
Prema izveštaju koji je predao Agenciji za borbu protiv korupcije u maju 2014. godine, vlasnik je nekoliko stanova, kuća i lokala i ima ušteđevinu u banci.
Platu koju prima kao predsednik lokalne skupštine i ranije kao predsednik opštine od oko 100.000 dinara ne podiže već je donira, a na službena putovanja vozi se luksuznim audijem 8 svoje firme, pre nekoliko godina plaćenim 130.000 evra.
Njegov rođeni brat Ivica Tončev visoki je funkcioner FK Crvena zvezda i ranije savetnik za evropske integracije predsednika SPS-a Ivice Dačića. On, navodno, nema nikakve veze za FK Radnik.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Ljubavi smo naučili vatru, da zemlja nam više ne gori”. To je stih Vaska Pope, jednog od naših najvećih pesnika koji je rođen u selu Grebenac, na obodu Deliblatske peščare, u jednom od naselja koja su direktno bila ugrožena vatrom. Uprkos nadljudskim naporima vatrogasaca, dobrovoljaca i meštana, uprkos pomoći koju studenti i građani šalju nemajući šta drugo da čine, uprkos apelima da se ranije zatraži strana pomoć, šumski požar u Pesku se ovog leta sasvim oteo kontroli i nastala je šteta koja će se sanirati decenijama. Neko bi mogao da zaključi kako je Pesak u plamenu parabola današnje Srbije solidarnih građana i studenata kojima vlada zloćudni režim koji nije dostojan da štiti ekosisteme kakva je Peščara, da čuva naša prirodna blaga, našu zemlju
Uprkos tome što nema jasnog diskontinuiteta u radu Sektora za vanredne situacije, opšti utisak stručne javnosti je da reakcija na požar u Deliblatskoj peščari nije bila adekvatna. Na retkim snimcima videlo se da vatrogasaca nema dovoljno, da su u pomoć priticala lokalna dobrovoljna vatrogasna društva i da je prisustvo tehnike neprimereno veličini požara. Komentatorima su u oči upadale najčešće dve činjenice – da su u Peščari korišćeni kamioni cisterne FAP i TAM, koji se ne proizvode 40 i više godina
Velike nejednakosti među decom, preobimni programi, loš položaj nastavnika, nedostatak kadra i sve veća centralizacija, neke su od neuralgičnih tačaka naših osmogodšnjih škola, kaže za “Vreme” profesor Aleksandar Baucal. Kakvo nas onda sutra čeka? Zašto svi đaci osmog razreda iz Srbije u proseku zaostaju za vršnjacima iz Evropske unije i kako to promeniti? Kako u tom duhu učitelj Predrag Starčević, čovek kome je njegov posao misija, uči decu pravim vrednostima
Kultura sećanja: 26 godina od ubistva bivšeg predsednika Predsedništva Srbije
Otmica Ivana Stambolića usred dana u Košutnjaku bila je i poruka svima koji su se suprotstavljali režimu. Ako vlast odluči da nestaneš, neće biti ni svedoka, ni tragova, ni istrage. Neće biti čak ni vesti da te nema. O tome koliko je država bila pretvorena u sredstvo privatnog opstanka na vlasti govori i zaključak suda: pripadnici JSO i čelnici Resora državne bezbednosti nisu delovali kao samostalna kriminalna grupa, već su državni aparat sile upotrebili za očuvanje političke vlasti jednog čoveka
Za samo dve godine, od početka rata u Gazi oktobra 2023, izvoz srpske municije za Izrael povećao se 42 puta i tokom 2025. i početkom ove godine dostigao 133 miliona dolara. Sve to uprkos izjavi predsednika Aleksandra Vučića juna prošle godine da Srbija obustavlja sav vojni izvoz. Samo u prva dva meseca 2026. organizovano je 14 kargo letova za Izrael, u poređenju sa 32 tokom čitave 2025. Vojne veze nisu jednosmerne. Izraelski “Elbit Systems” je krajem 2024. Srbiji prodao savremene artiljerijske sisteme, dronove i opremu u vrednosti od 335 miliona dolara. Opremu je vlast u Beogradu upotrebila za masovno praćenje svojih protivnika
Pod parolom „od njih mi ništa ne treba“, mnogi kažu da neće uzeti 6.000 dinara koje Vučić i Mali "daruju" narodu iz Akcionarskog fonda. Od takvog vida protesta je, međutim, slaba vajda
Petnaest godina ove vlasti se ogledaju u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.