
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Ministar odbrane
Osnovni podaci: Rođen je 30. juna 1967. godine u Kruševcu od oca Radoja i majke Mirjane.

Srednje obrazovanje stekao je u kruševačkoj Gimnaziji, smer tehničar za visokogradnju, a zvanje diplomiranog ekonomiste na Ekonomskom fakultetu u Nišu. Njegovi politički protivnici kažu da je svojevremeno radio u Trajalu kao keramičar. Dragan Đilas je javno izneo sumnje kada je reč o Gašićevoj diplomi, a Gašić je marta 2013. odgovorio tvrdnjom da je diplomirao 2003. godine.
Sugrađani ga poznaju po nadimku Bata Santos – stekao ga je devedesetih kad se obogatio uvozom kafe.
Govori grčki i engleski jezik.
Oženjen je i otac tri sina.
Biznismen: Od 1989. godine bavi se privatnim preduzetništvom, vlasnik je i direktor preduzeća Saco, u čijem sastavu su Televizija Plus (u stečaju) i Santos proizvodnja čaja i kafe. Pored toga vlasnik je dve velike benzinske pumpe. Više godina živeo je i radio u Grčkoj.
Proglašen je za menadžera godine grada Kruševca 1998. godine.
Decembra 2012. od NALED-a dobija specijalno priznanje za ostvarene reforme u gradskoj administraciji i doprinos unapređenju privrednog ambijenta. Rukovodstvo kruševačkog IMK „14. oktobar“ dalo je Gašiću plaketu za doprinos i lično zalaganje za uspešno poslovanje fabrike.
Dobitnik je Vidovdanske nagrade grada Kruševca (2014).
Sportski radnik: Vodio je ženski odbojkaški klub Kruševac Santos, bio je direktor i član UO Fudbalskog kluba Napredak, ali je u skladu sa odlukom stranke da visoki funkcioneri ne treba da budu u rukovodstvima sportskih klubova, početkom godine podneo ostavku.
Politička karijera: Jedan je od osnivača SNS-a u Rasinskom okrugu. Izabran je za potpredsednika SNS-a u septembru 2012. godine. Juna 2012. izabran je za gradonačelnika Kruševca, a ostavku je podneo 30. aprila 2014. kada je izabran za ministra odbrane.
Gašić je u vreme rekonstrukcije vlade pominjan kao kandidat za ministra odbrane Srbije; tada je izjavio da neće postati ministar, već će ostati gradonačelnik Kruševca. „Volim svoj grad i želim zajedno s Kruševljanima da završim ono što smo započeli.“
Poslaničku funkciju Gašić je obavljao do 29. avgusta 2012, kada se opredelio za funkciju gradonačelnika Kruševca.
Posle majskih poplava postavljen je za koordinatora aktivnosti na otklanjanju posledica poplava u Obrenovcu.
Opklada: Bratislav Gašić skupo je platio loš izborni rezultat svoje stranke. Prema pisanju „Kurira“, kladio se sa Žarkom Anđelkovićem iz Jedinstvene Srbije da će njegova stranka u Kruševcu imati više od 25 odbornika. Gašićeva stranka je u Kruševcu osvojila 18 odbornika, pa Anđelković sada čeka da mu Gašić da svoj automobil, luksuzni džip „audi Q7“. Gašić nije bio raspoložen da komentariše ova saznanja „Kurira“. „Ja sam ozbiljan čovek, za razliku od njih kojima su nadimci magarci. Neću da odgovaram na takva pitanja“, poručio je Gašić.
Poruka: „Srpski političari moraju da shvate da nisu rođeni da obavljaju baš sve funkcije u državi. A mnogi misle da bi baš oni bili najbolji ministri u svakom resoru.“
Misija: „Kao vojnik stranke, neću odbiti nijedno zaduženje pa ni ministarsko.“
Opevan u pesmi: Bratislav Gašić je opevan u pesmi. „Koliko mi je poznato, autor je učitelj veronauke, poznajemo se i pesma mi se dopada“, kazao je Gašić. Nije mu smetalo ni to što ga je u jednom stihu autor uporedio s likom iz filma Kum: „Spasao si brod koji sigurno tone, ti si sada kruševački Don Korleone, svima sada daješ slatkiše i bombone, tvoje ime deca pevaju od kuće do škole!“, glase stihovi jedne strofe pesme Gašiću, care.
Po čemu će ga pamtiti: Prvi je srpski ministar odbrane koji je učestvovao na samitu NATO-a. „Ne postoji nikakvo tiho približavanje nijednom vojnom savezu. Jedino što postoji i za šta ću se kao ministar odbrane zalagati jeste usvajanje najviših standarda u našoj vojsci. Vojna neutralnost nije prepreka da sarađujete sa najrazvijenijim zemljama sveta.“

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve