
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Ministar odbrane
Osnovni podaci: Rođen je 30. juna 1967. godine u Kruševcu od oca Radoja i majke Mirjane.

Srednje obrazovanje stekao je u kruševačkoj Gimnaziji, smer tehničar za visokogradnju, a zvanje diplomiranog ekonomiste na Ekonomskom fakultetu u Nišu. Njegovi politički protivnici kažu da je svojevremeno radio u Trajalu kao keramičar. Dragan Đilas je javno izneo sumnje kada je reč o Gašićevoj diplomi, a Gašić je marta 2013. odgovorio tvrdnjom da je diplomirao 2003. godine.
Sugrađani ga poznaju po nadimku Bata Santos – stekao ga je devedesetih kad se obogatio uvozom kafe.
Govori grčki i engleski jezik.
Oženjen je i otac tri sina.
Biznismen: Od 1989. godine bavi se privatnim preduzetništvom, vlasnik je i direktor preduzeća Saco, u čijem sastavu su Televizija Plus (u stečaju) i Santos proizvodnja čaja i kafe. Pored toga vlasnik je dve velike benzinske pumpe. Više godina živeo je i radio u Grčkoj.
Proglašen je za menadžera godine grada Kruševca 1998. godine.
Decembra 2012. od NALED-a dobija specijalno priznanje za ostvarene reforme u gradskoj administraciji i doprinos unapređenju privrednog ambijenta. Rukovodstvo kruševačkog IMK „14. oktobar“ dalo je Gašiću plaketu za doprinos i lično zalaganje za uspešno poslovanje fabrike.
Dobitnik je Vidovdanske nagrade grada Kruševca (2014).
Sportski radnik: Vodio je ženski odbojkaški klub Kruševac Santos, bio je direktor i član UO Fudbalskog kluba Napredak, ali je u skladu sa odlukom stranke da visoki funkcioneri ne treba da budu u rukovodstvima sportskih klubova, početkom godine podneo ostavku.
Politička karijera: Jedan je od osnivača SNS-a u Rasinskom okrugu. Izabran je za potpredsednika SNS-a u septembru 2012. godine. Juna 2012. izabran je za gradonačelnika Kruševca, a ostavku je podneo 30. aprila 2014. kada je izabran za ministra odbrane.
Gašić je u vreme rekonstrukcije vlade pominjan kao kandidat za ministra odbrane Srbije; tada je izjavio da neće postati ministar, već će ostati gradonačelnik Kruševca. „Volim svoj grad i želim zajedno s Kruševljanima da završim ono što smo započeli.“
Poslaničku funkciju Gašić je obavljao do 29. avgusta 2012, kada se opredelio za funkciju gradonačelnika Kruševca.
Posle majskih poplava postavljen je za koordinatora aktivnosti na otklanjanju posledica poplava u Obrenovcu.
Opklada: Bratislav Gašić skupo je platio loš izborni rezultat svoje stranke. Prema pisanju „Kurira“, kladio se sa Žarkom Anđelkovićem iz Jedinstvene Srbije da će njegova stranka u Kruševcu imati više od 25 odbornika. Gašićeva stranka je u Kruševcu osvojila 18 odbornika, pa Anđelković sada čeka da mu Gašić da svoj automobil, luksuzni džip „audi Q7“. Gašić nije bio raspoložen da komentariše ova saznanja „Kurira“. „Ja sam ozbiljan čovek, za razliku od njih kojima su nadimci magarci. Neću da odgovaram na takva pitanja“, poručio je Gašić.
Poruka: „Srpski političari moraju da shvate da nisu rođeni da obavljaju baš sve funkcije u državi. A mnogi misle da bi baš oni bili najbolji ministri u svakom resoru.“
Misija: „Kao vojnik stranke, neću odbiti nijedno zaduženje pa ni ministarsko.“
Opevan u pesmi: Bratislav Gašić je opevan u pesmi. „Koliko mi je poznato, autor je učitelj veronauke, poznajemo se i pesma mi se dopada“, kazao je Gašić. Nije mu smetalo ni to što ga je u jednom stihu autor uporedio s likom iz filma Kum: „Spasao si brod koji sigurno tone, ti si sada kruševački Don Korleone, svima sada daješ slatkiše i bombone, tvoje ime deca pevaju od kuće do škole!“, glase stihovi jedne strofe pesme Gašiću, care.
Po čemu će ga pamtiti: Prvi je srpski ministar odbrane koji je učestvovao na samitu NATO-a. „Ne postoji nikakvo tiho približavanje nijednom vojnom savezu. Jedino što postoji i za šta ću se kao ministar odbrane zalagati jeste usvajanje najviših standarda u našoj vojsci. Vojna neutralnost nije prepreka da sarađujete sa najrazvijenijim zemljama sveta.“

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve