Očekivanje da će junice išetati iz aviona na pistu u pratnji stjuardesa ispostavilo se kao preslobodoumno, pre svega jer je džambo-džet visok avion, a i zato što se stoka prevozi u sanducima, gusto napakovana da se ni mrdnuti ne može, u ovom slučaju po pet junica u jednom sanduku
Na aerodrom „Nikola Tesla“, u ponedeljak 7. jula nešto iza ponoći, posle osmočasovnog neprekidnog leta iz Kanade, sleteo je avion „boing 747“, deveti džambo-džet koji je u ovom veku dotakao pistu beogradskog aerodroma. Njime, međutim, nisu u Srbiju stigli kanadski turisti, poslovni ljudi ili „dijasporci“, već 185 steonih junica holštajn-frizijske rase namenjene farmi BD Agro u Dobanovcima. „Steone junice ‘premijum’ kvaliteta“, naglašava Ljubiša Jovanović, direktor ove farme, najveće pojedinačne farme mlečnih krava u Evropi. „Prvi kontingent stigao je tačno pre godinu dana, isto je, kao i danas, padala kiša, i sa još jednom, desetom po redu isporukom u avgustu, ovaj posao – kompletiranje matičnog stada vredno 12 miliona evra, biće okončano.“
REDAK ZVER I PRIČA: Džambo u Surčinu pun trudnih junica, 6/7. jul 2009.
Istim avionom je došao i Pjer Trudo, potpredsednik kanadske kompanije koja nosi ime po njegovom prezimenu, a trgovina „genetskim materijalom“ joj je osnovna delatnost. „Na raspolaganju nam je 14.000 krda goveda u Kvebeku i Ontariju, gde se, inače, uzgajaju najkvalitetnija goveda u Kanadi, od najkvalitetnijeg biramo najkvalitetnije i to isporučujemo farmi BD Agro. Prosečna mlečnost u tim stadima je 9650 kilograma mleka godišnje, a od ove selekcije očekujemo 12, 13 pa i 14 hiljada kilograma mleka po grlu godišnje, reč je, dakle, o genetskom materijalu vrhunskog kvaliteta koji će na dobro vođenoj farmi dati vrhunske rezultate, poput onih u Kanadi“, rekao je za „Vreme“ Pjer Trudo. „Bolje od onih u Kanadi“, dobacuje Jovanović. „Već sada, u prvoj laktaciji junica iz ranijih kontingenata, sada već krava, postižemo bolje rezultate.“
Transfer junice
Očekivanje da će junice išetati iz aviona na pistu u pratnji stjuardesa ispostavilo se kao preslobodoumno, pre svega jer je džambo-džet visok avion, a i zato što se stoka prevozi u sanducima, gusto napakovana da se ni mrdnuti ne može, u ovom slučaju po pet junica u jednom sanduku, sa steljom od piljevine i slame posute dezinfekcionim mirisnim posipom, fiziologije radi.
Elem, nisu se išetale, već su istovarene: iz aviona sanduci su suljani na lift-platformu koja je sanduk spuštala do „fingera“ kroz koji su junice prelazile u kamion. Začudo, nisu bile, sem nekoliko izuzetaka, jogunaste, „slušale“ su i izvršavale naredbe iako, kako reče jedan radnik sa farme, „ne znaju ni reč srpskog“. Na farmi su, opet kroz „finger“, ušle u karantin – izdvojena staja na obodu farme u kojoj će provesti narednih 30 dana, koliko da se utvrdi da neka od njih, kojim slučajem, nije bolesna. U karantinu ih je dočekao serviran obilan „branč“, seno sa senom i sveža voda. Neke su se obroka odmah prihvatile, neke su se snebivale, a neke su se stajom šetkale, osmatrale, njušile, kao da procenjuju kvalitet smeštaja.
Sve je proteklo „capa-cap“, sem nevolja na samom početku, na ulasku na Aerodrom. Kao što to obično biva, momku iz aerodromskog obezbeđenja koji „duži“ portirnicu ispred kargo terminala kanda je bilo dosadno: prvo je pronicljivim pitanjima pokušavao da ustanovi da li je reporter „Vremena“ novinar. „Vi ste novinar?“, pitao je pa na potvrdan klimoglav konstatovao „Znači novinar“, potom inverzno „Novinar, znači“ proučio propusnicu „znači novinar, znači“. Sa foto-reporterom je malo teže išlo. „Imamo problem“, značajno ga je pogledao, na upitno podizanje obrva objasnio da njegove propusnice nema, pa je prevrtao po pultu ispred sebe dok ga pogranični policajac nije kucnuo po ramenu. „U ruci ti je“, reče. Potom je iskrsao novi „imamo problem“: broj lične na propusnici nije odgovarao faktičkom stanju – na njoj je bio ubeležen broj stare, a fotoreporter je, u međuvremenu, „izvadio“ novu. Sve se poklapa, samo neki tamo broj ne, pa je iskrsao problem. Ipak, prevaziđen je, doduše posle podužeg intelektualnog dijaloga. Prihvatio je revnosni momak da čovek nije (samo) broj. Kasnije se čulo da je svako kome je ovih dana izdata nova lična karta čuo isto zabrinuto: „Imamo problem.“ Ljubiša Jovanović takođe. U jednom momentu u „imamo problem“ umešao se i šef smene – grickao je nokte, pljuckao odgrižene parčiće okolo i pitao iznervirane čekače propusnica: „U čemu je problem?“ A krupna kiša je neprestano padala tog jutra…
Kako god, od sletanja aviona do ulaska u karantin prošlo je svega nešto više od tri sata: transfer je obavljen prosečnom brzinom jedna junica na minut.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Što vlast Aleksandra Vučića u kampanji više demonstrira nasilje, to se više žali kako je tobože ona ugrožena. Tada nema političkih protivnika, nego neprijatelja od kojih se valja „odbraniti“, to jest zatući ih, piše „Vreme“ u novom broju
Bivši predsednik Srbije ušao je u izbornu kampanju sa gotovo svim polugama političke i institucionalne moći. Istovremeno, njegovi protivnici postaju nasilnici, teroristi, strani plaćenici i pretnja državi, dok se vlast predstavlja kao strana koja se samo brani. Od Bežanijske kose i Futoške pijace do Beogradske arene, ista zamena uloga otvara pitanje opasnije od toga ko je započeo pojedinačni incident: šta se događa kada politički protivnik prestane da bude konkurent na izborima i postane neprijatelj od kojeg treba braniti Srbiju
Birača iz rasejanja ovog puta ima jednako kao birača – recimo – Kragujevcu, četvrtom gradu po veličini u Srbiji. Njihov značaj prepoznao je i režim koji je sitnim psinama odbio otvaranje mnogih biračkih mesta te primorava ljude na drugim meridijanima da glasaju u sred noći
Aleksandar Šapić politički je preživeo 6. oktobar i sednicu Skupštine grada na kojoj se nije ni razmatrala njegova smena. Opozicija je obećala da će je formalno zatražiti u narednom periodu iako je jasno da većinu nemaju. Za sada i oponenti vlasti, ali i građani imaju samo obećanje v. d. predsednice države Ane Brnabić da će “svi u budućnosti videti šta će biti stav stranke” čiji je Šapić potpredsednik. Do tada će režim da zaćuti, baš kao što i sada glasno tihuje prvi čovek grada koji ponovo nije bio na sednici na kojoj je objektivno bio ključna tema
Aleksandar Vučić u ovoj kampanji gotovo da nije održao govor bez pominjanja žena. Sam je objasnio zašto: žena je odgovorna jer mora da brine o kući, deci i roditeljima. U tom komplimentu sadržana je cela njegova predstava o ženi, ali i granica iza koje žena prestaje da bude “naša” i postaje neprijatelj
Razgovarao je sa kamenom za kupus i fotografijom Ilije Srdanovića. Požar u Niškoj tvrđavi proglasio je za delo veštačke inteligencije. Pohvalio se da mu ne bi bilo prvi put da nekom otima pištolj iz ruku
Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni
Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.