img
Loader
Beograd, 27°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Srećno mesto

14. октобар 2015, 14:54 Biljana Vasić
foto: b. vasić
Copied

Petra sedi za trpezarijskim stolom u maloj, svetloj kuhinji u iznajmljenom stanu na Voždovcu i uči hemiju i fiziku za sedmi razred. Njena baka sedi na kauču pored stola i pravi joj društvo dok uči, tu je da joj oljušti jabuku ili da joj spremi sendvič. Mir i tišina u kući, mlađa sestra je u školi, mama i tata na poslu. Samo baka i Petra, baka šuška novinama, unuka uči i prožima je osećaj miline, ceo stan miriše na supu. Petra tada nije znala da je taj osećaj nirvana, a i nije bila opterećena spoznajom da je taj trenutak prolazan. Srećno mesto bila je baka, a pomalo i učenje.

Termin happy place (kad sam bio srećan) često se koristi u američkim filmovima u situacijama kad se akteri suočavaju sa onozemaljskim silama, ono kad ih spopadnu furije, pa im isterivači duhova kažu da se u kriznim momentima treba fokusirati na lepe trenutke iz života. Najčešće se to srećno mesto nalazi na porodičnim fotografijama. I to pomogne, ljubav prevagne nad zlom. Kad su Petri kasnije nailazile furije, terala ih je po savetu filmskih egzorcista, prebacivala se u doba kad su svi bili mlađi i slađi, mama, tata i deca. Najsrećnije mesto bila joj je kuća, gde uopšte nije razmišljala o sreći jer nije imala vremena za to. Tek negde uveče, dok uspavljuje mlađe dete koje voli dugo da se uspavljuje i priča šta joj se desilo tokom dana i postavlja svakakva pitanja, tek tad, dok sviraju umirujući Mocartovi tonovi sa CD-a i mačka prede kraj njihovih tela, tek tad je Petra znala da je to sreća. I da će proći, što zna svak’.

I prođe vreme, letovanje, zimovanje, srećna i tužna mesta se smenjuju, opet niko ne gleda da li je srećan ili nije srećan. Deca rastu, jabuka za zdrave zube, šargarepa za oštar vid, engleski utorkom i četvrtkom, odbojka sredom i petkom. Petra još ne razmišlja o tome šta je sve dobila u životnom paketu. Sve ide svojim tokom, planira se i ide se na roditeljske sastanke. Povremeno posećuje psihoterapeute i razmenjuje iskustva sa prijateljicama, da li je bolji ovaj ili onaj lek, ide na jogu i veruje u homeopatiju.

Nekad je zapljusnu srećna mesta iz rane mladosti. Na Hvaru je, letuje sa društvom u kampu Vira, prilično udaljenom od grada Hvara. Mnogo su mladi, najstarija osoba ima dvadeset jednu godinu, a najmlađa šesnaest. Kamp je smešten u prirodi među borovima, plaža je uređena i stenovita, mokri čvor pristojan, sve funkcioniše. Petra prvi put spava u plastičnom šatoru sa zatvorenim rajsferšlusom na ulazu. Uveče pešače do grada, idu u diskoteke, a u povratku čekaju da prvi kamioni sa lubenicama stignu na pijacu. Kupuju najveću lubenicu za veliko društvo. Put od grada do kampa ide više nizbrdo nego uzbrdo, idealan teren za kotrljanje lubenice. Puste lubenicu i ona ide, ide, pa stane, guraju je malo uzbrdo, ona krene nizbrdo, trk za njom da ne skrene s puta, pa opet uzbrdo. Ako se ne rasprsne usput (jednom je udarila u nešto i raspala se skroz, jeli su je na licu mesta), lubenicu odguraju do kampa i tu je ceo dan hlade u morskoj vodi. Nedavno je videla dečaka u Beogradu koji šutira plastičnu loptu-lubenicu i setila se svega.

Vesterli, Roud Ajlend, malo mesto na Atlantiku na koje se Petra uvek vraća u mislima. Tipičan američki piknik na plaži sa stolicama na rasklapanje, mešovitim društvom i gomilom hrane. Petra ne može da se seti kako se zvala Francuskinja (Mišel, ali nije sigurna) koja je donela preukusnu krompir salatu sa avokadom, ali zna da se ona posle tog leta vratila u domovinu i da žali zbog te odluke. U okeanu se kupaju samo deca, voda je ledena. Plaža u Vesterliju je ono što se na engleskom zove mindsaver, mesto koje ti se istetovira na mozgu. Tejlor Svift je u tom mestu kasnije kupila kuću.

Petra je letos prvi put videla mladunče sove u starom gradu u Rovinju, niko nije znao kako se ona našla na ulici. Neobičan stvor, netremice te gleda u oči, kostreši se i okreće glavu ukrug. Prolaznici je slikaju za Instagram. Celu noć su smišljali šta će sa sovom, poješće je mačke i galebovi ako nešto ne preduzmu. Dobri čovek iz komšiluka stavio je sovu-ćuka u gajbicu za voće i sutradan je odneo kod veterinara koji ju je uputio dalje. Sova je globalni simbol, print na pidžami ili privezak na ogrlici. Petra je pogledala na internetu šta predstavlja susret sa sovom i nailazi na različita tumačenja: sova je simbol iluminata, onih koji vide u mraku i čuvaju zabranjeno znanje; boginja Atina, koju povezuju sa umetnošću i mudrošću imala je sovu, a imao ju je i Hari Poter; Kikuju pleme u Keniji veruje da je sova znak smrti, i da će ako čovek vidi sovu neko umreti… Petra je spasila sovu, ne sekira se oko smrti, čeka da progleda u mraku.

A kad joj naiđu sivi dani, Petra u mislima kotrlja lubenicu i navodi je na pravi put, da se ne rasprsne.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
11.јун 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

Komentar

Pregled nedelje

Vučić, čovek-orkestar

Ne brani Vučić državu, već sebe od države. Sa bubnjem na leđima i gitarom u rukama ovaj čovek-orkestar izvodi dve-tri iste pesme bez sluha, uz falširanje i ispadnje iz ritma. Takvi su mu i vlast i politika. U najkraćem – opasni po okolinu

Filip Švarm

Komentar

Naprednjačka hapšenja i čistke: Samoodbrana ili ništa

Hapšenja profesora, kažnjavanje ljudi, otkazi novinarkama… Režim Aleksandra Vučića se sveti i tek će da se sveti. To je dekadentna faza režima, ona pred kraj

Nemanja Rujević

Komentar

Režim uskraćuje istinu da je prsao

Na primeru izbora u Zaječaru i Kosjeriću se vidi da istina nije data, nego je zadata. Istina je zadatak koji građanin ispunjava. Ona se uvek osvaja

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1797
Poslednje izdanje

Izbori u Kosjeriću i Zaječaru

Kako je naprednjački brod počeo da tone Pretplati se
Moj dan u Kosjeriću

Ljudi koji drugim ljudima buše gume

Vlast i njena retorika

Strašilo je u ogledalu

Feljton: Kosovska ideologija (I)

Lazar Hrebeljanović – od vojskovođe do sveca

Duh vremena: Josif Brodski (1)

“Kakvu biografiju pišu našem Riđem!”

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure