Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Foto: Rade Prelić/Tanjug
“Kakav, bre, eventualni, bre… Kakav, bre, eventualni, bre… Moram da idem u Katar!” – reči su koje je Piksi uputio Aci Stojanoviću na konferenciji za štampu pred odlučujuću utakmicu s Portugalom u kojoj je samo pobeda direktno vodila na Mundijal. To je ujedno i ključ za razumevanje formule uspeha. Treba stati iza ovih ljudi, bez velikih priča. Njihov talenat ili privrženost ne treba dovoditi u pitanje
Sve priče liče jedna na drugu, razlika je u tome ko ih priča.
Odavno više nemam nikakva očekivanja od života. Zvezda je bila šampion Evrope i sveta, gledo sam Maradonu i Igija Popa uživo, sedeo s Robertom Krambom, bio u Americi i Engleskoj zemlji proleterskoj, završio škole, pazario od zarađenih para gramofon, fender gitaru i bas, igro na filmu, radio na radiju, izlago po svetu, oženio se, kupio opel krntiju od ujaka, izveo dete na put. Šta više?
Kad eto ti i Prvenstva u Kataru. Sve je to nerealno. Kom idiotu je palo na pamet da usred sezone prekida sve i šalje fudbalere u pustinju na neko poluostrvo veličine srpskog dela Banata, pa još u Persijskom zalivu gde brat bratu roka jedno 40 godina na sve strane oko naftnih crpki (mada kažu da je vazduh čistiji nego u Beogradu)…?
Šta da vam kažem, sve znate i sami. Neko leti u Dohu sa “Šarla de Gola”, a neko sa Surčina pod opsadom. Time je manje-više sve rečeno. I jedan i drugi drže Francuzi. Mera stvarnosti. I zato radni narod vapi da makar ko u njegovo ime uzme nekom meru. A gde ćeš lepšu priliku do na svetskoj sceni na kojoj se jedno pola veka sad već tradicionalno blamiramo samo tako…
Pročitajte ceo tekst Uroša Đurića u nedeljniku „Vreme“ od četvrtka (17. novembra)
Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Grupa od 60 Srba s Kosova je 29. oktobra krenula pešice na „veliki skup“ naprednjaka u Novom Sadu koji bi trebalo da bude održan „11, 15. ili 16. novembra“. Nakon „veličanstvenog dočeka“ u Beogradu 5. novembra i emotivnog obraćanja Ane Brnabić tim ljudima gubi se svaki trag u medijima

Šest meseci nakon što je štrajkom glađu i žeđu izborila slobodu sebi i svojim suoptuženicima, novosadska profesorka i aktivistkinja Marija Vasić kaže za „Vreme” da zbog Dijane Hrke i Jaćimovića „sve treba da stane”

Majka Stefana Hrke, koji je stradao u padu nadstrešnice, nastavlja štrajk glađu kod Skupštine. Sinoć je primila infuziju u privatnoj klinici, danas je malaksala, ali je njeno stanje stabilno

Nakon što je učestvovala u protestima 18. avgusta, Marija je nasilno odvedena u Ćacilend, gde su je maskirani muškarci šutirali i šamarali. Policija nije reagovala, prenosi Kompas

Dok štrajk glađu Milomira Jaćimovića i njegovog sina ulazi u četvrti dan, Centar za socijalni rad i Hitna pomoć proverili su zdravlje maloletnog deteta. Auto-prevoznik na udaru režima najavio je radikalniji pristup „koji će svima biti iznenađenje"
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve