Tokom svoje prve posete Ukrajini, predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušao je da pomiri nepomirljivo, piše nemački list „Frankfurter algemajne cajtung“.
Prva poseta predsednika Srbije Aleksandra Vučića Ukrajini – ne samo od početka rata, već uopšte – iznenadila je sve posmatrače, piše Frankfurter algemajne cajtung: „Tek ujutru na dan putovanja, dok je Vučić već bio na putu, njegov kabinet je saopštio da on putuje u Ukrajinu. Za razliku od ranijih slučajeva, Vučić prethodnih dana nije nijednom rečju javno pomenuo svoje planove o putovanju“, prenosi „Dojče vele„.
Povod za posetu, podseća nemački list, bio je četvrti po redu samit Ukrajine i zemalja jugoistočne Evrope koji se održavao u Odesi. „Prisutni su bili i grčki premijer Kirjakos Micotakis, njegov hrvatski kolega Andrej Plenković, kao i šefovi vlada, uključujući novoizabranog predsednika Rumunije Nikusora Dana i predsednicu Moldavije Maju Sandu. Ipak, najveća pažnja bila je usmerena na Aleksandra Vučića.“
U Odesi bez predstavnika Kosova
Predsednik Srbije je u Odesi morao „da pomiri četiri naizgled nespojiva cilja“, piše Frankfurter algemajne cajtung: „Da umiri Brisel, ne naljuti Moskvu, pohvali Ukrajinu i istovremeno ne izgubi domaću, rusofilski nastrojenu publiku, koja – kao rezultat sistematskih kampanja provladinih medija u Srbiji – predsednika Rusije Vladimira Putina vidi kao nesrećnu žrtvu istorijskih okolnosti.“
Prema oceni autora članka Mihaela Martensa, postojala je osnovana sumnja da srpska politika balansiranja između Istoka i Zapada neće biti dorasla da se izbori s takvim izazovom: „Ali, predsednik Srbije uspeo je da taj zadatak, barem retorički, reši s velikom veštinom. Vučić je najpre istakao da je ’veoma zahvalan predsedniku Zelenskom’ što je poželeo dobrodošlicu Srbiji u Ukrajini i naglasio da se Beograd zalaže za teritorijalni integritet svih država koje su priznate od strane Ujedinjenih nacija. To je bila pažljivo odabrana formulacija, jer Kosovo – nekadašnja pokrajina Srbije koja je 2008. proglasila nezavisnost – nije članica UN. Glavni razlog za to je što Rusija to sprečava. Ni Ukrajina ne priznaje Kosovo. Na samitu u Odesi nije bilo predstavnika kosovske države.“
Kako će Moskva reagovati?
U članku se takođe ocenjuje: „To što je Vučić rekao da narod u Ukrajini (nije govorio o ukrajinskom narodu) zaslužuje podršku i najavio spremnost Srbije da pomogne obnovu regiona koje je Rusija sistematski bombardovala, verovatno neće naići na odobravanje u Moskvi i kod putinofilskog dela srpske javnosti. Ipak, politički trgovac iz Beograda imao je širok asortiman u ponudi, pa se našlo ponešto i za Rusiju. Vučić je odbio da potpiše završnu deklaraciju samita, koja ne samo da je osudila ’brutalni ruski agresorski rat’, već je i proglasila potpuno povlačenje ruskih trupa iz Ukrajine za uslov o kojem se ne može pregovarati za postizanje mira, pa čak i pozvala na pristupanje Ukrajine NATO.“
Frankfurtski list ujedno podseća da je „još od 2022. godine poznato da Srbija, preko posrednika, isporučuje oružje, a naročito municiju, Ukrajini. To je bio važan razlog za dobre odnose Vučića sa administracijom Džoa Bajdena i bivšim američkim ambasadorom u Beogradu, koji je često hvalio Vučića do neba.“
„Ipak, iz nekog razloga, Rusija se dugo uzdržavala od kritike srpskih isporuka oružja. To se promenilo tek krajem maja 2025. godine – što pokazuje da Vučićeva stalna improvizacija i balansiranje između Istoka i Zapada dostiže svoje granice. Kako će Moskva reagovati na Vučićev izlet u Odesu, ostaje da se vidi. Međutim, malo je verovatno da će buduće isporuke ruskog gasa Srbiji zbog toga postati jeftinije“, zaključuje Frankfurter algemajne cajtung.