Od nedelje uveče režimski mediji, predvođeni RTS-pm, prenose „bombastičnu“ vest, doduše na osnovu „nezvaničnih saznanja“, da je grupa maskiranih Albanaca u nedelju oko 15 časova pucala na pripadnike Vojske Srbije. Napad se navodno dogodio kod baze „Debela glava“ u podnožju brda Šop u Kopnenoj zoni bezbednosti u opštini Bujanovac Ministarstvo odbrane se nije oglasilo o tom incidentu, iako svakodnevno izdaje po nekoliko bizarnih saopštenja.
Režimski mediji „znaju“ i da su neidentifikovani Albanci ispalili 15 metaka i da je tom prilikom „pogođen pas koji se nalazio u neposrednoj blizini patrole“, te da je potom naoružana grupa sa šest džipova pobegla u pravcu Kosova.
Kako se obezbeđuje linija
Čudno je da Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije ne daju saopštenje o tom „incidentu“- Ako je istina da su napadači došli, pa potom pobegli sa šest džipova, postavlja se logično pitanje kako su neprimećeni dospeli u Kopnenu zonu bezbednosti, kako su uspeli neometano da pobegnu, šta je radila Vojska Srbije, gde su bile njihove patrole, punktovi, zasede i ko će odgovarati zbog tog propusta?
Penzionisani oficir, sa velikim ratnim iskustvom, ukazuje za „Vreme“ da se obezbeđenje neke linije vrši patrolama, zasedama, osmatračnicama i objavnicama čija se mesta i vreme funkcionisanja određuju na osnovu pravilne procene situacije.
„Džipovi obično dolaze putem, a kolona od šest džipova je nešto što je nemoguće ne čuti i ne uočiti pod uslovom da su saobraćajnice, ma kakve one bile, pokrivene osmatranjem. U šest džipova je došlo najmanje šest, a najviše tridesetak ljudi čije prisustvo u zoni odgovornosti teško da može ostati neprimećeno, naravno pod uslovom da se radi kako treba. Obezbeđenje linije patrolom se vrši uređenom patrolnom stazom koja po pravilu treba da nadvisuje zonu osmatranja i sektor borbenog dejstva. Na liniji se planiraju zastanci radi osmatranja i blagovremenog uočavanja potencijalnog protivnika ili neprijatelja. Na uočavanje se reaguje na način koji je propisan elaboratom, a na napad radnjama koje su predviđene borbenim pravilima“, objašnjava on.
On ukazuje da, ako se sve odradi kako treba, ne postoji mogućnost da se „grupa u šest džipova“ kompletna vrati tamo odakle je došla. „Pitam se, čemu višegodišnje iznurivanje vojnika u KZB kad im neko na višem nivou komandovanja, a zbog nekih ‚viših ciljeva‘ ne dozvoljava da budu vojnici?“.
Šta su radili dronovi?
Logično se postavlja i pitanje šta su radile bespilotne letelice Vojske Srbije, razni „vrapci“, „komarci“ i slični dronovi kojima se u Vojsci i „Jugoimportu SDPR“ hvale da nadgledaju administrativnu liniju prema Kosovu? Da li služe samo kao eksponati na prikazima naoružanja?
Ali najviše od svega zabrinjava ćutanje Ministarstva odbrane, pod uslovom da je to što je objavljeno istina. Treba se prisetiti i situacije kad je na Kopaoniku navodno oboren kosovski dron – oko toga su se danima svi izjašnjavali, ali nikad u javnosti nije pokazan ostatak tog „oborenog“ drona.
Ako se sada sada radi o još jednoj loše režiranoj predstavi za javnost, manje je važno da li je u organizaciji VBA ili BIA.