
Portret
Nikola Selaković: Pravoverni radikal na optuženičkoj klupi
Najmlađi ministar u prvoj Vladi u kojoj je sedeo, pravnik po struci, presvučeni radikal - šta sve odlikuje karijeru Nikole Selakovića koji se našao s druge strane sudijske klupe
Foto: Promo
Objavljeni su detalji izbora filma za našeg Oskara, dva dana nakon odluke. Objašnjenje zašto je film „Što se bore misli moje“ najbolji, nije napisano
Pre dva dana Filmski centar Srbije je objavio da je srpski kandidat za nagradu Oskar van engleskog govornog područja film „Što se bore misli moje“ reditelja Milorada Milinkovića, ali bez ikakvog objašnjenja zašto je izabran baš taj a ne neki drugi film.
Nije objavljen ni odnos glasanja, a ni ko je glasao, dakle nisu objavljena imena članova Komisije, niti po kom kriterijumu su izabrani.
Javnost je smatrala da je opet izabran pogrešan film, da je među kandidatima bilo barem još dva koja su već dobila naklonost inostranih festivala („Čuvari formule“ i „Lost country“), kao i da anonimna komisija navodi na pomisao da su na izbor Milinkovićevog filma uticale njegove režije SNS spotova.
Ivan Karl, v.d. direktor Filmskog centra Srbije, nije želeo da komentariše izjave Srdana Golubovića i drugih reditelja o izabranom kandidatu.
„Na sajtu FCS-a je upravo objavljeno objašnjenje, tu sve piše, pa i zašto smo čekali dva dana sa objašnjenjem“, rekao je Karl za portal „Vremena“.
Navodimo prvo deo sa pomenutim objašnjenjem:
„Svesni da će njihova (članova komisije) odluka, kakva god da je, od osam kandidata, sedam učiniti nezadovoljnim, zamolili su da se ne ide odmah u javnost sa imenima, da ne bi iz jednog kruga lobiranja ušli u drugi krug poziva i preispitivanja.“
Može se znači zaključiti da su smatrali da će pauza od dva dana biti dovoljna, ili da će dva dana biti dovoljna da javnost zaboravi na pozive i preispitivanja.
Komisija je radila u sastavu: predsednik je bio Miroslav Momčilović, scenarista i reditelj, Radmila Živković glumica, Sonja Damjanović glumica, Dragan Marinković reditelj, Miloš Škundrić reditelj, Bogdan Petković producent, i Borislav Anđelić filmski kritičar.
Birali su između osam kandidata: „Heroji Halijarda“, „Čuvari formule“, „Da li ste videli ovu ženu“, „Što se bore misli moje“, „Lost country“, „Oluja“, „Indigo kristal“ i „Usta puna zemlje“.
Bila su dva kruga glasanja, i „Što se bore misli moje“ je pobedio „Čuvare formule“ za jedan bod.
U prvom krugu su bili izjednačeni, a osim ova dva filma, članovi Komisije su, dakle u prvom krugu, glasali i za „Lost country“ i „Indigo kristal“.
Saopštenje FCS-a glasi:
„Nažalost, a to nije prvi put, izbor za srpskog kandidata za nagradu „Oskar“ za filmove izvan engleskog govornog područja se pretvorio u gorući poziv za merenje lokalnog uticaja i značaja u domaćim filmskim krugovima. Mediji su licitirali prijavljenim filmovima, pravljene su onlajn ankete ko sigurno prolazi, PR timovi su maksimalno radili svoj posao.
Mnogo pre nego što će komisija za izbor našeg kandidata zasedati i glasati, još pre nego što je počela sa gledanjem filmovima, sve gore navedeno je ozbiljno uzelo maha, a sa time i svaki vid lobiranja, promovisanja i samo-promovisanja.
Komisija nije bila tajna, imenovana je po ustaljenoj proceduri i rokovima i radila je po važećem praviliniku koji je potvrđen od strane Američke filmske akademije. Imena komisije iako nisu bila publikovana su, ispostaviće se, doznali svi pretendenti.
U takvoj klimi javnih i tajnih preporuka, poziva i lobiranja radila je sedmočlana komisija koja maltene kao da ovde u Beogradu dodeljuje Oskara, i da je sve posle samo puka formalnost, kao i da onih preostalih devedesetak zemalja koje takođe šalju svoje filmove, ne postoje i da je naš pobednik sto posto i pobednik u Los Anđelesu.
Glasanje za srpskog kandidata je obavljeno bez problema, bilo je pojedinačno i tajno, a zatim je usledilo brojanje bodova pred svim članovima komisije koji su svi potpisali donetu odluku. Međutim svesni da će njihova odluka, kakva god da je, od osam kandidata, sedam učiniti nezadovoljnim, zamolili su da se ne ide odmah u javnost sa imenima, da ne bi iz jednog kruga lobiranja ušli u drugi krug poziva i preispitivanja.
Zato smo pre dva dana objavili samo najvažniju informaciju, a sada posle pretpostavljenih reakcija.“
Objašnjenje zašto je film „Što se bore misli moje“ najbolji, nije napisano.
Na sajtu Filmskog centra Srbije, moguće je pročitati da je film „Što se bore misli moje“ bio na četvrtom mestu po gledanosti protekle nedelje, prve od premijernog prikazivanja.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Najmlađi ministar u prvoj Vladi u kojoj je sedeo, pravnik po struci, presvučeni radikal - šta sve odlikuje karijeru Nikole Selakovića koji se našao s druge strane sudijske klupe

Advokat Vladimir Đukanović izjavio je ispred Specijalnog suda da je postupak protiv ministra kulture Nikole Selakovića pravno neodrživ, tvrdeći da je odluka iz 2005. godine kojom je zgrada Generalštaba proglašena kulturnim dobrom kasnije oglašena ništavom, te da zgrada nikada nije imala zaštićeni status.

„Svako ko nije uz vlast može da očekuje neku vrstu packe“, kaže za „Vreme“ Marija Radovanović, koja je branila zakon pa je zato otpuštena sa Medicinskog fakulteta u Beogradu

Počeo je glavni pretres u slučaju „Generalštab“. Ministru kulture Nikoli Selakoviću na teret se stavlja krivično delo falsifikovanje dokumenata

Prema istraživanju Biroa za društvena istraživanja (Birodi), predsednik Ustavnog suda i profesor Pravnog fakulteta Vladan Petrov imao je 171 televizijsko gostovanje od januara prošle do januara ove godine, a u najvećem broju slučajeva govorio je o političkim temama
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve