![](https://vreme.com/wp-content/uploads/2025/02/Pancic_Teofil_55-velika-blu-nosrgb-324x243.jpg)
Teofil Pančić (1965-2025)
Zahvalnica
Želela bih da zahvalim svim prijateljima i dobrim ljudima, znanim i neznanim, koji su nam tokom Teofilovog dugog bolovanja pružali, a i dalje pružaju, podršku i pomoć
Želela bih da zahvalim svim prijateljima i dobrim ljudima, znanim i neznanim, koji su nam tokom Teofilovog dugog bolovanja pružali, a i dalje pružaju, podršku i pomoć
„Snaga tvoje ubojite kritičke reči nije izvirala iz netrpeljivosti prema onima o kojima si kritički pisao, već iz duboke naklonosti i odanosti prema onima kojima si se obraćao, prema idealima koje si negovao i nepokolebljivo čuvao, katkad i po cenu razbijene glave“
U dvorani Kulturnog centra Beograda održana je komemoracija novinaru, kolumnisti i uredniku „Vremena" Teofilu Pančiću. Ispraćaj na kremaciju je u subotu (8. februar) u 13:30 na Novom groblju u Novom Sadu. Porodica je zamolila da se ne donosi cveće
Nova epizoda podkasta „Vremena“ posvećena je preranom odlasku novinara, kolumniste i urednika Teofila Pančića.
Rekao sam mu, tada u “Imperijalu”, da sam dugo mislio kako je Teofil Pančić pseudonim. Ovoga jutra, prvog kojemu zora sviće bez Teofila, čini mi se da bi zapravo bilo bolje da je moglo tako i da se može živjeti bez tijela, samo u knjigama i u pozorišnim predstavama, u filmovima i stripovima, s Oljom i među prijateljima, u novinskim tekstovima, jer su s tijelom nailazili samo neki sumorni i žalosni problemi. Tijelo je stradavalo od onog što se zbivalo oko njega
Teofil Pančić pružao je smislenu alternativu svakom vladajućem poretku, bednim državama nastalim na ruševinama Jugoslavije i osiromašenoj kulturi iza koje ne stoji ništa “osim mržnje, sujete i vlasti”
Komemoracija Teofilu Pančiću održava se u petak u Beogradu, a ispraćaj na kremaciju u subotu u Novom Sadu
Ostao je iza Teofila ambis koji se otvori kada se pomere tektonske ploče. I taj ambis ne vredi zatrpavati ne samo zbog toga što je nemoguće zatrpati ga, već zato što mora da ostane tu, takav kakav je: strašan i veličanstven
Redakcija “Vremena” obaveštava javnost da je naš kolega Teofil Pančić preminuo sinoć posle duge i teške bolesti. Teofilov odlazak prkosi paroli da nema nezamenljivih
Srbija je u fazi radikalnog srozavanja najkasnije od jesenas, i otuda ovo burno komešanje unutar društvenog tkiva: kao da se najzad probudio instinkt samoodržanja koji je dugo bio držan pod jakim narkoticima
Nema rata i nema embarga, ali smo opet zapatili one koji su nam i devedesetih sisali krv, kao neke neiskorenjive vaške. I onda je nekako logično da nema ni autobusa, pa i da je prevoz iznova prividno besplatan, u onoj meri u kojoj uopšte postoji
U borbi koja je na svaki način neravnopravna i nefer, mi vodimo barem jednom nedeljno, svakog četvrtka, kada “izlaze nedeljnici”, a uzurpatori naših života piju brufene od jutra
Njihova opsesivna, patološka potreba za prepokrivanjem javnog prostora takva je i tolika da i mnogo marginalniji tipovi od mene imaju svoj “stalni eskort”