Pošto su studenti-biciklisti stigli do Strazbura, njihove kolege odlučile su da pešice trknu do Brisela. U trkačkoj opremi njih šesnaestoro upustiće se u šesnaestodnevni štafetni ultramaraton Evropom
Prošlo je pet meseci od kada su u Srbiji počele blokade fakulteta. Vlast im je već odsvirala kraj, a kao krajnji rok za uspostavljanje nastave pominjao se 15. april. Kako Vučić misli da „studentima koji žele da uče“ usliši želju
Posle nekoliko meseci protesta, zamor je prirodan. To ne znači da je borba gotova. Ipak, umesto masovnih okupljanja, pitanje je kako dalje usmeriti energiju studentskih i narodnih protesta
Studenti u blokadi iz Novog Sada uputili su se biciklima ka Novom Pazaru, a nakon nekoliko dana nastaviće ka Kraljevu. Njihov cilj je odlazak na proteste koji će se u ovim gradovima održati 12. i 16. aprila
Prošlo je više od tri nedelje od najvećeg protesta u istoriji Srbije održanog u Beogradu 15. marta, kada je nekakav zvuk razbacao okupljene. Isto toliko vremena prošlo je otkako je navodno počela istraga Tužilaštva koje sada počinje da saslušava građane
Studenti i građani Zrenjanina tišinom su odali počast stradalima u Novom Sadu, a zatim bukom poručili da se problemi neće gurati pod tepih. Na celodnevnom protestu su i poljoprivrednici sa traktorima
Koliko je mirnih demonstranata potrebno da sruši i najljuću vlast? Kritična masa od 3,5 odsto stanovnika, koja je prema naučnim studijama potrebna za pad režima, uveliko je dostignuta 15. marta i, ako je prema teoriji, nije više pitanje da li će, nego kada će režim pasti
Šta tera vlast da tretira univerzitete kao organizovanu kriminalnu grupu? Zbog čega načelnici i inspektori ljube u ruku kapuljaške siledžije i jajare koje su, koliko jučer, hapsili? Kako su od Republike Srbije kao države preostale još nakrivljene, izgrebane i ofucane kulise. I zašto je naprednjački režim pred neizbežnom implozijom
U četvrtak, 3. aprila, grupa studenata-biciklista u blokadi kreće iz Novog Sada u Strazbur da širi vest o zloslutnoj situaciji u Srbiji. Kakav im je plan? Kojom rutom idu? Ko ih dočekuje? Šta očekuju od ovog podviga
Povodom napada na dekanku niškog Filozofskog fakulteta Nataliju Jovanović i u znak podrške univerzitetskoj zajednici, protesti u Beogradu, Nišu, Novom Sadu i Kragujevcu
Istorijski skup u Beogradu 28. marta nije se dogodio. „Pristojna Srbija“ nije došla u Beograd. U međuvremenu, dan pred ovaj datum tabloidi su objavili da će novi skup biti, ipak, u aprilu. I to Svenarodni sabor koji će trajati tri dana (od 11. do 13. aprila)
Dvanaest dana je prošlo od najvećeg protesta u istoriji Srbije, a najčešće pitanje je: šta dalje? Vlast i građani stoje na suprotnim stranama, represija jača, opozicija traži rešenje, a studenti smišljaju sledeći potez. Sve sluti da je ovo samo zatišje pred buru
Iako je 28. marta trebalo da bude održan skup Srpske napredne stranke – najveći u istoriji Srbije, od toga nema ništa. „Informer” novi skup najavljuje od 11. do 13. aprila
Ne može medijska blokada baš sve da blokira. Gnev je rastao, stvar je pukla, a studenti su hrabrošću probudili hrabrost i kod drugih. Naprednjacima se sveti i činjenica da su ukinuli politiku i javnu debatu, ubili opoziciju i vodili isključivo monolog, samopouzdani verovali da će njihova do zore goreti. A pretis-lonac se sve više zagrevao
„Predsednik i članovi Vlade su svesno prekoračivši svoja ovlašćenja na štetu profesora univerziteta čak ušli u sferu izvršenja krivičnog dela“, ocenio je Šabić komentarišući novu Uredbu Vlade o normativima i standardima uslova rada fakulteta
Hrvatski muzičar Darko Rundek pridružio se okupljenima na Studentskom trgu u Beogradu i odao počast stradalima u padu nadstrešnice železničke stanice u Novom Sadu
Nakon višečasovnog velikog protesta pred zgradom Generalštaba, građani i studenti su na Tašmajdanu položili cveće i vence ispred spomenika „Bili smo samo deca“ i „Zašto?“.Na dan kada je 1999. godine počelo NATO bombardovanje, tražili su vraćanje statusa kulturnog dobra kompleksu Generalštaba
„Namerno, nelegalno korišćenje sredstava načinjenih da izazovu strah, konfuziju i nered na javnim skupovima, predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava”, stoji u saopštenju više od 1500 profesora i nobelovaca iz celog sveta o događaju u Beogradu 15. marta
Da li građani treba da odustanu od zaštite svojih prava putem mirnih i nenasilnih protesta i da trpe autoritarnu i koruptivnu vlast još par decenija? Pitanje je i da li su studenti oni koji nam nešto nadmeno poručuju sa “olimpijskih visina” ili su to istoričari-hobisti i komentatori u papučama
U Beogradu je na dan protesta bilo raspoređeno više „zvučnih topova“, tvrdi izvor Danasa iz Žandarmerije. To pokazuje i jedan snimak od subote, a ministar Ivica Dačić demonstrirao upotrebu uređaja posle konferencije za novinare
Dok Urgentni centar ne odgovara na pitanja „Vremena”, ministar zdravlja Zlatibor Lončar odgovara ironično. Pitanje je da li se zbilja više ljudi javlja sa simptomima vrtoglavice, mučnine, glavobolje koji se povezuju sa navodnim zvučnim udarom tokom protesta u Beogradu 15. marta
U Beograd, na protest koji se održava u subotu 15. marta, pešaka i biciklima stigli studenti iz brojnih mesta u Srbiji. U prestonici im priređen doček
Prevod
Pred njima je 16 dana trčanja tokom kojih će prelaziti uglavnom više od 100 kilometara dnevno. Nekoliko dana trčaće manje. Najkraća ruta će im biti od Meca do Luksemburga kada će preći 60 kilometara, dok će svim ostalim danima prelaziti bar 30 kilometara više.
Najduža distanca biće im dan ranije od Strazbura do Meca, kada planiraju da pretrče 153 kilometra.
Trčaće u štafeti, a zasad nije poznato da li će trčati u grupama, na koliko će se smenjivati, koliko će svako od njih šesnaestoro kilometara dnevno ostavljati pod nogama.
Kako god bilo - pred njima je veliki poduhvat.
Kako se izboriti sa krizama?
Koliki je to poduhvat može da shvati samo neko ko se sam oprobao na dugim stazama. Jednom u životu sam istrčala ceo maraton. Aktivno sam se pripremala puna četiri meseca, uz brojne pretrčane polumaratone pre toga.
Novembra 2022. za pet sati i pet minuta završila sam prvi maraton u Atini, gradu u kojem je ova trka i rođena.
Iskusni maratonci ovakvom rezultatu će se verovatno smejati, ali meni stvari tokom tih pet sati na maratonskoj stazi koja važi za jednu od najtežih, u nekim trenucima nisu bile nimalo smešne.
Pre same trke, najduža distanca koju sam prešla u cugu bila je 10 kilometara kraća. Tada sam se suočila sa onim što je u trkačkom rečniku poznato kao „zid”. To se dogodi kada u nedostatku glikogena, izvora energije tokom intenzivnog fizičkog napora koji mišići koriste iz ugljenih hidrata, osetite da nemate snage da nastavite dalje. Usled velikih napora, zalihe se potpuno iscrpe, a da bi se to izbeglo, potrebno je uzimati energetske gelove.
Kada udarite u zid, mislite da ćete se onesvestiti. Možda vam se to zaista i dogodi, noge odbijaju da krenu dalje i onda je veoma teško, gotovo nemoguće, da nastavite trku.
U Atini na maratonu to mi se nije dogodilo, ali su nailazile ozbiljne krize.
Krize su kod trkača normalne. Koliko god da se kao rekreativac spremate, nekad je teško posložiti glavu i noge da počnu da sarađuju. Osetite da jednostavno ne možete dalje, a tada je veoma važno da, ako imate cilj i ne želite da odustanete, u glavi smislite nekakvu taktiku.
Moja u Atini bila je da odbrojavam distancu od mesta za okrepu do mesta za okrepu, te sam i čitavu dužinu od 42 kilometra izdelila na osam celina od po pet kilometara. Ona dva na kraju bila su već u odnosu na ostatak ništa.
Dodatnu motivaciju u krizama može vam dati i publika, a po svemu što su širom Evrope doživeli biciklisti, sigurna sam da će i trkači imati velelepne dočeke u mestima kroz koja prolaze.
Čeka ih i toplije vreme, a kada trčite, računajte da vam je 10 stepeni toplije nego što zaista jeste.
Lična žrtva zarad opšteg dobra
Sigurna sam da se na put za Brisel upuštaju mnogo iskusniji trkači, svesni šta ih na čeka. Možda im ovo neće biti prvi ultramaraton (svaka trka duža od 42 smatra potpada pod ovu kategoriju). Sigurno će biti i onih koji će im govoriti da su ludi, ali to može samo dodatno da ih motiviše.
Kao pre njih biciklisti, studenti-maratonci upuštaju se u do sada jedinstven poduhvat: u svetu u kome izumere idologija, vera u neku više ideju za opšte dobro, oni kreću putem lične žrtve da bi skrenuli pažnju na loše stvari koje se događaju u Srbiji nadajući se da će se nešto promeniti na dobrobit cele zajednice.',
title: 'Izazov od dve hiljade kilometara: Pohod na Brisel u trkačkim patikama',
pubdate: '2025-04-16 16:19:20',
authors: authors,
sections: "Vesti",
tags: "Protesti u Srbiji,Studenti u blokadi,Studentski protesti,Trčanje,Tura do Strazbura",
access_level: access_level,
article_type: "news",
reader_type: reader_type
};
(function (d, s) {
var sf = d.createElement(s);
sf.type = 'text/javascript';
sf.async = true;
sf.src = (('https:' == d.location.protocol)
? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com'
: 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js';
var t = d.getElementsByTagName(s)[0];
t.parentNode.insertBefore(sf, t);
})(document, 'script');
dataLayer.push({
'event': 'Pageview',
'pagePath': url,
'pageTitle': 'Izazov od dve hiljade kilometara: Pohod na Brisel u trkačkim patikama',
'pageContent': 'U petak 25. aprila pred šesnaestoro studenata trkača naći će se 1.993 kilometra. U štafeti, preći će ih za 16 dana, uz jedan dan pauze.
Kreću iz Novog Sada, a krajnja destinacija im je Brisel, Evropski parlament u glavnom gradu Belgije, gde će u ime studenata Srbije odneti pisma.
Njihova ruta razlikuje se malo od trase kojom su pre njih prošli biciklisti. Dok su biciklisti prošli kroz Mađarsku i Slovačku, dalje kroz Austriju i Nemačku, do Belgije će trkači na putu ka Austriji proći kroz Hrvatsku.
Proći će kroz Osijek, Viroviticu, Varaždin, Grac, Oberpulendorf, Beč, Zajtenšteten, Salcburg, Minhen, Ulm, Štutgart do Strazbura. Tu će napraviti jednodnevnu pauzu i obići insitucije, a zatim će narednog dana krenuti kroz Mec, Luksemburg i Lijež do Brisela.
Tamo će predati pisma, objavili su Trkači u blokadi na Instagramu.
Pred njima je 16 dana trčanja tokom kojih će prelaziti uglavnom više od 100 kilometara dnevno. Nekoliko dana trčaće manje. Najkraća ruta će im biti od Meca do Luksemburga kada će preći 60 kilometara, dok će svim ostalim danima prelaziti bar 30 kilometara više.
Najduža distanca biće im dan ranije od Strazbura do Meca, kada planiraju da pretrče 153 kilometra.
Trčaće u štafeti, a zasad nije poznato da li će trčati u grupama, na koliko će se smenjivati, koliko će svako od njih šesnaestoro kilometara dnevno ostavljati pod nogama.
Kako god bilo - pred njima je veliki poduhvat.
Kako se izboriti sa krizama?
Koliki je to poduhvat može da shvati samo neko ko se sam oprobao na dugim stazama. Jednom u životu sam istrčala ceo maraton. Aktivno sam se pripremala puna četiri meseca, uz brojne pretrčane polumaratone pre toga.
Novembra 2022. za pet sati i pet minuta završila sam prvi maraton u Atini, gradu u kojem je ova trka i rođena.
Iskusni maratonci ovakvom rezultatu će se verovatno smejati, ali meni stvari tokom tih pet sati na maratonskoj stazi koja važi za jednu od najtežih, u nekim trenucima nisu bile nimalo smešne.
Pre same trke, najduža distanca koju sam prešla u cugu bila je 10 kilometara kraća. Tada sam se suočila sa onim što je u trkačkom rečniku poznato kao „zid”. To se dogodi kada u nedostatku glikogena, izvora energije tokom intenzivnog fizičkog napora koji mišići koriste iz ugljenih hidrata, osetite da nemate snage da nastavite dalje. Usled velikih napora, zalihe se potpuno iscrpe, a da bi se to izbeglo, potrebno je uzimati energetske gelove.
Kada udarite u zid, mislite da ćete se onesvestiti. Možda vam se to zaista i dogodi, noge odbijaju da krenu dalje i onda je veoma teško, gotovo nemoguće, da nastavite trku.
U Atini na maratonu to mi se nije dogodilo, ali su nailazile ozbiljne krize.
Krize su kod trkača normalne. Koliko god da se kao rekreativac spremate, nekad je teško posložiti glavu i noge da počnu da sarađuju. Osetite da jednostavno ne možete dalje, a tada je veoma važno da, ako imate cilj i ne želite da odustanete, u glavi smislite nekakvu taktiku.
Moja u Atini bila je da odbrojavam distancu od mesta za okrepu do mesta za okrepu, te sam i čitavu dužinu od 42 kilometra izdelila na osam celina od po pet kilometara. Ona dva na kraju bila su već u odnosu na ostatak ništa.
Dodatnu motivaciju u krizama može vam dati i publika, a po svemu što su širom Evrope doživeli biciklisti, sigurna sam da će i trkači imati velelepne dočeke u mestima kroz koja prolaze.
Čeka ih i toplije vreme, a kada trčite, računajte da vam je 10 stepeni toplije nego što zaista jeste.
Lična žrtva zarad opšteg dobra
Sigurna sam da se na put za Brisel upuštaju mnogo iskusniji trkači, svesni šta ih na čeka. Možda im ovo neće biti prvi ultramaraton (svaka trka duža od 42 smatra potpada pod ovu kategoriju). Sigurno će biti i onih koji će im govoriti da su ludi, ali to može samo dodatno da ih motiviše.
Kao pre njih biciklisti, studenti-maratonci upuštaju se u do sada jedinstven poduhvat: u svetu u kome izumere idologija, vera u neku više ideju za opšte dobro, oni kreću putem lične žrtve da bi skrenuli pažnju na loše stvari koje se događaju u Srbiji nadajući se da će se nešto promeniti na dobrobit cele zajednice.',
'pageDate': '2025-04-16 16:19:20',
'pageAuthor': authors,
'visitorType': visitor_type,
});
console.log(post_id);
console.log('Pushed');
});