
Marketing
Kraj reklame kakvu smo poznavali
Ako algoritam danas piše tekstove i stvara vizuale, a korisnik sâm oblikuje sadržaj, šta ostaje agenciji koja je nekada bila ključni posrednik između brenda i publike?

Ako algoritam danas piše tekstove i stvara vizuale, a korisnik sâm oblikuje sadržaj, šta ostaje agenciji koja je nekada bila ključni posrednik između brenda i publike?

Štrajk glađu ostaje u Srbiji simbol ekstremnog političkog i ličnog protesta. Ali su kalkulantski potezi nekih političara doveli do toga da javnost sve teže prepoznaje njegovu ozbiljnost, kao u slučaju Dijane Hrke koja se bori za pravdu

Dovoljno je da poznati influenser jede u nekom restoranu pa da taj lokal postane popularan. Algoritam ne pita da li je influenser uzeo pare za reklamu niti da li je hrana stvarno tako dobra

Splav u Novom Sadu, koji se bavi organizovanjem venčanja, pravi „Ničiju svadbu” za one koje niko ne zove na svadbe ili im nedostaje svadbarskog čara

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ponovo je najavio odlučnu borbu protiv korupcije, aktivirajući tužilaštvo i pokrećući hapšenja. Ipak, stručnjaci ističu da je reč o privremenom potezu, usmerenog ka smanjenju političkih tenzija, a ne o suštinskom rešavanju problema sistemske korupcije

Ministar spoljnih poslova Srbije Marko Đurić po pitanje rezolucije o Srebrenici u Ujedinjenim nacijama „očekuje tešku borbu do poslednjeg trenutka“, kao da poziva srpske navijače da bez daha posmatraju utakmicu od koje zavisi njihova budućnost. Nije bitno što je unapred izgubljena, slaviće se junaštvo i lepota igre predsenika Srbije Aleksandra Vučića
Javni nastupi predsednika su se ozbiljno pripremali. Pojedina ministarstva ili druge ustanove davale su pismene predloge, a komisija u njegovom kabinetu, koji smo zvali “maršalat”, sve bi utanačila. Tito je relativno često držao govore u javnosti, ali uvek određenim povodom, držeći se teme, uvek iznoseći stav predsednika države. Retko bi odstupao od unapred napisanog teksta. Nikada ti nastupi nisu prelazili u nekakvo ćaskanja sa publikom, ma kome da se obraćao. Imao sam utisak da je on mrzeo da čita govore koje su pisali za njega iako bi ih prethodno pogledao i odobrio
“Šta smo dobili time što 72. specijalnu brigadu prebacujemo iz Pančeva na administrativnu liniju sa Kosovom? Koštaju dnevnice vojnika i starešina, košta i poljska kuhinja... Ili 63. padobranska, umesto da se obučava, ona čuči u nekim rovovima bez smisla i cilja, kao da su pešadijske jedinice. Sve to ima posledice po moral vojnika”, kaže za “Vreme” penzionisani pukovnik Vojske Srbije