Za „Vreme“ iz Skoplja
Pre samo tri godine, 21 odsto građana Makedonije redovno je učestvovalo u protestima na ulicama većih gradova, u do tada neviđenom građanskom buntu i masovnoj artikulaciji nagomilanog nezadovoljstva u nezavisnoj Makedoniji. Ti protesti su postali poznati kao „Šarena revolucija“ zbog bojenja objekata državnih institucija i spomenika kontroverznog projekta „Skopje 2014“, basnoslovno skupe ideje o stvaranju nove nacionalne svesti.
Kao posledica stanja u državi kojom je od 2006. vladao nedodirljivi režim premijera Nikole Gruevskog i njegovog brata od ujaka i čelnika tajne službe Saše Mijalkova, uz opadanje poverenja u državne institucije počeo je da buja građanski aktivizam i da se ređaju demonstracije nezadovoljnika: od srednjoškolaca i njihovih profesora, honoraraca u raznim oblastima, preko studenata i univerzitetskih profesora i novinara, do sve brojnijih „običnih“ građana koje su nepravda, afere i nerazjašnjeni smrtni slučajevi gurnuli u političke procese.
Tada opoziciona SDSM je iskoristila šansu i energiju građanskog nezadovoljstva i kao jedini realni suparnik VMRO-DPMNE se na parlamentarnim izborima 2016. vratila na vlast.
POSTREVOLUCIONARNO OTREŽNJENJE: Posle pobede izvojevane na ulicama, uz redovne opstrukcije predsednika Đorga Ivanova, duh „Šarene revolucije“ kao da je brzo izvetrio iz svih pora sistema. Sudske „španske serije“ u kojima su se konfrontirali Specijalno javno tužilaštvo i „Svarovski-sudstvo“ (nazvano tako zbog potplaćivanja sutkinje u jednom slučaju nakitom tog brenda), doživele su neslavan kraj bekstvom bivšeg premijera Nikole Gruevskog u „prijateljsku Mađarsku“ kao u nekom bolivudskom filmu.
Autor ovih redova je sav ponosan, koliko juče, pisao da je „njegova Makedonija – šarena“, sve dok nije pocrveneo od stida i besa što je još jednom iskorišten dobro poznatim tapkaroškim metodama svih vlasti, pa i ove koja se zvanično diči duginim bojama i umesto čitavu jednu deceniju sanjanog šarenila, shvata da klot crna slika Makedonije iz perioda VMRO-DPMNE polako ali sigurno postaje ponovo jednobojna, nešto svetlija, ali ipak sivo-mutna.
U Makedoniji vlada zatišje. Iza prividnog spokoja na medijski glatkoj površini aktuelne vlade, ili iza obamrlosti sve ređih medija, „na putu ka Evropi“ krije se duboki nemir zbog neuspostavljanja pravne države i nezadovoljstvo izneverenih idealista koji su mesecima te 2016. „Svakoga dana u šest!“, mirno hodali ulicama makedonskih gradova i verovali u ideje „Šarene revolucije“. Nadali su se da će posle „rušenja režima hemijskom olovkom“ uistinu nastupiti „jedno društvo za sve“ i da će konačno „doći život“.
Politika se tako sa makedonskih ulica ponovo preselila na društvene mreže, na kojima je sve dozvoljeno i koje su svakodnevno usijane lažnim vestima, jezikom mržnje, šovinizmom, ali i aferama i skandalima nove vlasti.