Reaktiviranje “Totalne obrane”

Za “Vreme” iz Stokholma

Početkom marta ove godine Švedska je i zvanično postala članica NATO-a. Kada je mađarski premijer Viktor Orban mjesec dana ranije dao zeleno svjetlo i odustao od blokade članstva, proces pristupanja koji je trajao nešto manje od dvije godine dočekao je svoj epilog. Nakon što je i Finska pristupila mjesec dana kasnije, Rusija je dobila još jednog susjeda koji je član najmoćnijeg vojnog saveza.

Još jedna ekspanzija NATO-a nije se dopala Kremlju, koji je ovaj potez okarakterisao kao “istorijsku grešku” koja “povećava rizik od sukoba”, pogotovo u kontekstu Finske koja se praktično cijelom dužinom naslanja na Rusiju.

Spoljašnja percepcija Švedske značajno je promjenjena nakon ulaska u NATO, prije svega zato što je ova država decenijama, a posebno tokom Hladnog rata, isticala svoju neutralnost. Postalo je jasno da je tradicija vojne neutralnosti ostavljena u prošlosti. Doduše, još od početka sukoba u Ukrajini 2014. godine i aneksije Krima, Švedska je počela sa sve glasnijim osudama zvanične Moskve i značajnijim ulaganjima u odbrambene kapacitete. Invazija u februaru 2022. godine samo je zacementirala već dominantne stavove i ukorijenila bojazan od ruske prijetnje.

Međutim, Šveđani danas naglašavaju da je u pitanju pogrešno interpretiranje koncepta neutralnosti kojem su oni pribjegavali. Tvrde da oni nikada nisu bili “vojno neutralni”, već da su bili neutralni u odnosu na postojeće saveze. Da li je u pitanju igra riječi ili ne, nije toliko ni bitno – činjenica je da je Švedska u potpunosti napustila postulate na kojima je ranije počivala.

U prilog tome ide i činjenica da se još od 2017. godine sve više čuju glasovi političkih i vojnih lidera koji upozoravaju da je oružani sukob moguć. Ni na godišnjoj bezbednosnoj konferenciji u januaru 2024. godine ove bojazni nisu odbačene, upravo suprotno, data im je i nova nota sa još jačim pozivom da se odbrambeni kapaciteti podignu na najviši mogući nivo.

foto: ap photo

MALA, ALI MOTIVISANA VOJSKA

Švedska broji oko deset i po miliona stanovnika. Ipak, u aktivnom vojnom sastavu ima tek 26 hiljada vojnika. U rezervi imaju oko 35 hiljada. Zanimljivo je da je u Ministarstvu odbrane zaposleno svega 250 ljudi. Prije ulaska u NATO, u ministarstvu je bilo stotinjak zaposlenih manje. Ni izdvajanja za budžet nisu bila velika do izbijanja sukoba na evropskom tlu i zvanične aplikacije za članstvo u savezu. Danas su podignuta na dva odsto.

Na konto aktuelne priče u Srbiji za vraćanje vojnog roka, ova skandinavska država ima prilično unikatan sistem mada pomalo egzotičan za balkanske uslove. Umjesto obaveznog vojnog roka, Šveđani su razvili model koji targetira direktno one koji imaju najviše potencijala za ulazak u rezervni sastav ili aktivnu vojsku – u zavisnosti od preferencija regruta. Kada postanu punoljetni, građani dobijaju poziv u kome se od njih traži da se izjasne o služenju vojnog roka. Kriterijum koji se najviše vrednuje je lična motivacija, a kandidati se nadmeću između sebe. Na taj način uniformu oblači samo manji broj mladića i djevojaka, ali onih za koje je komisija ocjenila da će dati najveći doprinos odbrambenim snagama – kako na osnovu kompetencija, tako i na osnovu ličnih preferencija i motivacije.

Međutim, ono što Švedsku izdvaja, uprkos malim vojnim kapacitetima, jeste izuzetno razvijena vojna industrija.

TERITORIJALNA ODBRANA NA ŠVEDSKI NAČIN

Za vrijeme Hladnog rata, Švedska je zajedno sa ostalim skandinavskim državama razvila i potom i usavršila koncept “totalne odbrane”. Ovaj sistem predstavlja sintezu civilne i vojne odbrane. Vojnu odbranu čine oružane snage, sačinjene od aktivnog i rezervnog sastava čiji je cilj da u slučaju napada prime prvi udarac. Sa druge strane, civilna odbrana sastavljena je od svih građana starijih od 16, a mlađih od 70 godina, koji imaju konkretne zadatke.

Nakon pada Gvozdene zavjese Švedska je postepeno napustila koncept totalne odbrane. Iako je zakonski i dalje ostao na snazi, ulaganja u praksi su potpuno nestala, a i sa dolaskom novih generacija sve je više opadala svijest o postojanju samog programa. Situacija se promjenila nakon ruske aneksije Krima, te je 2015. godine ponovo počelo da se zagovara reaktiviranje sistema. Prvi ozbiljniji korak u ovom pravcu načinjen je tri godine kasnije kada su sva domaćinstva, prvi put nakon nekoliko decenija, dobila brošuru “u slučaju rata”, napisanu u klasičnom hladnoratovskom maniru.

Ova knjižica predstavljala je značajan iskorak u švedskoj bezbednosnoj politici, te je shvaćena kao svojevrsni signal da opasnost nadolazi i da je potrebno odbrambene kapacitete prilagoditi novonastalim okolnostima.

Model totalne odbrane zvanično je reaktiviran tek 2022. godine. U slučaju konflikta ili nekog bezbjednosnog incidenta, civili se raspoređuju na unapred pripremljene pozicije. Dio se mobiliše u oružane snage, dok dio obavlja civilne poslove. S obzirom da se model dobrim dijelom koncipira prema prijetnjama sa istoka, jačanje civilne odbrane zapravo je odgovor na potencijalnu ugroženost kritične infrastrukture. Iskustvo je bazirano na ratu u Ukrajini.

Usljed višegodišnje pause, švedsko Ministarstvo odbrane suočava se sa nekoliko problema. Zakonska regulativa i procedure su prilično zastarjeli s obzirom da datiraju još iz Hladnog rata, te ih je potrebno prilagoditi novonastalim aktivnostima. Sa druge strane, dio stanovnika više nije ni svjestan svojih obaveza i dužnosti. U razgovoru sa mlađim Šveđanima jasno je da će biti potrebno izvjesno vrijeme da sistem povrati staru slavu, odnosno da nanovo zauzme značajno mjesto u kolektivnoj svijesti švedskog društva. I u samom ministarstvu kažu da je model uspješno reaktiviran, ali da i dalje zahtjeva značajna unapređenja.

Međutim, ono što ide u prilog zvaničnim politikama jesu stavovi mladih. Prema istraživanju Instituta za Totalnu odbranu sprovedenog 2021. godine, 49 odsto stanovnika se izjasnilo da bi u slučaju opasnosti preuzeli borbene zadatke; 77 odsto neborbene uloge u situaciji kada im je ugrožen život; a 84 odsto neborbene uloge u situaciji kada nisu ugroženi. Rezultati su prilično ohrabrujući za reaktivaciju sistema “totalne odbrane”, a sudeći po klimi u švedskom društvu, vjerovatno su se dodatno poboljšali u prethodne dvije godine.

SILA NA ISTOKU

Mišljenje da je Ruska Federacija ozbiljna prijetnja po Švedsku državu široko je rasprostranjeno u javnosti. Međutim, na pitanja koji su potencijalni ruski ciljevi u Evropi koji bi mogli dovesti do oružanog sukoba ove dvije zemlje, odgovora uglavnom nema. Prijetnja je prihvaćena kao takva, postala je neka vrsta dogme i ne dovodi se u pitanje.

Jedna od preventivnih reakcija zvaničnog Stokholma je povećavanje vojnih kapaciteta na ostrvu Gotland u Baltičkom moru. Ovo strateški važno ostrvo, ne samo za Švedsku već i za cijeli NATO, praktično omogućava kontrolu nad cijelim Baltičkim morem. I dok je do prije nekoliko godina ostrvo bilo demilitarizovano, danas su na njemu stalno raspoređene oružane snage.

Ruska prijetnja po Švedsku za sada se pokazala najrealnijom u sajber sferi. Hakerski napadi, širenje dezinformacija i propaganda prisutni su već nekoliko godina. Propaganda koja se plasira ima za cilj da diskredituje Švedsku u međunarodnoj zajednici, što zvanični Stokholm vidi kao ozbiljnu prijetnju. Kroz razne razvojne i kulturne programe za države trećeg svijeta koje sprovode državne agencije, Šveđani decenijama temeljito grade pozitivnu sliku države. Na taj način jačaju svoje prisustvo kroz meku moć.

Strah od ruske prijetnje se ne odnosi samo na švedski teritorijalni integritet, već i na kompletnu Skandinaviju. Pored ulaska u NATO savez, Švedska je u velikoj mjeri posvećena konceptu regionalne, skandinavske bezbjednosti; čak su postojale i inicijative da se formira regionalna odbrambena alijansa. Kao jedan od segmenata koji se ističe u velikoj mjeri jeste podrška Finskoj, koja se praktično cijelom dužinom naslanja na Rusiju.

Činjenica je da se ova skandinavska država promjenila posljednjih godina. Dvije stotine godina mira više nije predmet isticanja. Švedska država se jasno opredjelila i taj pravac je duboko ukorijenjen u društvu, nezavisno od političke opcije koja se u datom trenutku nalazi na vlasti.