

Prirodna katastrofa
Najmanje 164 poginulih u zemljotresima u Venecueli, više od 25.000 nestalih
Zemljotresi u Venecueli, jačine do 7,5, odneli su najmanje 164 života i izazvali stotine povređenih, uz strah od znatno većeg broja žrtava




U Sjedinjenim Američkim Državama ponovo je otvorena rasprava o standardima potrošnje vode u domaćinstvima, nakon što je predsednik Donald Tramp predložio ublažavanje propisa koji ograničavaju količinu vode koju koriste toaleti
Ako redovno puštate vodu u toaletu u Sjedinjenim Državama, verovatno ste navikli na onaj karakteristični šum dok mlaz vode puni šolju, a zatim snažnim usisavanjem odvodi sadržaj uz dramatičan „gutljaj“.
U Evropi, s druge strane, taj proces izgleda mnogo drugačije. Gotovo uvek postoji mogućnost slabijeg ili jačeg ispiranja, u zavisnosti od toga šta vam je potrebno. A voda ne usisava sadržaj, već ga jednostavno gura nadole. Za pravi kontrast, u Nemačkoj i Holandiji ponekad izmet pada na keramičku policu koja se nalazi neposredno iznad bazena sa vodom, podseća Dojče vele.
Sav ovaj govor o toaletu nije samo nepristojna tema za večeru. Način na koji naši toaleti ispiraju fekalije i urin ima značajne posledice po snabdevanje vodom. To u Sjedinjenim Državama postaje sve hitnije pitanje pošto klimatske promene pogoršavaju suše, a mnoge zajednice širom zemlje suočavaju se sa nestašicom vode, naročito na zapadu.
Jedinstveni američki sifonski dizajn nekada je zahtevao galone vode pri svakom ispiranju da bi se stvorio efekat usisavanja. Značajan zakon o efikasnosti potrošnje vode je 1992. godine temeljno izmenio američke vodovodne instalacije, donoseći propis da novi toaleti mogu da koriste samo deo dotadašnje količine vode. Time se, prema procenama, tokom dve decenije uštedelo 18,2 triliona galona (68,9 triliona litara) vode. Sada predsednik Donald Tramp pokušava da ukine tu regulativu, što je suprotno onome što inženjeri zaštite životne sredine smatraju potrebnim da bi se obezbedilo snabdevanje vodom u zemlji.
„Trebalo nam je toliko dugo da zapravo napravimo makar mali pomak u američkom načinu razmišljanja o štednji vode“, rekao je za DW stručnjak za vodene resurse Semjuel Sendoval Solis sa Kalifornijskog univerziteta u Dejvisu. Za njega ovaj predlog predstavlja „korak unazad“.


Tramp želi da „ukine beskorisne standarde za pritisak vode“ koje smatra „opterećujućim“. To je deo dugotrajne američke tradicije protivljenja ekološkim regulacijama, kaže Metin Duren, inženjer zaštite životne sredine na Univerzitetu Villanova u Pensilvaniji. „Kulturno gledano, ljudi u Sjedinjenim Državama jednostavno ne vole regulisanje“, rekao je Duren. „U Evropi su ljudi otvoreniji za takve vrste regulisanja ako su za opšte dobro“, dodao je.
U maju je Trampova administracija objavila direktivu kojom se obustavlja sprovođenje ograničenja potrošnje vode za toalete iz zakona o efikasnosti vode iz 1992. godine. On je takođe preporučio da Kongres pokuša da ukine taj zakon, što bi stvorilo trajniju promenu koja bi nadživela bilo kog pojedinačnog predsednika.
Republikanci u Predstavničkom domu preuzeli su inicijativu i usvojili zakon živopisnog naziva „Zakon o neprikosnovenosti mojih kućnih aparata“ koji bi Ministarstvu energije olakšao snižavanje standarda za očuvanje energije. Malo je verovatno da će zakon proći u Senatu.
Tramp se godinama žali na slabe toalete i tuševe, obećavajući da će „ponovo učiniti tuševe sjajnim“ i ukinuti standarde energetske efikasnosti u domaćinstvima. „Ljudi puštaju vodu u toaletu 10 puta, 15 puta, umesto jednom“, rekao je 2019. godine. „Uđete u novu zgradu ili novu kuću i nemate vodu, praktično ne možete da operete ruke, toliko malo vode izlazi iz slavine.“
Inženjeri iz ove oblasti kažu da je to zastarela primedba. Proizvođači su se početkom devedesetih godina zaista mučili da redizajniraju toalete kako bi zadovoljili standarde, što je izazvalo mnogo javnih pritužbi na „slab protok“. Međutim, tehnologija je brzo napredovala.
„Kada se predsednik žali da mu toaleti ne ispiraju dobro – to je stvar prošlosti. Možda su neki stariji toaleti pre mnogo godina zaista loše radili. To je moguće. Ali današnji toaleti prolaze rigorozna testiranja“, rekao je Ron Berk, koji vodi neprofitnu organizaciju „Alijansa za efikasnost vode“ (Alliance for Water Efficiency) sa sedištem u Čikagu.


Postoji jedna oblast u kojoj je američka tehnologija toaleta i dalje zastarela – ali to je količina vode koju i dalje koriste, a ne to što je koriste premalo, kako Tramp tvrdi.
Zakon iz 1992. godine propisao je da svaki novi američki toalet koristi najviše 1,6 galona po ispiranju. U Evropi je to standard za jače ispiranje, ali mnogi toaleti širom kontinenta imaju i opciju dvostrukog ispiranja sa manje od jednog galona po jednoj upotrebi za tečni otpad. Sistem dvostrukog ispiranja nikada nije zaista zaživeo u Americi, uprkos tome što je efikasniji u pogledu potrošnje vode.
Pored toga, stariji rasipnički modeli i dalje su česti u Americi.
Više nego jedan od pet toaleta u Sjedinjenim Državama i dalje koristi 3,5 galona vode po ispiranju ili više, prema studiji iz 2019. godine koju je sprovela industrijska organizacija proizvođača vodovodnih instalacija (Plumbing Manufacturers International, PMI). Neki koriste čak 5 galona ili više ako su proizvedeni pre1980. godine.
PMI procenjuje da je oko 2,4 miliona takozvanih „nasleđenih“ toaleta i dalje u upotrebi u sušom pogođenoj Kaliforniji – njihova zamena efikasnijim modelima koji koriste 1,28 galona po ispiranju mogla bi državi da uštedi 14,1 milijardu galona vode.
Pošto se Kalifornija suočava sa mogućnošću budućih velikih suša, stalnim nestašicama vode u reci Kolorado i sa činjenicom da su dva najveća rezervoara u zemlji na oko jednoj trećini svog uobičajenog kapaciteta, država pokušava da uštedi vodu gde god je to moguće.
„Ono što Trampova administracija predlaže zapravo je u direktnom sukobu sa izazovima sa kojima se mnoge zajednice širom Sjedinjenih Država suočavaju kada je reč o održavanju pouzdanog i pristupačnog snabdevanja vodom“, rekao je Berk.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!


Zemljotresi u Venecueli, jačine do 7,5, odneli su najmanje 164 života i izazvali stotine povređenih, uz strah od znatno većeg broja žrtava


Rat protiv Irana je do sada najveći Trampov spoljnopolitički promašaj. Potcenio je snagu Islamske Republike. Narušio je savezništvo sa zemljama Zaliva, koje su kroz gorku lekciju utvrdile da Amerika ne može da im garantuje bezbednost. Pokvareni su odnosi sa Izraelom. Svet je zbog intervencije plaćao dramatično višu cenu nafte. Mnogi iranski zahtevi su iznenađujuć lako uvaženi, što potvrđuje da se Trampu žurilo da što pre izađe iz rata u koji uopšte i nije trebalo da uđe


Svega nekoliko sati nakon što su objavljeni rezultati istorijskog referenduma u Velikoj Britaniji, Najdžel Faraž je gostovao u jutarnjem programu ITV. Euforija među 52 odsto Britanaca koji su glasali da izađu iz EU bila je na vrhuncu. Onih 48 odsto koji su bili protiv uglavnom su bili očajni. A onda je Faraž pristalicama Bregzita servirao bombu za doručak. Znate onih 350 miliona funti nedeljno što smo Boris i ja obećavali da ćemo umesto u kasu EU preusmeriti u britanski zdravstveni sistem? E, od toga najverovatnije nema ništa


Izgledno je da će se i neki autsajderi dokopati drugog kruga – najbliži tome su reprezentativci Zelenortskih Ostrva, Konga i Irana. Uspeli su da odole najjačim reprezentacijama i zaslužili da svoju požrtvovanost i hrabrost krunišu plasmanom među 32 najbolje ekipe


Svaki peti građanin Nemačke ne može da priušti nedelju dana odmora, pokazuju podaci nemačkog Zavoda za statistiku. Rast cena putovanja dodatno opterećuje kućne budžete
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve