Činjenica je da niti jednom – bez obzira na nagađanja javnosti – njena bliskost s premijerom Ivicom Račanom nije dovedena u pitanje, pa tako nije veliko iznenađenje što joj je on povjerio dužnost ministrice obrane, kao trećoj evropskoj ženi na toj funkciji
Nova hrvatska vlada, s istim premijerom na čelu, Ivicom Račanom, za novu ministricu obrane postavila je ženu, poznatu političarku i dosad potpredsjednicu vlade Željku Antunović.
Željka Antunović rođena je u Virovitici 1955. godine (udata, dvoje djece). Diplomirala je na Fakultetu za vanjsku trgovinu 1979. godine, te je naredne četiri godine radila kao šefica financijske službe mesne industrije „Sljeme“, a potom se do 1993. godine bavila stambenom problematikom u Stambeno-komunalnom poduzeću „Zagreb“, nakon čega prelazi u Hrvatsku udrugu računovođa i financijskih djelatnika, u kojoj postaje urednica i savjetnica u časopisu „Računovodstvo i financije“, koji se bavi pitanjima računovodstva, financija i drugim ekonomskim područjima.
Autorica je više stručnih članaka i priručnika ekonomskog i financijskog područja.
U politiku ulazi 1993. godine, kad postaje vijećnica u Skupštini grada Zagreba. U rukovodstvo Socijaldemokratske partije Hrvatske ulazi godinu dana kasnije, u Glavni odbor. Od 1995. do 1999. godine zastupnica je u Hrvatskom saboru, u kojem je i predsjednica Odbora za obitelj, mladež i sport, a u stranci je u istom razdoblju Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a.
ATRAKTIVNI ZASTUPNIK: Nakon pobjede SDP-a i šestočlane koalicije na izborima u siječnju 2000. godine, ulazi u vladu Ivice Račana, u kojoj je potpredsjednica zadužena za društvena pitanja. Nakon nedavne krize vlade i ostavke premijera Račana, novi-stari premijer dodijelio joj je resor obrane, ali ju je ostavio i na mjestu potpredsjednice Vlade, uz opasku da „ostaje na toj funkciji, iako se njome neće baviti“.
Četiri godine u Saboru u opoziciji, profiliralo je Željku Antunović kao jednu od najaktivnijih saborskih zastupnika i u javnosti, sitoj tuđmanoidne stvarnosti, priskrbilo joj nepodijeljene simpatije. Prije izbora jedno od njenih obećanja bilo je da će i na vlasti ostati ista, pa će i – kao i dok je bila u oporbi – na posao i dalje dolaziti pješke ili tramvajem (stanuje u centru grada). Vraga! Čim je uskočila na funkciju, kao i ostali koji su protutnjali funkcijama i saborskim klupama, zasjela je u limuzinu i bila vožena na posao.
U izbornoj noći od 3. na 4. siječnja 2000. godine pokazala je pred novinarima koji su došli u izborni stožer SDP-a zavidnu količinu humora, smijući se dobrohotno na ponovljena pitanja malo pripitog novinarskog junoše: „Željka, udajte se za mene!“, sve u društvu supruga, inače neeksponiranog u javnosti, koji se također dobro zabavljao.
Nakon te slavljeničke noći, kao da ju je smisao za humor napustio. Nerijetko je imala gafove u javnim nastupima, od svađa na sastancima s izbjeglima i prognanima do komentara o medijima, koji su ponekad završavali i u čuvenoj rubrici Greatest Shits splitskog „Feral Tribunea“. Mediji su joj postali „uža specijalnost“ u poslu potpredsjednikovanja Vladom, pa su je često napadali da se petlja u ono što ne zna (ili ne razumije) i da mnoge spopada muka od njenog kadroviranja na državnoj televiziji ili državnim medijima.
METLA ZA ČIŠĆENJE: Činjenica je, međutim, da niti jednom – bez obzira na nagađanja javnosti – njena bliskost s premijerom Ivicom Račanom nije dovedena u pitanje, pa tako nije veliko iznenađenje što joj je on povjerio dužnost ministrice obrane, kao trećoj evropskoj ženi na toj funkciji. Ta je odluka od starta napadnuta, jer nova ministrica nema blage veze s novim resorom, ali to nije ništa novo u arsenalu optužbi kojima je dosad bila podvrgnuta.
Činjenica je da je Ministarstvo obrane RH kuća s problemima, koje prošli ministar Jozo Radoš (HSLS Dražena Budiše) nije mogao/htio riješiti, od neraščišćavanja ratnih zločina, korupcije i skandala do zaposlenih u velikoj mjeri – po babi i po stričevima. Upravo to je, čini se, razlog što je na čelo MORH-a postavljena Željka Antunović: MORH u vrlo kratkom vremenu mora smanjiti broj zaposlenih za 13.500, a nova ministarka nije pokazivala naročitu opterećenost onima koji se pozivaju na ratne i ine zasluge i podvige, pa je, eto, kako to ministarstvo ulazi u stranačku kvotu SDP-a, metla za čišćenje osjetljivog ministarstva gurnuta u ruke Željke Antunović.
Spasilačke ekipe tragaju za gotovo 1.500 ljudi koji se vode kao nestali nakon katastrofalne bujične poplave u Nepalu, dok broj stradalih raste. Među nestalim osobama su i strani turisti, a na spisku je i državljanin Srbije
Katastrofalne poplave pogodile su Nepal nakon velikog odrona koji je blokiralo reku i izazvao ogroman vodeni talas. Više od 160 ljudi je stradalo, preko 1.300 se vode kao nestali, među kojima je i veliki broj stranih turista. Spasilačke ekipe nastavljaju potragu u teško pristupačnim područjima
Mao je dugo bolovao. Nije mogao ni da govori ni da se kreće. To se znalo i o tome se pričalo iako nije bilo zvaničnih informacija. Na TV su svakog dana reprizirali njegove stare susrete sa raznim državnicima. Na radiju su čitani raniji članci. Svi dopisnici su imali unapred pripremljeni tekst kad stigne vest. Dopisnik “Saut Čajne” imao je odličan, jednostavan naslov: “Crveno sunce je zašlo”. Ja sam napisao da je Mao bio i otac i sin kineske revolucionarne nacije. Propustio sam da kažem: i sveti duh. Taj duh i posle pedeset godina luta Kinom
Tužbu protiv kompanije Meta pokrenuli su državni tužioci 29 saveznih država SAD uz tvrdnju da je Meta namerno razvijala funkcije koje podstiču što duže zadržavanje mladih korisnika na Fejsbuku i Instagramu
Dve teške saobraćajne nesreće u razmaku od samo nekoliko dana ostavile su iza sebe 12 mrtvih, ali su istovremeno otvorile pitanje koje nadilazi same tragedije. Irske i britanske vlasti sada pokušavaju da utvrde koliko ovakvo ponašanje izazivaju društvene mreže poput TikToka zbog trke za što više klikova
Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim
Pod parolom „od njih mi ništa ne treba“, mnogi kažu da neće uzeti 6.000 dinara koje Vučić i Mali "daruju" narodu iz Akcionarskog fonda. Od takvog vida protesta je, međutim, slaba vajda
Petnaest godina ove vlasti se ogledaju u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
