Foto: AP Photo Chuck Burton/AP Photo Matias DelacroixU ulozi svetskog policajca Donald Tramp je naredio napad na Veneculelu i hapšenje njenog predsednika Nikolasa Madura
Donald Tramp je onoliko kritikovao američku ulogu svetskog policajca, a sada je nastavio tamo gde su prethodni predsednici stali. Šta zapravo hoće u Venecueli i da li mu je najednom demokratija na srcu?
Predsednik Donald Tramp vratio je Sjedinjene Države u ulogu „svetskog policajca“ iako je sam zbog toga kritikovao ranije predsednike i hvalio se povlačenjem iz dugotrajnih sukoba.
Zarobljavanje predsednika Venecuele Nikolasa Madura koji će, prema najavama Trampovog tabora, biti podvrgnut suđenju u SAD, verovatno znači regime change u Karakasu. Privedena je i njgeova supruga.
Tramp je mesecima na meti kritika, pa i iz sopstvenih republikanskih redova, jer je očito pripremao ovu operaciju pod sumnjivim izgovorima da se tako bori protiv trgovine drogom.
„Briljantna operacija, zapravo“, rekao je Tramp kratko za Njujork tajms u svom stilu, hvaleći silno dobro planiranje i „sjajne ljude“ koji su izveli operaciju udara na Karakas i zarobili Madura.
Ali, zašto Tramp uopšte ruši vlast u Venecueli?
Maduro, bivši šofer autobusa i dugo sekundant pokojnog Huga Čaveza, nikada nije imao Čavezovu harizmu. Na vlasti je ostajao onako kako to čine diktatori – gušeći opoziciju i slobodne izbore.
No, otkad da to zanima Trampa, čoveka koji spoljnu politiku shvata kao niz dilova?
Senator Brajan Šac, jedan od prvih koji su se kritički javili posle udara na Karakas, rekao je da SAD ne brane nikakav svoj vitalni interes u Venecueli.
„Trebalo je do sada da naučimo da ne ulećemo u još jednu glupu avanturu. A on (Tramp) čak se nije udostojio ni da kaže američkoj javnosti šta se dođavola dešava“, napisao je Šac na mreži X.
Pentagon je mesecima gomilao trupe i bojne brodove u karipskim vodama u tobožnjoj borbi protiv šverca droge. Uništeno je u tom periodu 36 čamaca i brodova, pobijeno barem 115 ljudi, uz velike sumnje da li se u mnogima od tih slučajeva uopšte radilo o krijumčarima.
Zvanični cilj je zaustavljanje šverca fentanila i kokaina u SAD. Stručnjaci odbacuju takva objašnjenja, podsećajući da su narko-bande iz Venecuele patuljasti igrači na tom polju kriminala gde dominiraju kolumbijski i meksički karteli.
Uz to, Tramp je uz svojstvena preterivanja optužio Madura da šalje stotine hiljada migranata u SAD. Rekao je da Maduro „prazni svoje zatvore i ludnice“ i „primorava“ ljude da idu u SAD, ne nudeći nijedan dokaz za to.
Oko osam miliona ljudi pobeglo je od bede i represije u Venecueli poslednjih godina, mnogi su završili u susednim zemljama.
„Nije reč o nafti“
U poslednjem saopštenju venecuelanske Vlade, navodi se: „Jedini cilj ovih napada je da se preuzme kontrola nad venecuelanskim strateškim resursima, posebno naftom i mineralima.“
Dok neki analitičari spekulišu da je cilj američke intervencije nafta ili pak zaobilazni pritisak na Kubu – siromašnu zemlju zavisnu od doznaka Venecuele – drugi vide profanije razloge.
„Nije reč o nafti“, rekao je bivši američki oficir Džim Markvard, sada predavač u školi „Džons Hopkins“ za međunarodne studije. „A druga stvar o kojoj se ne radi – posebno sa Trampovom administracijom – je demokratija.“
Doduše, kad je u pitanju demokratija, Tramp ima solidan izgovor – još 2019. je podržao Huana Gvaida kao „predsednika“ Venecuele, u kratkom razdoblju kad je Madurov režim delovao kao da je na izdisaju.
Bela kuća, a posebno državni sekretar Marko Rubio, podržali su i venecuelansku opozicionarku Mariju Korinu Mačado koja je pre nekoliko meseci dobila Nobelovu nagradu za mir.
Trampovo dodvoravanje biračima
Ta odluka je, istina, razočarala samog Trampa koji je mislio da on zaslužuje Nobela. Baš tu, kažu neki poznavaoci prilika, krije se razlog Trampovog delanja.
„Kriza u Venecueli eksplodirala je sa Gvaidom i nije rešena. Bajden je nije rešio i sada ima mnogo naznaka da Tramp radi na svom nasleđu“, rekao je Markvard za DW.
„Pokušao je da reši stvari u Pojasu Gaze, veoma se trudi oko mirovnog procesa između Ukrajine i Rusije. A Venecuela je bliže domaćoj hemisferi i, rekao bih, stvar koja se najlakše rešava“, dodao je on.
Dodatno, Tramp je od početka drugog mandata izgubio dobar deo podrške latinoameričke dijaspore pa ovako, veruju analitičari, pokušava da povrati deo tog kolača posebno na Floridi gde živi ljuta emigracija iz Latinske Amerike.
Sada pola sveta – od Kolumbije do Irana – osuđuje Trampovu avanturu i traži da Ujedinjene nacije reaguju.
Nejasno je šta će se zbivati dalje u Venecueli i ko će preuzeti kormilo, kao i koliko će biti prisustvo američkih snaga. Ali je jasno da je Tramp došao u poziciju da se pravda za napad na suverenu zemlju i da nastavlja sa američkom tradicijom nasilne smene nevoljenih režima.
Veliki praznični popust na „Vreme“ – pretplate 25 odsto jeftinije do sredine januara. Poklonitepretplatusebi ili nekom drugom, čitajte što je bitno.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Napad SAD i Izraela na Iran uspeo je ono što je retko kojem sukobu “pošlo za rukom” – ubijeni su brojni verski i politički lideri Teherana, dok civile više niko ne broji. Svetsko tržište nafte se raspalo, a zauvek je izbrisan decenijama građen osećaj sigurnosti u bogatim petro-monarhijama Zaliva. Izraelu nije svejedno jer iranske rakete i dronovi sve češće prolaze kroz njegovu protivvazduhoplovnu odbranu. Tramp se ponovo posvađao sa saveznicima iz NATO, koje je optužio za kukavičluk, a u par navrata je proglasio pobedu dok rakete i dronovi samoubice u rojevima lete u oba smera, u tri smene. I sve to za samo 23 dana rata! Nije malo
Južno od Johanesburga kuca industrijsko srce Južnoafričke Republike. Ovaj region je decenijama nosio ekonomiju zemlje i borio se protiv aparthejda. Danas su radinici ostavljeni na ulici birajući da li da se leče ili da jedu
Iako je Kvinsi Adams imao uticaja, Monro je taj koji je dao poslednji pečat načelu neintervencije, nemešanja u poslove zemalja na Zapadnoj hemisferi, kao i stavovima protiv kolonizacije i rekolonizacije, te uzimanju sudbine obe Amerike u ruke Amerikanaca
Rođena je u Odesi iste 1889. godine kao i Čarli Čaplin, Tolstojeva Krojcerova sonata i Ajfelov toranj, pisala precizno o radosti prve ljubavi i o bolu slomljenog srca, tri puta se udavala i bila najbolja prijateljica tuđih muževa, suočila se sa smrću prvog muža pesnika Nikolaja Gumiljova i robovanjem sina, gubila nadu bez samosažaljenja, lični bol i tragedije svoje nacije pretvorila u besmrtne stihove, u starosti bila dostojanstvena u samoći i umrla je 5. marta 1966, istog dana i istog meseca kad je 1953. umro Josif Staljin – na dan koji je pri kraju života redovno svečano obeležavala
Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka frizirali su Platonovu ideju države i postigli ono što se u istoriji retko viđalo: kriminalizovali su sebe same
Prisluškuju li vas? Bez brige – prisluškuju. Prikupljaju li vaše lične podatke? Nego šta. Prate? Sasvim moguće. Prete li vam? Kako je kada to osetite na sopstvenoj koži, pitajte Verana Matića
Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!