„Bila su mi potrebna velika imena“, prisećao se Gilbert Martina ambiciozne potrage za idealnim trenerom selekcije za koju fudbalski svet još uvek nije ni čuo.
Prvi na toj listi bio je Lambertus van Marvajk, predvodnik holandskog pohoda do finala Mundijala u Južnoj Africi, koji je odavno ispao iz priče i uživa u penziji. Druga opcija je bio Luj van Gal, nekadašnji menadžer Barselone, Bajerna i Mančester Junajteda, koji, sa druge strane, nije želeo da trenira ukoliko ekipa nije sposobna za titule.
A onda je predsednika saveza pozvao Dik Advokat, veteran reprezentativnog fudbala poznat i domaćoj javnosti. Trener koji zna kako se fudbalske nacije odvode na Svetsko prvenstvo.
„Čujem da tražite selektora“, rekao je kratko.
Godinu dana kasnije, Advokat je pokazao da fudbal ne igraju samo kolosalna imena, a da se uspeh ne meri samo titulama. Ne samo da su sada svi čuli za Kurasao, nego je ova karipska (doduše nepriznata) zemlja postala najveća senzacija kvalifikacionog ciklusa za Mundijal u Severnoj Americi.
Najmanja nacija ikada na Svetskom prvenstvu
Reprezentacija Kurasaa kvalifikovala se u utorak na Svetsko prvenstvo remijem bez golova na gostovanju Jamajci u Kingstonu i tako postala najmanja nacija koja je ikada imala svog predstavnika na najvažnijem turniru na svetu, sa populacijom od 156.000 stanovnika.
Kurasao je skoro četiri veka kolonijalna teritorija u sastavu Kraljevine Holandije. Sve do referenduma 2009. godine, ostrvo je bilo deo Holandske Antile (šire autonomne jedinice u okviru Holandije), nakon čega je steklo status konstitutivne zemlje u Kraljevini, koji ima i danas.
Iako je 2011. godine dobio pravo da se takmiči u okviru FIFA, Kurasao još uvek nije priznat kao nezavisna država, pošto se za pitanja odbrane, spoljne politike i ustavnog poretka i dalje pita Amsterdam.
Holandska veza
Iako je doskora bila gotovo nepoznata široj javnosti, daleko od toga da je ova selekcija sastavljena od anonimusa. Odnos sa Holandijom je možda i najvažniji faktor njihovog uspeha.
Od 24 reprezentativca, samo jedan je rođen na ostrvu. Ostali su rođeni u Holandiji, kao potomci doseljenika sa Kurasaa, što im je omogućilo razvojne puteve na nekim od najvećih fudbalskih akademija Evrope.
Jedini autohtoni igrač Kurasaa, Tahit Čong, bio je akademac Mančester Junajteda. Među zvučnijim imenima reprezentacije je nekadašnji vezni igrač Aston Vile Leandro Bakuna. Njegov brat i reprezentativni kolega Žuninjo igrao je za Birmingem. Tu je i Kendži Gor koji je takođe kao junior bio deo Junajtedove akademije. Armando Obispo igrač je PSV-a, kao i nekada Džošua Brenet, dok je Rišedli Bazur nastupao za Ajaks i Volzburg.
„Sve je počelo tako što su birani igrači koji nisu bili dovoljno dobri da nastupe za Holandiju, a mogli da igraju za Kurasao. Sada svi vide da smo učinili velike stvari, na šta smo ponosni“, rekao je Bakuna za „Atletik“.
Put do snova
Kurasao je prošao kroz drugu i treću rundu kvalifikacija južnoameričke i centralnoameričke zone. U drugoj fazi, Kurasao je dobio sva četiri meča u grupi u kojoj su bili Haiti (koji se takođe plasirao na Svetsko prvenstvo), Sveta Lucija, Aruba i Barbados.
U narednoj i finalnoj fazi, selekcija Dika Advokata dvaput je odigrala nerešeno sa Trinidadom i Tobagom, dva puta pobedila Bermude, uključujući trijumf od 7:0 u gostima, i savladao Jamajku kod kuće. Bod u Kingstonu bio je dovoljan za overu vize za Mundijal.
Kako se gradi reprezentacija
Diku Advokatu pošlo je za rukom da u 78. godini odvede neku reprezentaciju na Svetsko prvenstvo po treći put, posle Holandije i Južne Koreje.
Međutim, bila je to finalna, ali i najvažnija, faza dugogodišnjeg sistemskog pristupa razvoju ove male reprezentacije.
Regrutacija holandskih omladinaca sa državljanstvom Kurasaa počela je još 2015. godine.
Usledilo je petogodišnji mandat Remka Bisentinija, koji je ekipu digao na nivo konkurentnosti sa većim ekipama iz tog dela sveta.
Dolazak Advokata samo se nakalemio na nagli uspon ove selekcije koja je u međuvremenu sazrela za najviše takmičarske ciljeve.
Leskovac i Kurasao
Pisanje ovdašnjih medija da je jedna nacija „veličine Leskovca“ otišla na Mundijal simbolična je na više načina nego što se to čini.
Dik Advokat došao je u Srbiju 2014. godine kao selektor u ranoj fazi kvalifikacija za Euro 2016. Međutim, podneo je ostavku nakon samo četiri utakmice i otišao bez otpremnine na koju je imao pravo. Zvaničan razlog je bio to što „nije video napredak“, niti način na koji bi se to moglo promeniti.
Međutim, pravi razlog zašto je Advokat otišao maltene „glavom bez obzira“, pričalo se tada, bio je sukob sa Fudbalskim savezom Srbije. Kao da je holandski stručnjak još tada video put kojim je reprezentacija Srbije krenula, a koji je jedanaest godina kasnije, umesto na Mundijalu, stao upravo u Leskovcu.