Lisica i ždral
Canossa 2017.
Kako da predsednici Vlade dam stotinu dana, kad predsednica meni nije dala nijedan
Kako da predsednici Vlade dam stotinu dana, kad predsednica meni nije dala nijedan
Pogledajte elitu ološa koji je zajahao ovu zemlju, studirajte ih jednog po jednog: nigde čoveka, nigde autentične egzistencije
Ne miriše na dobro: radnici štrajkuju, uprava se ne oglašava pozivajući se na (ne)poznat princip da ne pregovora dok štrajk traje, Država d.o.o, manjinski suvlasnik fabrike, sve do pre neki dan pravila se nevešta, propuštena proizvodnja meri se u hiljadama komada automobila, kooperanti šalju svoje radnike na prinudne odmore…
Zaista je sasvim neuobičajeno da se šefica vlade jedne zemlje koja sebe smatra suverenom pravda ambasadoru druge zemlje zbog nečega što je objavila novinska agencija iz treće zemlje, pa još to dokazuje stenogramom (da li je Čepurin dobio i zvučni snimak?). Odmah se postavilo pitanje zašto Brnabićeva, ako je već pogrešno citirana, nije odmah poslala demant Blumbergu i zatražila ispravku, koju bi ta agencija svakako morala da uvaži, a ako to već nije htela da uradi, zašto se nije prvo obratila srpskoj javnosti, nego ruskom ambasadoru. I konačno, zašto je, kad je mačka već puštena iz džaka, punih pet dana ćutala
Vlada Srbije je u 2016. godini potrošila skoro 700 miliona dinara da bi se renovirali pojedini toaleti u 142 zdravstvene ustanove na teritoriji Srbije. Logika kojom je novac trošen, međutim, nije jasna
Ljudi, imamo uživo izvlačenje linije u informativnom programu u meni nepoznatom kontekstu
Za ovih pet godina otkako je došlo do promene vlasti u Srbiji, suštinske promene se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Međutim, na pojavnom nivou nakupilo se toliko toga novog što sasvim komotno možemo da svrstamo pod paralelnu realnost
Kad god je suočen s nekim svojim ranijim nepočinstvom, Vučić ga obrće tako da kroz tobožnje skrušeno priznanje zapravo ispreda odu sebi i svojim vrlinama
Skupštinski hol se već uveliko ispraznio. Čak ni konobari više ne špartaju sa poslužavnicima između proređenih zvanica. Ministri i poslanici vladajuće koalicije odavno su se evakuisali i luksuznim limuzinama odjezdili iz Doma Narodne skupštine u vrelu julsku noć. A novoizabrana premijerka stoji sama između dve zastave i prima kurtoazne čestitke otpravnika poslova i drugih čestitara po službenoj dužnosti. Nigde ministra, ili barem nekog od potpredsednika Vlade, čak ni nekog pomoćnika, člana porodice ili protokol-majstora da joj pravi društvo. A to je trebalo biti veče njenog ličnog i političkog trijumfa i vrhunca
Zašto je potpuno svejedno ko je ko u vladama Aleksandra Vučića
"Vučić je kao premijer zemlje kandidata za pristup EU, Srbije, posetio nemačku saveznu kancelarku. A zatim je otputovao kod predsednika Rusije. To je u nemačkoj javnosti već izazvalo iritacije zbog pitanja na koju pak stranu zemlja hoće da se orijentiše. Osim toga na sastanak se gleda kritički ukoliko do njega dođe pred izbore. Tada je lako da se za domaću predizbornu kampanju iskoriste samo slike, a da se prećute kritičke izjave o tome da reforme vladavine prava tek predstoje"
Zajednički imenitelj za neuspešni pokušaj sleta u bivšem SIV-u i formiranje nove vlade je "mnogo buke ni oko čega". Već pet godina Aleksandar Vučić opsenjuje prostotu i troši vreme raspisujući izbore, sastavljajući i rastavljajući vlade, šibicareći i dižući bure u čaši vode. Kao da je bitno na kom su mestu Vulin i Đorđević, kvalifikacija nemaju ni za jedan posao. seća li se još neko Lazara Krstića, koga je Vučić izvukao iz šešira i najavio kao čudo od čoveka? I da li iko veruje da se za koju godinu isto pitanje neće postaviti i za novu mandatarku i sadašnje ministre
O "punoj kasi", 51-nedeljnom suficitu, nekredibilnim planovima i svemu što iz toga proističe
"Prema svemu do sada, nova premijerka će samo biti malo neobičan poltron Aleksandra Vučića, u odnosu na obične poltrone koje smo do sada imali. Njena stručnost – u čemu? Šta je to ona radila? U poslednjih godinu dana, koliko je ministarka za lokalnu samoupravu i državnu upravu, ne vidim da se u toj oblasti nešto promenilo. U njenom prethodnom poslovnom životu postoji samo jedna činjenica za koju se zna, a to je afera sa vetrenjačama, sa vetroparkom, gde je bilo reketiranja i gde je ona sakrila pred nadležnim organima da je bilo ucene i traženja mita. Pre toga, kako je rekla, delila je flajere po Londonu"
Gledali smo megalomansku Žikinu šarenica u SIV-u, nastalu sa idejom da se aktuelna vlast prikaže kao najveća i najbolja, ne samo u odnosu na prethodne, već i u odnosu na očigledan uzor za poređenje – Titovu SFRJ
Ako si deo Ekipe onda sve može i ništa drugo nije važno, a uvažene zvanice na Inauguraciji jesu Ekipa
Inauguracija predsjednika Republike uobičajen je naziv za ceremoniju preuzimanja dužnosti predsednika Republike i sastoji se od polaganja svečane zakletve izabranog predsednika i svečanog dela (koktela, prijema). U nekim slučajevima čin polaganja zakletve i prijem povodom stupanja na dužnost su odvojeni, a nekad teku istovremeno. Ali, kao i uvek kad je reč o politici, protokol govori i o odnosima i ima svojevrsne poruke. Ponekad i odsustvo govori više od prisustva, pa je važnije ko i zbog čega nije došao nego ko je prisutan. Te ceremonije su takođe i prilika za odašiljanje klasičnih poruka i ponuda, svojevrsnih pristupnih beseda političara.
Kako centralizacija urušava osnovne demokratske procese i kako se prelama u sferi kulture, medija, politike, ekonomije Vojvodine, neka su od pitanja na koja su svoje odgovore dali istaknuti intelektualci
"Mi jesmo u nekoj vrsti Letećeg cirkusa Montija Pajtona, a ono čemu se smejala Britanija i ceo svet, to je postala naša realnost. Većina naših ministarstava ima blesavi hod u političkom smislu i to prolazi, jer smo suviše siromašni za moralnost i dno ne postoji"
Zašto Vučić organizuje prijem u Palati Srbija 23. juna kad je već inaugurisan 31. maja? Zašto uvodi nove prakse u politički život i time samo obesmišljava institucije sistema? Zbog čega uporno insistira na svojoj posebnosti u odnosu na prethodnike? Odgovor na sva ova pitanja je – može mu se
Vučić je još jednom svima pokušao da pošalje poruku da predvodi jednu dosta heterogenu, neretko zatucanu, retrogradnu, ponekad neučtivu i neprosvećenu stranačku i koalicionu svetinu, koju samo on može da umiri, ali i da pusti da vršlja – kako mu se ćefne. Otud i ono Vučićevo: "Nije bilo lako." Što je svetinu teže umiriti, to je predvodnik svetine veći i značajniji. I to su istog časa saznali i Ana Brnabić i svekolika javnost, ova domaća i ona međunarodna
Kako nam je ambasador Norveške čestitao premijerku, pa se našao u čudu jer mnogi nisu umeli da mu zahvale
Pitanje koje se nameće nama, koji smo kolateralne žrtve ove svađe dvorskih dama i gospode oko i zbog Vučića, jest da li treba da se opredeljujemo ili ne daj bože navijamo?
Nastavak priče o Žiriju i njegovoj odluci, te o međunarodnoj selekciji Krugovi
Izbori su jasno pokazali da je većina birača izgubila poverenje u demokratski proces, pa se uzdržala od glasanja: paradoksalno, procenat Srba koji je izašao na kosovske izbore veći je od procenta Albanaca. Sem toga, velika većina onih koji su glasali poručuje da su protiv dijaloga sa Beogradom. Zatim, pokazalo se i da većina više ne vidi predstavnike međunarodne zajednice, uključujući ambasadore, Euleks i Kfor, kao nekog ko pomaže stabilnost i razvoj Kosova, već kao mešetare koji podupiru jedan nepravedan i duboko korumpiran sistem
Da je Srbija država kao što nije, čitava ta stvar s "Kurirom" već bi danas – ako ne ranije – bila u tužilaštvu. Da je država kao što nije, nadležni ministar i državni sekretar za informisanje ne bi izbijali s TV ekrana upozoravajući koliko je sve to što se dešava dugoročno štetno, i najavljujući konkretne mere koje će preduzeti. Umesto toga, ćute svi osim bivših saradnika Aleksandra Rodića
"Sada je normalno da se predsednik, koji ima veliki politički autoritet, meša u rad vlade. Sada je normalno da se ruše udžerice jer stoje na putu napretka, iako postoje neki imovinsko pravni problemi. Devedesetih su rovovi bili drugačiji. Dvehiljaditih su rovovi ponovo promenjeni. Sadašnja vlast se tada ponašala ne samo kao opozicija nego i kao neka vrsta vaninstitucionalnog otpora"