

Černobilj
Pripjat, 40 godina kasnije
Prošlo je 40 godina od kada je eksplodirala nuklearna elektrana u Černobilju




Da ste gledali, dragi dvorjani, videli biste i čuli zapravo najpotresniji deo priče ovog dečaka, koji je govorio o svojim roditeljima, njihovim svađama, koje on možda ne bi morao da sluša, pa misli da se vole, ali smatra da je bolje da se razvedu. Neki drugi dečak bi možda u svojoj porodici čuo kako su studenti narkomani i lenčuge ili strani plaćenici. U ovoj emisiji nema cenzure, deca govore ono što je njima bitno, u atmosferi u kojoj ih niko neće ućutkivati i osuđivati


U bajci Carevo novo ruho cela medijska i dvorska vrhuška bila je spremna da hvali nevidljivu carevu odoru sve dok jedno dete nije reklo da je car go. Ovo je zapravo suština prve epizode nove sezone dečje serije “Važne stvari” koja se emituje na RTS vikendom. U ovom holandskom TV formatu, deca, uz prisustvo i saglasnost roditelja, govore o važnim stvarima iz svojih života u atmosferi jednog frizerskog salona. Već sam pisao o neverovatnim, iskrenim i potresnim iskustvima koja su deca podelila, a ovog vikenda je vlast pobesnela na jedan dečji komentar, tačnije konstataciju da dečak nije išao u školu zbog protesta i blokada koje sprovode studenti koji se bore za pravdu i bolju budućnost. Ova rečenica je do te mere razbesnela Cara i dvorjane da se traži ostavka urednice dečjeg programa RTS, ostavka rukovodstva, a sve češće se podzemnim tabloidnim kanalima zapravo traži ukidanje RTS-a kao javnog medijskog servisa. Jedna dečja rečenica je zapravo razgolitila licemerje ne samo vlasti nego i nadležnih institucija, a nažalost, i samog rukovodstva RTS-a.
Pođimo redom, od najvažnijeg aktera, dečaka iz emisije. Produkcija “Sense” je visokoprofesionalna, do danas su proizveli filmove poput Leta kada sam naučila da letim ili serije Područje bez signala. Svaki aspekt rada sa decom pažljivo se prati i poštuje, uključujući Povelju UNICEF-a o pravima deteta. Dečak u emisiji ni na koji način nije bio zlupotrebljen, po bilo kom svetskom ili domaćem standardu, jer Srbija je takođe potpisnik povelje o Pravima deteta. Dečak ničim nije uvredio pojedinca ili društvenu grupu, jer, zamislite, naša deca već više od godinu dana u ovoj emisiji govore o svojim traumama, poput devojčice koja je govorila o svojim strahovima posle ubistava u njenoj školi “Vladislav Ribnikar”.
Da ste gledali, dragi dvorjani, videli biste i čuli zapravo najpotresniji deo priče ovog dečaka, koji je govorio o svojim roditeljima, njihovim svađama, koje on možda ne bi morao da sluša, pa misli da se vole, ali smatra da je bolje da se razvedu. Neki drugi dečak bi možda u svojoj porodici čuo kako su studenti narkomani i lenčuge ili strani plaćenici. U ovoj emisiji nema cenzure, deca govore svoje važne stvari u atmosferi u kojoj ih niko neće ućutkivati i osuđivati.
Usledio je unisoni napad na RTS, sa demonstrantima, blokadom, šatorima sa roštiljem, takovskim Ćacilendom 2, zahtevima za ostavkama koje je u mikrofon televizije Informer sricala neka devojka. Ne valja ni informativni, ni zabavni, ni Beogradska hronika, ona naročito jer samo govori o kvarovima i problemima, na osnovu čega možemo zaključiti da ne vole Beograd. Imaju 30 dana da se prolepšaju, inače…
Istovetne kvalifikacije o RTS-u mogli ste da čujete tokom blokada protiv blokada od Vučića, a zatim od ministra Bratine, pa Zaštitnika građana koji žele da uče i od Vučevića. Svi su “zgroženi zloupotrebom dece” do te mere da sada botovi pozivaju na gašenje RTS-a.
Reakcija RTS-a je zapravo najšizofrenija. Kažnjena je urednica dečjeg programa Jelena Popadić Sumić, a Upravni odbor RTS je prijavio RTS nadležnom REM-u, tačnije kao u filmu Balkanski špijun, sami su sebe uhapsili. Deo zaposlenih na RTS je napravio protest i dao podršku profesionalnom radu urednice i pobunio se protiv pritisaka i pokušaja uticaja na uređivačku politiku. To je upravo ono što je rukovodstvo RTS-a propustilo da uradi već u nedelju kada su im u Takovskoj napravili TV Ćacilend u režiji Informera, uz prisustvo državnih funkcionera i premijera Macuta. Za razliku od saopštenja tokom studentske blokade RTS-a, izostale su metafore o “gebelsovskim fašističkim metodama”, “koncentracionim logorima”, nije bilo reakcije ANS-a, u Dnevniku se niko nije oglasio povodom mešanja u uređivačku politiku javnog servisa. Izgleda da rukovodstvo RTS-a nije osetilo potrebu da brani Javni medijski servis, već da čuva funkcije po cenu profesionalizma.
Ovo lažno, primitivno i malograđansko zgražavanje nad rečima jednog deteta i kukavička reakcija RTS-a može biti uvod u još žešći obračun sa nepodobnim umetnicima koje ova vlast u najvećoj meri vidi kao svoje protivnike. Davljenje kulture ide od otpuštanja, preko gašenja budžeta, do postavljanja partijskih poslušnika i glavoseča za stečajne upravnike ustanova kulture. Tome će sada biti dodata i cenzura onih koji morališu na Pinku, Informeru i Hapiju, gde sevaju guzice i sise, onih koji sada kažu da je dete zloupotrebljeno u političke svrhe dok snimaju predizborne spotove sa decom, vode ih u šetnje protiv blokada, posećuju ih na intenzivnoj nezi i samrtnoj postelji.
Zapravo, ovaj dečak će biti alibi Vučiću da pokuša da uništi još jednu instituciju u Srbiji. Rukovodstvo RTS-a besno je na studente koji su tražili od njih objektivno izveštavanje i izvinjenje za uvrede, koje su kasnije nepotpisane horski prenete od Juronjuza do Informera. Studenti su zapravo želeli da se izbore za nezavisne i funkcionalne institucije u ovoj zemlji, uključujući RTS, dok se ovog vikenda videlo da čak i ovakav, osramoćen i jednostrano okrenut vlasti, RTS nije po volji Vučiću, koji bi ga ukinuo i menjao svojim glasilima. Svaki nagoveštaj javnog interesa totalitarna vlast i njene apologete ne mogu da prihvate jer pruža barem teoretsku mogućnost da se čuju i vide različiti glasovi.
Taj glas, siguran sam, više niko ne može da uguši, a paranoju gologuzog vladara, koja ne znači nužno golotinju već “ogoljavanje” ili “sramotu” sada prepoznaju i deca.
Na kraju sam posle svega tužan zbog prebrzog sazrevanja ovog dečaka, koji je u tim godinama shvatio zašto ne ide u školu i da je bolje da mu se roditelji razvedu nego da se svađaju po kući. Tom dečaku svi mi, uključujući političare i medije, nešto dugujemo – dugujemo mu detinjstvo! Ova emisija mu je bar dala priliku da govori o tome, za šta je potrebna neverovatna hrabrost, a mi ćemo ga po našem običaju ućutkati. Navodno, za njegovo dobro.
Ovog oktobra „Vreme“ slavi i časti – čak 35 odsto popusta za naš 35. rođendan! Važi za polugodišnje i godišnje pretplate. Pretplatite se sada!


Prošlo je 40 godina od kada je eksplodirala nuklearna elektrana u Černobilju


Koliko još studenti i građani mogu da podnesu? Koliko još režim može da povećava represiju? To je naslovna tema novog broja „Vremena“


Zbog čega je Vučića iznervirao susret Vladana Đokića i Marte Kos? Zašto je Srbija postala zemlja represije i dirigovane anarhije? U kakvoj prilici predsednik države može primiti rektora Beogradskog univerziteta


Nova direktorka RTS-a Manja Grčić počela je sa smenama koristeći se oprobanom tehnologijom kojom je svojevremeno udavila B92. Prethodna godina poslužila joj je kao jedini test period za određivanje političke podobnosti i kriterijum za otpuštanja


Jedan američki šekspirolog tvrdio je da je Šekspir izumitelj savremenih ljudi, da nam je on pokazao kako možemo da izrazimo svoja osećanja i oblikujemo svoje identitete. Što se tiče prvog, nama danas deluje neobično da ljudi nekada nisu umeli rečima da ispolje zaljubljenost, ljubomoru, pohlepu, ambicioznost ili tugovanje. Sva je ova osećanja Šekspir, makar do tog istorijskog trenutka, najbolje opisao, a neka je čak opisao prvi u čitavoj istoriji književnosti
Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji
Koliko živ čovek može da podnese Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve