

Lični stav
Kome treba genocidni narod
Ispraćaj osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića uz vojne počasti logičan je epilog decenijske medijske i političke rehabilitacije


Prvo, dobra vest. U petak 19. jula nije bilo nikakvog sajber napada koji je paralisao ogroman broj kompjuterskih servera u svetu. Hakeri, najverovatnije, još nisu sposobni za to, ali ima ko jeste. Mala je to uteha za one koji su tog dana nekud žurili, avionom ili vozom, ili su se našli na kasi da plate, radno mesto im pokreće Windows server, mnogo je takvih primera. Oni su se našli u nevolji, totalnom nekomforu, možda i sa ozbiljnim posledicama i imali su mnogo razloga da budu besni. Samo nisu znali na koga, a i da su znali, malo bi im to vredelo.
Prema dosad dostupnim informacijama, inženjeri kompanije Kraudstrajk (Crowdstrike) objavili su novu verziju svog Falkon antivirusnog softvera oko 4 ujutru po Griniču (oko 6 ujutru u Srbiji). To je uobičajena stvar, gotovo svakodnevna, ima za cilj da zatvori “rupe” na operativnog sistemu kroz koje bi hakeri mogli da upadnu, a te rupe se pronalaze svakodnevno. Za taj posao Kraudstrajk je dobro plaćen, a jedan od najvećih klijenata im je Majkrosoft, dakle, kompanija koja nam je svima podarila Windows operativni sistem. Oko 70 odsto svih kompjutera na svetu ga koristi, potencijalno toliko ih se našlo u opasnosti. Srećom, najveći broj nije imao nikakve probleme, ali oni koji jesu napravili su do sada neviđeni haos.
Običaj je da se sistem ributuje (ponovo podigne) kada se radi neko unapređenje i to se ovde i dogodilo. Kažnjeni su oni koji to osvežavanje rade najbrže, upravo da bi izbegli sajber napade. Krenulo je ributovanje, ali se vrlo brzo ispostavilo da postoji neki problem, da su programeri Kraudstrajka negde dramatično pogrešili i da kompjuter koji je ušao u proces osvežavanja više ne može da proradi. Pojavio bi mu se takozvani “plavi ekran smrti”, što znači da je Windows neupotrebljiv i da ga treba popraviti, nekako. Taj je haos trajao oko sat i po koliko je Kraudstrajku bilo potrebno da shvati šta se dešava i da povuče apdejt. Negde oko pola šest po Griniču, odnosno pola osam po srpskom vremenu, problem je otklonjen i ko god je posle tog vremena osvežavao svoj system, nije osetio ništa. Oni kojima se zalomilo da to rade u tom prozoru od sat i po preostalo je da kompjutere u život vrate ručno, svaki ponaosob. A to je ogroman posao jer nekada zahteva da se čitavi sistemi polako podižu i procena je da će u nekim slučajevima za to biti potrebne dve nedelje. Rezultat je bio da je po svetu svašta stalo, od plaćanja karticama i televizijskih programa, do avionskih letova u dramatičnim brojevima.
Sada se preispituje kako Kraudstrajk testira svoje proizvode, naročito one koje samouveremno objavljuje. Ta samouverenost je posledica njihove besprekorne istorije. Pokazali su se kao fenomenalna zaštita od sajber napada, ali i kao vrhunski sajber patolozi, sposobni da otkriju da li vam se neko mešao u sistem u prošlosti. Oni su utvrdili da je (navodno) bilo ruskog uticaja na neke američke institucije i organizacije tokom izbora 2016, kao i da je (opet navodno) bilo kineskog uticaja u nekim kasnijim situacijama. Naravno, sada su se “namestili” mnogima (najpre Rusima i Kinezima) koji s pravom mogu da sumnjaju u njihove zaključke, ali to je neka druga priča.
Ono što je svima nama važnije jesu posledice i naravoučenije. Posledice će se utvrđivati mesecima, verovatno će pasti i neke ozbiljne tužbe ako za to ima prostora, a ako se ispostavi da nema, neko će se postarati da se zakon promeni kako bi svako snosio svoj deo odgovornosti. Važnija je pouka – koliko su svi sistemi u svetu izloženi (osim Kine i Rusije gde se Windows serveri koriste malo), koliko nema dobre odbrane od ovakve infiltracije, što znači da bi neki haker ili nezadovoljni inženjer mogao da napravi kalambur neslućenih razmera, mada smo to nenaslućivanje imali prilike da osetimo tog petka i u Srbiji.
Istina je da korisnici Epl i Linuks operativnih sistema nisu bili ugroženi, ali moramo imati u vidu da je IT revolucija i digitalizacija bila ovoliko uspešna i brza upravo zato što su gotovo svi govorili istim jezikom, Majkrosoftovim. Teško da će se to promeniti, a nama preostaje da se pitamo ne da li će se ovako nešto ponoviti (sigurno hoće), već kada i sa kakvim posledicama. I šta da radimo kada nam neko iznenada isključi sve što je digitalizovano u našem okruženju?


Ispraćaj osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića uz vojne počasti logičan je epilog decenijske medijske i političke rehabilitacije


U reviziji istorije i gradnji mita o bezgrešnim Srbima nema mesta za zločine učinjene u ime Srbije i Srba, samo za žrtve i heroje. Pitam se čemu onda onaj odlazak u Srebrenicu, kada je isti ovaj Vučić želeo da se pokloni žrtvama koje su ubijene kada je srpskim jedinicama komandovao Ratko Mladić


Dok god ne uspemo da otkrijemo čemu ćemo posvetiti svoje talente i snage, nema nikakvog načina da dostignemo unutrašnji mir i doživljaj zrelosti. Ovo može biti potpuno drugačije kod različitih ljudi – zaštita ugroženih, pomoć obolelima, kreativne aktivnosti, obrazovanje mladih, istaživački napori i mnogo toga drugog – ali ima neuporedivo jači efekat na naš osećaj blagostanja i zadovoljstva životom nego bilo koji “spoljni” faktor, poput položaja u društvu, obrazovanja ili bogatstva
U sistemu podele vlasti sudovi treba da se ponašaju kao sudovi i ne treba da odlučuju o svakom političkom neslaganju niti da budu mesto za rešavanje opštih društvenih i ideoloških rasprava. Njihova uloga je da zaštite konkretna prava i interese kada postoji stvarna povreda ili opasnost da će do nje doći. Zato pravo na pristup sudu nije potpuno neograničeno. Ovo pravilo postaje posebno važno kada šteta pogađa životnu sredinu, javni prostor ili kulturno dobro, kao vrednosti koje pripadaju svima, ali ne mogu same da se obrate sudu


Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve