Sada se otvara pitanje da li robot može da stvori čoveka koristeći spermatozoid i jajnu ćeliju. Odgovor ste naslutili. Može
Veštačka inteligencija i robotika već su duboko promenile medicinu, od analize snimaka i dijagnostike, do hirurških sala u kojima robotske ruke obavljaju precizne zahvate. Robot je sposoban da vešto barata, u mikrometrima, što uz asistenciju dobrog lekara podiže kvalitet svake operacije do nivoa da praktično isključuje manuelnu grešku. Ali tu je robot samo alat, precizan, ali ipak alat.
Sada se otvara pitanje da li robot može da stvori čoveka koristeći spermatozoid i jajnu ćeliju. Odgovor ste naslutili. Može.
Prema pisanju “Vašington posta”, u Meksiko Sitiju se sprovodi pionirski program u kome VI i robotski sistemi obavljaju najveći deo postupka vantelesne oplodnje (IVF), procesa koji je do sada bio gotovo u potpunosti ručni i zavisio od iskustva pojedinačnih embriologa.
U tradicionalnom IVF-u specijalisti ručno biraju najsposobnije spermatozoide, koriste pipete i mikroskope da ih ubrizgaju u jajnu ćeliju i nadziru svaki korak razvoja embriona. Uvek ima pojedinaca koji su naročito “srećne ruke”. I pored toga, uspešnost je u najboljem slučaju oko 50 odsto.
Sistemi VI sada preuzimaju 205 manuelnih koraka: prepoznaju najzdraviji spermatozoid pomoću algoritama sličnih onima koji u samovozećim automobilima detektuju prepreke, pripremaju jajnu ćeliju i robotizovanom rukom vrše preciznu injekciju spermatozoida. Procenti uspešnosti su znatno bolji. U pomenutoj meksičkoj klinici sistem je već učestvovao u začeću najmanje 20 beba.
Potreba za ovakvim inovacijama je ogromna. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, svaki šesti par reproduktivnog doba bori se s neplodnošću. Automatizacija obećava da proceduru učini jeftinijom, bržom i dostupnijom. Ako bi globalna tražnja bila zadovoljena, godišnje bi se rađalo 20 miliona beba više jer bi se pojavili i oni koji trenutno zbog visokih troškova i ne pomišljaju da pokušaju. Trenutna procena je da se sada svake godine rodi oko 13 miliona beba začetih veštačkom oplodnjom. Treba reći i da ovakva klinika ne bi mogla da radi u SAD ili EU jer tamošnji zakoni to zabranjuju. Još uvek.
Tako smo posle 45 godina od bebe iz epruvete stigli do bebe iz algoritma. Ono što je nekada izgledalo kao “igranje Boga” sada mnogi vide kao “Božji alat”. Čini se da medicina ulazi u eru u kojoj će stvaranje života biti sve više u rukama mašina. Preciznih, programiranih i uspešnijih od velike većine lekara.
Tu dolazimo do sledeće dileme. Ako naučni napredak stvori i inkubator u kojem se ljudski organizam može razvijati praktično od začeća do pune spremnosti za spoljni svet, celokupan proces stvaranja čoveka mogao bi biti u rukama mašina. Ako imaju osnovni material, mašine bi mogle iz njega da proizvedu čoveka, čak i da doteraju njegov genetski materijal do savršenosti. Mogle bi nastati čitave “fabrike ljudi”, a u još gorem scenariju, ljudi nastali u ovakvim fabrikama davali bi materijal za proizvodnju novih ljudi, krug bi se zatvorio.
Zašto bi to iko radio ako može da napravi robota sa manjim potrebama i smesta sposobnog za rad, za razliku od čoveka koji mora da odraste i obrazuje se? Recimo, zato što robot nije potrošač i još dugo (ili nikad) neće imati inteligenciju čoveka, čak ni onog proizvedenog u fabrici. A potrošač je neophodan ekonomiji.
Možda je ova teza preterana, ali teško je odoleti joj kada znate da veštačka inteligencija već može inicirati začeće i da je samo pitanje vremena kada će moći da iznese i celu trudnoću sa višim procentom uspeha nego kod ljudskih bića. Želimo li da živimo u svetu takvih mogućnosti, pitanje je za koje je verovatno već kasno.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U nedelju u vreme Dnevnika, ispred zgrade RTS-a zato što ih nisu pustili pred kamere, glumci su poslali poruku Dijani Hrki. Pre toga pozdravljali su je sa pozorišnih scena u Ateljeu 212, Leskovcu...
Očigledno je da savremeno zapadno društvo ima štetne posledice po naš razvoj i emocionalnu dobrobit, pa bi osnovne (kapitalističke) vrednosti poput ambicioznosti, gramzivosti, individualnosti i nemilosrdnosti, trebalo zameniti solidarnošću, podrškom, saosećajnošću i skromnošću. Ovo deluje, nažalost, potpuno neostvarivo u svetu kojim ne vladaju ni etika ni politika već prebogate korporacije koje nas još dublje uvlače u pohlepu. Ali kako se onda možemo boriti protiv poplave otuđenosti
Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne
Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“
Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!