





Endi Bajron i Kristina Kabo su (bili) generalni direktor i šefica kadrovske službe u kompaniji Astronomer, uspešnom startapu koji se bavi digitalnom optimizacijom poslovanja. A onda su na koncertu Koldpleja uhvaćeni u ljubavnom zagrljaju


Priznajte, do prošle nedelje niste čuli ni za Endija Bajrona, ni za Kristinu Kabo, niti za kompaniju Astronomer. Ali ste poslednjih nekoliko dana čitali vesti o njima, možda ne svako sa sladostrašćem, ali sasvim sigurno sa osećajem olakšanja što niste na njihovom mestu. Vrlo verovatno ste guglali njihove biografije, biografije njihovih supružnika, tražili informaciju koliko su “teški” u materijalnom smislu i pokušavali da saznate “šta će sada da bude”, kao da se radi o vašem poslodavcu, a ne o likovima s kojima najverovatnije nikada u životu nećete imati ništa.
Za one koji nemaju internet evo kratkog objašnjenja. Endi Bajron i Kristina Kabo su (bili) generalni direktor i šefica kadrovske službe u kompaniji Astronomer, uspešnom startapu koji se bavi digitalnom optimizacijom poslovanja. Na prošlonedeljnom koncertu grupe Koldplej u okolini Bostona u jednom trenutku snimljeni su takozvanom kiss-kiss kamerom zagrljeni, zaaagrljeeni, što je na velikom platnu prikazano celom stadionu. Ideja je da se izabere neki baš zaljubljeni par i da se sva pažnja usmeri na njih omogućujući im da dožive nezaboravan trenutak. Doživeli su ga iako su u momentu kada su shvatili da su u centru pažnje pobegli iz kadra bez mnogo stila iz prozaičnog razloga – oboje su do tog časa bili u uzornom braku, ali ne jedno sa drugim.
Odatle se priča račva u dva smera. Jedan je tabloidni, koji nas hrani svim tračevima vezanim za sudbine njihovih porodica i njih samih, pa i za sudbinu kompanije u kojoj rade. Drugi se bavi pogubnim posledicama društvenih mreža na naše živote i privatnost. Svi smo gladijatori u toj areni, ali ponekoga kamera neočekivano baci lavovima. A ti lavovi smo, opet, mi.
Način na koji su Endi i Kristina reagovali kada su shvatili da su na ekranu jasno nam govori da su u mikrosekundi postali svesni posledica, ali da za ovakvu reputacionu krizu nisu bili spremni. Što znači da su postupili najgore moguće, dajući gladnoj publici materijal za mimove, šegu i šalu kojima smo poslednjih dana obasuti. Neki to nazivaju digitalnim nasiljem, ali to je potpuno preterivanje. Gotovo niko nema ništa lično protiv ovo dvoje ljudi, za većinu nas oni su kao neki proizvod veštačke inteligencije sa kojim se emotivno ne povezujemo pa da bismo im zaista želeli zlo. Bolji izraz bio bi “digitalni stampedo” u kojem stradaju oni koji su posrnuli.
Budući da je njihov snimak posle samo nekoliko sekundi postao viralan, nije bilo nikakve šanse da se slučaj zataška. I krizna komunikacija svedena je na rutinu, oboje su bili prinuđeni da daju otkaz, a firma se momentalno ogradila od njihovog ponašanja ukazujući u saopštenju da su prekršili korporativna pravila koja su, što je najgore, sami uspostavili.
Pouke su surove. Koliko god da ste u današnje vreme moćni ili bogati, ne možete da zaustavite loše vesti o sebi. Privatnost odavno ne postoji, samo je pitanje kada ćemo se naći u žiži interesovanja i zbog čega i umemo li to da opravdamo ili upotrebimo. Internet zajednica brzo sudi i nemilosrdna je. Digitalni trag je večan. Šta god da urade u budućnosti, za sve nas njih dvoje će zauvek ostati zagrljeni u tom poslednjem trenutku svoje skrivene ljubavi. Samo bi dvoje političara iz ovakve situacije moglo da izvuče neku korist.




Ako se ne uplaše svoje slobode, građani Srbije smeniće trenutnu vlast na izborima, a ukoliko istraju u otporu potčinjavanju, razvlastiće ubrzo i narednu i onu nakon nje. Narednih nekoliko izbornih ciklusa prilika su da se republika osnaži, a tu postoje dva krajnja ishoda. Ako priznaju sebi da poseduju javnu vrlinu i osmele se da sprovedu njene zapovesti, građani će naterati “velikaše” da otkriju zadovoljstvo u služenju javnom interesu unutar Republike


Sada smo u fazi mirovanja bolesti. Sada je trenutak. Sada svi moramo da uložimo sve napore. Korak po korak. Prvo da pokažemo delotvornost leka na metastazi. Makar jednoj, makar najmanjoj. Konzilijum je zakazan za 29. mart 2026. pa da vidimo da li deluje


Šta, dakle, da radite da bi psihoterapija i vama pomogla? Tu dolazimo do jednog surovog elementa. Gotovo je izvesno da je ključni faktor uspešne terapije – klijent. Vrlo ugledni istraživači tvrde da je to moguće izraziti numerički i da je doprinos klijenta na nivou od 30 odsto, dok recimo tip psihoterapije ne prelazi 10 odsto. Dakle, nije samo što će terapija dugo trajati, nego najveći deo posla morate da uradite sami


Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve