Bez mobilnog telefona uskoro ćemo biti potpuno bespomoćni u urbanom sistemu koji teži apsolutnoj digitalizaciji. Svi administrativni servisi prilagođavaju se mobilnim aplikacijama pre nego desktopu ili laptopu
Pre nekoliko dana banka mi je poslala obaveštenje da će u roku od nekoliko nedelja promeniti način pristupanja onlajn bankarstvu klijenata na kompjuteru. Uz šifru, ubuduće ću morati potvrdno da odgovorim na poruku koju će mi pri logovanju poslati na mobilni telefon.
To je dobra ideja u vreme fišinga i drugih prevara. Neko može da vas navede da mu otkrijete pasvord (desilo mi se i to kada sam svesno proveravao kako funkcioniše jedna prevara), ali u ovom slučaju prevarant bi morao da bude i u posedu vašeg telefona, što nije čest slučaj.
Ali, šta je sa situacijama kada vam je potrebna neka transakcija, a telefon vam nije dostupan, bilo da ste ga izgubili, zaturili, oštetili, ostali bez baterije? Zamislive su mi brojne situacije tog tipa i pristup računu pomogao bi mi da nešto od toga rešim. Dodajte na to da ste u inostranstvu, bez mogućnosti da sa svojim operatorom regulišete izdavanje nove SIM kartice i eto filma ili barem zapleta u komičnoj seriji.
Pre izvesnog vremena žurio sam na, za mene, važan sastanak i kada sam parkirao, shvatio sam da mi je telefon ostao kod kuće i da ne mogu da platim parking. Još jedna komična scena pisala se sama dok sam pokušavao da ubedim prolaznike da mi parking plate svojim telefonom, a da im zauzvrat dam keš (dvostruki). Iz petog pokušaja mi je uspelo.
Zaključak je da ćemo bez mobilnog telefona uskoro biti potpuno bespomoćni u urbanom sistemu koji teži apsolutnoj digitalizaciji. Svi administrativni servisi prilagođavaju se mobilnim aplikacijama pre nego desktop ili laptop pristupu. Mobilni telefon, baš kao u slučaju moje banke, postaje bolji dokaz mog autentičnog postojanja nego lična karta. Čovek može da bude beskućnik, ali mora(će) da ima mobilni telefon. Jer u bezgotovinskom društvu, ka kome smo krenuli, ni beskućniku nećete moći da priložite neku pomoć niti će išta moći da kupi. U Kini je to već stvarnost.
Sredinom devedesetih, kada su pioniri korišćnja mobilnih telefona maltretirali okolinu svojim glasnim razgovorima, Umberto Eko je u besu napisao da je mobilni telefon potreban samo ljudima koji čekaju na transplantaciju organa, vodoinstalaterima i preljubnicima. Nekoliko godina kasnije, kada su već svi podlegli toj vrsti komunikacije i javni razgovor se više nije smatrao nepristojnim, Eko je revidirao svoje stavove ostajući pritom čvrst u uverenju da mobilni, ipak, neće koristiti šefovi velikih kompanija i predsednici država (naročito SAD), budući da komunikacije za njih obavljaju timovi pomoćnika i sekretar/ica. Prevario se, opet.
Zamislivo mi je da eUprava koncentriše sve moje podatke tako da im lako mogu pristupiti mobilnom aplikacijom, koja bi služila i kao dokaz da imam neku dozvolu, diplomu ili šta je već nekome od mene potrebno. Činjenica da dokaz pružam sa sopstvenog telefona bila bi jači adut od fizičkog dokumenta koji se, možda, može pozajmiti (zdravstvena knjižica npr.) ili falsifikovati. Dok mobilni telefon daje mogućnost potpune autentifikacije, recimo otiskom prsta ili prepoznavanjem lica budući da nam je biometrija već u sistemu. Nije mi poznat slučaj da neko lični mobilni telefon dobronamerno pozajmljuje bilo kome na nekoliko sati ili dana. Niti da ga iko traži.
Već smo u stvarnosti u kojoj svako ima mobilni telefon, a prelazimo u onu gde to postaje društvena obaveza. Dok ne stignemo do toga da je život bez telefona tehnički jeziv. Homo celularis je ime koje je skovao Umberto Eko za takvog čoveka. Nije mislio preterano pohvalno, ali ja i dalje vidim više prednosti nego mana u takvom sistemu, mada mane mogu biti užasavajuće. Mislim da bi i Eko bio zadovoljan činjenicom da su se bučni razgovori u javnosti preselili u poruke.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome u Mupu građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? Šta je Dačić na uvijen i naprednjačko-politički-korektan način poručio Vučiću? Zašto u režimskim krugovima vrijedi olovno pravilo da se uz zlato u levoj ruci mora imati pištolj u desnoj? I zbog čega bivši načelnik nije uzrok profesionalnog, moralnog i svakog drugog posrnuća policije, već njegova posljedica
Predsednik Vučić se nalazi u, kako to on kaže, istorijskoj poseti Republici Kini. U režimskim medijima, ova poseta je dobila epske razmere, gotovo kao delo Marka Pola Milion, koje je, kažu, bilo vezano za stub na mostu Rijalto u Veneciji kako bi ga zainteresovani mogli čitati. Putovanje je promovisano kao nastavak poseta svetskih lidera Pekingu, pa je bilo logično da posle Putina i Trampa tamo dođe Vučić, tek malo manje važna politička figura od prethodnika
Vlast angažuje značajne resurse kako bi podstakla sukobe među građanima i produbila ideološke podele unutar opozicije. U takvim okolnostima, posebno je značajno ukloniti prepreke u formiranju zajedničkog fronta, odložiti međuopoziciona sporenja za period nakon oslobođenja i nastojati da se pronađu efikasna rešenja za odlazak vladajuće garniture, uz što manji rizik i štetu po društvo i državu
Mi volimo ideju o srećnim porodicama, u kojima nema velikih problema i sukoba. Pitanje je, međutim, da li takvo nešto uistinu postoji. Na samom početku Starog zaveta, odmah nakon što su izgnani iz raja, Adam i Eva vode ljubav i dobijaju sinove, Kaina i Avelja, ali odnos među braćom završava se, kao što je dobro poznato, ubistvom iz ljubomore. Ovo će kasnije biti tema i mnogih umetničkih remek-dela. Možda bi bilo realističnije reći da su porodice bez ovakve dinamike retke i izrazito srećne
Kako se autolimar iz Nove Pazove našao u slučaju Milić, jednoj od najvećih afera u novijoj istoriji? Šta je za običnog naprednjaka deset hiljada evra, a šta za glavešine SNS-a? Ko su kederi i štuke u tom lancu ishrane
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!