





Avion je dugo bio jedno od retkih mesta gde čovek može da se skloni od interneta. Čitanje knjige ili novina na nekoliko sati delovalo je kao mali luksuz u svetu stalnih notifikacija. Ali sa dolaskom brzog satelitskog interneta i to utočište polako nestaje.


Najbolje mesto da se čovek skloni od interneta dugo je bio avion. Ljubazno osoblje bi vas na početku leta upozorilo da ne smete da koristite svoje uređaje kako kročite unutra. Onda se to polako menjalo pa je zabrana ostala da važi tokom poletanja i sletanja i ozbiljnijih turbulencija. I nema veze sa ometanjem uređaja za navigaciju, kako se isprva pravdalo, već sa disciplinom. Čovek zagledan u ekrančić ne prati instrukcije i nije koncentrisan na situaciju koja jeste rutinska, ali nije bezazlena.
Avion je tako (jedno vreme) bio azil za čitanje sa papira. Istina je da su oni spremniji znali da na telefon ili tablet sebi prethodno spuste filmove, serije ili igrice, ali većina je čitala knjige ili novine. Na dužim putovanjima gledaju se filmovi koje avio-kompanija ima u ponudi, na kraćim takve mogućnosti uglavnom nema jer manji avioni nemaju “infotejnment”. I tu stižemo do onlajn letilica.
Nedavno sam leteo sa kompanijom koja je prva u Evropi u svoje avione uvela besplatan internet, preko Starlinka. Ovo besplatan nije omaška iako se ta besplatnost svakako uračunava u cenu karte. Opremio sam se dobrom knjigom, pročitao desetak strana, ali me je mogućnost interneta golicala makar da ga isprobam kad već ne zahteva nikakav dodatni trud i trošak sem biranja wi-fi mreže.
I bingo! Već sledećeg trenutka bilo je kao kod kuće, odnosno na zemlji. Brzina prenosa odlična, video se pokretao bez problema, uključio sam se na onlajn sastanak koji je trebalo da preskočim i obavio dva-video poziva tek da vidim kako će da rade. Sve je bilo perfektno, što se kvaliteta veze tiče. Ruku na srce, i vreme tokom leta je bilo lepo i sunčano, ne znam da li bi na 11 kilometara visine veza sa satelitom trpela zbog nevremena.
Odjednom, više mi nije bio neophodan avionski sistem za zabavu. Knjiga je trpela kao što trpi otkako koristim smart telefon (nije ista knjiga, ali zamalo). I naravno da sam se zapitao da li bi ovo trebalo da bude deo redovne ponude na svim letovima budući da je jasno da mogućnost, uglavnom, postoji.
Ima dobrih razloga za to. Poslovni ljudi, omiljeni putnici, mogu da iskoriste tih nekoliko sati za normalan rad, a to znači da im je laptop povezan na mrežu. U vreme veštačke inteligencije, to nije preterivanje već bazična potreba. Ko nije, može sebi da organizuje smeštaj na odredištu, taksi prevoz i druge stvari koje nije stigao da obavi pre putovanja ili jednostavno da se zabavi tokom višesatnog leta na način na koji je navikao, štedeći avio-kompaniji novac za prava na emitovanje filmova i muzike. Uostalom, razloge ZA internet znate i sami jer ga koristite.
Zanimljiviji su oni protiv. Avion je, rekosmo, jedan od poslednjih zbegova od onlajna. Moji video-razgovori, mada kratki, verovatno su uznemirili ponekog saputnika, tek kako bi bilo da moramo da prisustvujemo poslovnim i porodičnim svađama, otkazima, raskidima, dobrim i lošim vestima. Onlajn život je jedan od glavnih generatora stresa čega su avioni bili do sada lišeni, sem ako su vam dečiji i bebeći plač alternativni izvor. Konačno, tu je i pitanje bezbednosti podataka jer ih, ipak, delimo preko neke javne mreže, nedovoljno sigurne.
Iskustvo govori da kada jednom negde probije, internet nastavlja da meandrira i možete se kladiti u to da će mogućnost vajfaja vrlo brzo postati standard na svim letovima. Možda će u potpunosti zameniti i onaj sendvič do kog su dopali nekada raskošni avionski obroci. Suštinsko pitanje biće zašto nema USB priključka da dopunimo bateriju.




Ako se ne uplaše svoje slobode, građani Srbije smeniće trenutnu vlast na izborima, a ukoliko istraju u otporu potčinjavanju, razvlastiće ubrzo i narednu i onu nakon nje. Narednih nekoliko izbornih ciklusa prilika su da se republika osnaži, a tu postoje dva krajnja ishoda. Ako priznaju sebi da poseduju javnu vrlinu i osmele se da sprovedu njene zapovesti, građani će naterati “velikaše” da otkriju zadovoljstvo u služenju javnom interesu unutar Republike


Sada smo u fazi mirovanja bolesti. Sada je trenutak. Sada svi moramo da uložimo sve napore. Korak po korak. Prvo da pokažemo delotvornost leka na metastazi. Makar jednoj, makar najmanjoj. Konzilijum je zakazan za 29. mart 2026. pa da vidimo da li deluje


Šta, dakle, da radite da bi psihoterapija i vama pomogla? Tu dolazimo do jednog surovog elementa. Gotovo je izvesno da je ključni faktor uspešne terapije – klijent. Vrlo ugledni istraživači tvrde da je to moguće izraziti numerički i da je doprinos klijenta na nivou od 30 odsto, dok recimo tip psihoterapije ne prelazi 10 odsto. Dakle, nije samo što će terapija dugo trajati, nego najveći deo posla morate da uradite sami


Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve