

Naravoučenije
Kad nevaljalci i neznalice dođu na vlast
U Andrićevom prevodu, Političke i društvene napomene Frančeska Gvičardinija čitaju se kao zbirka pouka i saveta savremenom čoveku, i to ne samo u Srbiji


Krv, lobanje, kosti, životinjske kože, creva, crkotine, olupine automobila, tone krpa i najlonskih kesa na drveću, špricevi, kiša i magla na plavoj, crvenoj, beloj i sivoj reci po čijoj površini plove fekalije – idealna scenografija za snimanje horor filma. Ova, dvadesetak kilometara duga deponija inače je reka Raška


Zadivljen lepotom kraja, kralj Uroš Prvi odlučio je da tu, na izvoru Raške podigne zadužbinu, manastir Sopoćane. Ime se povezuje s rečju sopote, izvor. Raška je tu bistra, brza i hladna. Nešto dalje podignuto je stotinak bazena jednog od najvećih ribnjaka u Evropi, na površini od oko 2000 kvadratnih metara, kapaciteta mrestilišta od preko pet miliona mladica, odnosno preko 700 tona ribe godišnje.
Nadomak Novog Pazara voda je sve mutnija, srazmerno sve većem broju otpada i „deponija“ pored reke. Ispred Novog Pazara Raška ulazi u „regulisani tok“ ozidan kamenjem. Reklo bi se da više služi bržem protoku smeća nego sprečavanju poplava.


Naselje Selakovac ima oko 20.000 stanovnika. Iz ogromnih cevi koje vire iz zidova regulisanog vodotoka širi se smrad izliva kanalizacije cele varoši. Nema kolektora ni prečistača. „To je tako urađeno 2006. da bi se bivša vlast dodvorila biračima“, kaže Mithat Nokić, predsednik Zelenih iz Novog Pazara. „Kanalizacione cevi sprovedene su direktno u reku. Jeftinije je bilo da su odmah uradili sve kako valja, ali sirotinja uvek plaća dva puta.“ I bez drugih zagađivača, samo direktno izlivanje kanalizacije je više nego dovoljno.
Na izlazu iz Novog Pazara stanje reke je takođe alarmantno: Deževska ulica, dugačka skoro kilometar, takođe izliva kanalizaciju direktno u reku.
Na obali reke mogu se naći kompletni skeleti i kože ovaca, krava, pasa i ko zna čega još. Usirena i sasušena krv, takođe: nesnosni tragovi brojnih mesara u Novom Pazaru i okolini, ali i „individualnih koljača“. „Mesari izručuju burad sa krvlju, bacaju kosti, kožu, creva i ostale viškove u reku, a sve prolazi nekažnjeno“, kaže Nokić.
Za Rašku i njen sliv mnogo veći problem od dodatnog zagađivanja kućnom hemijom i deterdžentima predstavlja stotinak „kamenjara“ koje služe za preradu teksas platna. Za „kamenovanje“ teksasa koriste se natrijum-hipohlorid i njegovi izomeri. Upotrebljeni za izbeljivanje teksasa u skladu s modnim trendovima, ovi otrovi se izlivaju direktno u reku bez ikakvog filtriranja ili prečišćavanja. Izlivaju se u tonama, zavisno od kapaciteta kamenjare. Gotovo dve decenije kamenjare od Raške prave „Teksas river“.
Nijansa bele boje potiče od fabrike „Ukras“ koja ispira kamenu prašinu, a nova violina ekološkog horora je firma „Megalit Šumnik“, koja se nalazi petnaestak kilometara od Novog Pazara prema Raški. Oni se bave istim „sportom“, samo je njihova kamena prašina sive boje. Ribolovci tvrde da zbog ove firme ribe odumiru i u Ibru, u koji se Raška uliva. „Prašina im se lepi za škrge i masovno nestaju. Ribe iz Ibra više ne dolaze ovde da se mreste“, kaže jedan od ribolovaca.
Zato Raškom plivaju gume, frižideri, daske za peglanje, olupine automobila i tone zastarelih veš-mašina, plastične flaše i kese. U malom vodopadu ispod hotela „Tadž“ u centru Novog Pazara stalno se kovitla stotinak plastičnih flaša. Na potezu Novi Pazar – Raška ima stotinu malih i velikih deponija na obalama reke. Posle jakih kiša ili topljenja snega Raška s obale kupi i nosi otpad od lakih materijala, plastike ili najlona. Ostatak visi s grana drveća i u šipražju kraj reke. Ljudske ruke u Selakovcu i Novom Pazaru uglavnom istresaju kante s đubretom direktno u vodu, a ekološki svesniji građani to rade – pod okriljem mraka. „Nedostaju kontejneri, a kamioni retko dolaze“, žali se stanovnik kom se bacanje đubreta u reku ne sviđa. Stanje nije bolje ni u selima između Novog Pazara i Raške, u kojima živi desetak hiljada ljudi. Pored svakog od njih bar po jedna divlja deponija. Po njihovom broju i stanju reklo bi se da đubretari tu nikad ne zalaze. O kaznama nema govora.
Nekoliko ribolovaca iz Raške je u akciji na samo jednoj livadi skupilo 220 džakova plastičnih flaša.
Nevladina organizacija „Zeleni putokazi“ iz Raške sprovela je anketu među građanima koji su na prva tri mesta liste akutnih problema stavili ekološke. Na prvom su divlje deponije, zatim zagađenje reka. Mladi iz Novog Pazara su takođe osetljivi na ovaj problem, ako je suditi po onima s kojima smo razgovarali. „Ne predajemo se i verujemo da je sve više ekološki svesnih ljudi. Obratićemo se na sve adrese za koje mislimo da nam mogu biti od pomoći. Svi žmure, a mi ćemo i dalje nastaviti drugima da otvaramo oči“, kažu Zeleni iz Novog Pazara.


U Andrićevom prevodu, Političke i društvene napomene Frančeska Gvičardinija čitaju se kao zbirka pouka i saveta savremenom čoveku, i to ne samo u Srbiji


Četrdesetak umetnika, novinara i aktivista doniralo je po jedan predmet i sećanje koje budi, a vezuje ih za devedesete. Tako je nastala izložba Devedesete, lično


U knjizi Žene Golog otoka prvi put su objavljena imena žena koje su bile zatočene zbog Informbiroa – njih 1.080. Njihove priče su primer šta se desi sa društvom kojim zavlada ideologija


Čim je postalo izvesno da će se Argentina i Engleska ukrstiti u polufinalu Svetskog prvenstva u fudbalu, meč je podgrejala stara priča o svojatanju Foklandskih, odnosno Malvinskih ostrva, i rata iz 1982. godine


Ljubitelji filma prelaze hiljade kilometara kako bi gledali novi film Kristofera Nolana „Odiseja“ u najvećoj mogućoj rezoluciji, a samo 41 bioskop na svetu je opremljen za to
Intervju: Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu
Pobeda je sigurna Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve