Fudbal
Mundijal 2030. u šest država
Da bi se obeležila stogodišnjica prvog Mundijala, koji je organizovan 1930. u Urugvaju, FIFA je odlučila da 2030. godine Argentina, Urugvaj i Paragvaj prve utakmice u grupnoj fazi odigraju kod kuće
Od specijalnog izveštača iz Travnika
Ne spadam u skupinu, koja zapravo u književno-novinarskim krugovima i nije malobrojna, a čiji članovi (i pokoja članica), makar odavno punoljetni, svake četiri godine pune albume samoljepljivim sličicama s likovima učesnika svjetskih fudbalskih prvenstava. I ja sam u djetinjstvu i ranim tinejdžerskim godinama lijepio sličice s fudbalerima na predviđena mjesta u albumima. Nisam to prestao raditi nakon što sam, kao, odjednom osjetio da sam to „prerastao“ ili pak pomislio da je skupljanje sličica infantilno; prestao sam zbog „više sile“. Za razliku od 1986. (Meksiko) i 1990. (Italija), godine 1994. (SAD), u Travniku sličica (kao ni mnogo čega drugog) jednostavno – nije bilo. Godine 1998. (Francuska), sličica je opet bilo, ali to više nije bilo to.
U albumima mi se uvijek sviđalo to što je ispod mjesta predviđenog za sliku stajalo ime pojedinog igrača, njegov rođendan, pozicija u timu i klub za koji nastupa. Tražili smo onomad igrače koji s nama „dijele“ rođendan i što je igrač bio bolji, ta nam se podudarnost činila važnijom. Kad je dvanaestog maja ove godine, u finalu Evropske lige (bivši Kup UEFA), Dijego Forlan u dresu Atletiko Madrida s dva gola uništio Fulham, televizijski komentator je imao potrebu kazati kako je Forlan na najbolji mogući način sedmicu dana unaprijed sam sebi čestitao rođendan. Tako sam ove godine, i bez albuma, otkrio da sa Dijegom Forlanom „dijelim“ rođendan.
Među zemljama koje su se plasirale u četvrtfinale ovog Svjetskog prvenstva, Urugvaj je – najmanji. S jedva tri i po miliona stanovnika, Urugvaj je po mnogo čemu patuljak među divovima. Zemlja-domaćin prvog svjetskog prvenstva i dvostruki svjetski prvak, Urugvaj ima više od deset puta manje stanovnika od druge najmanje mnogoljudne zemlje koja je bila svjetski fudbalski prvak (a to je Argentina). S titulama iz 1930. i 1950. godine, međutim, Urugvaj je za mnoge mlađe ljubitelje fudbala u svjetskim razmjerima ono što je Mađarska u evropskim: bivša velesila čiji su davni uspjesi više kuriozitet nego što imaju veze sa sadašnjošću. Nije to ipak nikad bilo baš sasvim tako, a ova urugvajska generacija ima, čini se, snage da ode jako daleko, i to baš na krilima harizme Dijega Forlana.
U ono doba kad sam ja skupljao sličice, igrači koji bi istrčali na teren nosili su brojeve od 1 do 11; izmotavanja s brojevima tad su bila dopuštena samo košarkašima NBA lige. Ključ za uspjeh ekipe, barem se nama kao klincima tako činilo, bio je dobar tandem, dobra fudbalska hemija između devetke i desetke. Najbolji tandem dosadašnjeg dijela Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi je tandem urugvajske devetke i desetke, tandem Luis Suarez – Dijego Forlan.
Iako je dva puta osvajao zlatnu kopačku kao najbolji klupski strelac u Evropi, iako u Atletiku igra klasičnog špic-igrača, Forlan je u reprezentaciji Urugvaja prava starinska klasna – desetka. Osam godina mlađem Suarezu, s takvom desetkom iza sebe nije teško biti rasna & efikasna devetka. Slomili su Forlan i Suarez Južnu Afriku, Meksiko i Južnu Koreju, sve redom. Drugog jula, dan nakon što „Vreme“ iziđe, čeka ih Gana, koja je dostigla Kamerun i Senegal kad je riječ o najvećim afričkim uspjesima na svjetskim prvenstvima. Dobar su tim i igraju na svom kontinentu, ali teško mogu dobiti Forlanov i Suarezov Urugvaj.
Da bi se obeležila stogodišnjica prvog Mundijala, koji je organizovan 1930. u Urugvaju, FIFA je odlučila da 2030. godine Argentina, Urugvaj i Paragvaj prve utakmice u grupnoj fazi odigraju kod kuće
Dan nakon otvaranja Notr Dama, u štampi širom sveta više su komentarisali kome se Tramp srdačno javio nego što su analizirani radovi na kamenu, drvetu i staklu u samoj katedrali
U Narodnom muzeju Srbije otvorena je retrospektivna izložba vajara Jovana Kratohvila, čije inovacije u umetnosti njegovi savremenici nisu umeli da vrednuju. Izložba je priređena povodom stote godišnjice umetnikovog rođenja, jedina dosad. Njena autorka je Lidija Ham Milovanović, muzejska savetnica
Oksfordova reč godine izraz je onoga što svi već dugo znamo i osećamo, ali ne umemo da se odupremo
Nemci znaju sve oko dihtovanja i luftiranja. Za „Vreme“ govori Albert Šliter, on je maestro tih stvari i doktor za vlagu. Ali, pažnja – on preporučuje smrtno opasnu promaju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve