img
Loader
Beograd, 21°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Beogradska groblja

Tesan večni počinak

01. jun 2006, 02:49 Jelena Grujić
Copied

Topalovići iz Kaluđerice i drugi oblici zagorčavanja života živima

Od deset gradskih grobalja u Beogradu, pet je već zatvoreno jer su popunjeni njihovi kapaciteti; preciznije, na njima se sahranjivanje može obavljati samo u već postojećim grobnicama. To ne znači da Beogradu „preti“ problem usled manjka prostora za sahranjivanje. Ipak, ozbiljnih problema u organizaciji i uređenju oblasti sahranjivanja očigledno ima – na to ukazuju slike sa manjih opštinskih grobalja koja se množe bez veće kontrole.

Pored gradskih, gotovo na svakoj opštini ima grobalja koja su u nadležnosti opštinskih vlasti (ili mesnih zajednica). Neefikasno podeljene nadležnosti između opština i grada u ovoj oblasti ostavile su zakonske „praznine“ koje su otvorile put zaprepašćujućim navikama naših građana u manjim sredinama. Oko takvih „navika“, ili „potreba“, razvio se i poseban biznis, takozvana privatna groblja – privatna zemljišta čiji vlasnici prodaju „placeve“ za sahranjivanje po basnoslovnim cenama – na kojima nema vode, kanalizacije, struje, koja se ne čiste i uređuju „jer su privatni posedi“, i kojima vlasti ne mogu ništa jer izlaze iz okvira njihovih nadležnosti. Susedi kojima takva groblja rastu ispod terasa uzalud podnose krivične prijave – inspekcije ne dolaze ili se njihova rešenja ne sprovode.

Opštinska groblja su se razvila iz zaista realnih potreba – deset velikih gradskih grobalja za teritoriju Beograda od 3000 kvadratnih kilometara ne predstavljaju adekvatno rešenje. Prosto, predaleko su za dovoljno veliki broj ljudi koji se u odabiru grobnog mesta za svoje pokojnike rukovode principom praktičnosti i blizine groblja. Problemi, međutim, nastaju kada opštinske vlasti ne isprate ritam života i smrti i na prepunjena groblja ne reaguju novim (kontrolisanim), za sahranjivanje obezbeđenim površinama.

JEDAN BEOGRADSKI SLUČAJ: Naselje Kaluđerica ima staro i novo groblje – ne zna se koje je u gorem stanju. Staro, „legalno“ groblje zaraslo je u travu i otpatke, ograda je razrušena, zemljište sa oboda groblja polako se odroni. Nalazi se usred naselja – od zaraslih, neograđenih grobova do prvih dvorišta svega je nekoliko metara. Dele ih jedino uzan put i gomila đubreta. Ispod tog groblja, niklog u isto vreme kada je grad zatvarao oči pred činjenicom da Kaluđerica postoji, razvilo se potom i „novo“ groblje, u ovom predgrađu znano kao Privatno groblje – i to kada je staro groblje popunilo svoje (nikada pravilno isplanirane, već ad hoc određene) kapacitete.

Nadležna opština Grocka je, izgleda, odredila tu parcelu u nastavku starog groblja za namenu sahranjivanja; ako i nije, narod je nastavio da sahranjuje svoje umrle „po redu“. Parcela, međutim, nikada nije otkupljena od njenih vlasnika, izvesne braće Jakovljević, u Kaluđerici poznate pod nadimkom Topalovići, niti je ona ikada bila uređena za takve namene. Štaviše, sve što se dalje odvijalo, kao da nikakve veze sa opštinom nije imalo. Jakovljevići su, budući da ne postoji takva zakonska mogućnost kao što je trgovina grobnim mestima, „zvanično“ krenuli u prodaju „placeva“. Familija koju smo zatekli okupljenu oko grobnice na Privatnom groblju kaže da je to grobno mesto kupila pre deset godina za 500 nemačkih maraka, a da je cena groba danas – 2000 do 2300 evra. Na pitanje zašto su toliko puno para potrošili na grobno mesto, kada po zakonu svaki građanin (Beograda) ima pravo na besplatno grobno mesto na (opštini pripadajućem) gradskom groblju, odgovorili su da je (pripadajuće) Lešće predaleko i da nisu imali izbora. Kažu da meštani Kaluđerice imaju jeftiniju alternativu na takođe privatnom groblju u Malom Mokrom Lugu, gde grobno mesto danas košta oko 300 evra. Tamo je jeftinije jer „ima mnogo više mesta“, privatna parcela „još nije popunjena“.

Ljudi koji žive oko poseda Jakovljevića su očajni. Godinama podnose krivične prijave, kažu da zovu i medije, i do danas – ništa. „Zamislite kako to izgleda kad su zadušnice, kad ljudi odu. Opština nije nadležna da pere i odnosi smeće, a na groblju nema vode, kontejnera“, kaže jedan od komšija. Ima još problema: ispod Jakovljevića parcele proteže se gradski vodovod. „Leševi su doslovno sahranjeni na vodovodnim cevima. Zamislite šta će se dogoditi ako neka cev pukne“, dodaje on. Građani tvrde i da Jakovljevići potkupljuju lokalne inspektore, te da je lanac korupcije u vreme nastanka groblja (1992) išao do vrha opštinske (SPS) vlasti.

VEĆ STRAŠNI SUD: Kaluđerica

Što se sadašnjih opštinskih vlasti tiče, kako saznajemo, „vezane su im ruke“ dok god se ne sprovede u delo izgradnja centralnog groblja Kaluđerice, što će izgleda biti uskoro. Kako nas je obavestila Katarina Rakić, odbornik u Opštini Grocka, marta ove godine usvojen je konačan urbanistički plan za izgradnju groblja u Kaluđerici, sa rokom za završetak radova od 90 dana od stupanja na snagu. Ali, leka za problem postojećih grobalja, izgleda nema. Naime, prema „papirima“, Jakovljevići nisu napravili prekršaj sa stanovišta opštinskih vlasti: mesto koje je bilo predviđeno za proširenje groblja a koje je obuhvatilo parcelu Jakovljevićevih, popunjeno je. Ukoliko se sahranjivanje nastavi, vlasti će moći da se „obračunaju“ jedino sa građanima, jer Jakovljevići su, u stvari, prodali „svoje“, a šta će dalje neko na toj zemlji da radi nije njihova odgovornost. Nju treba tražiti u opštinskom inspektoratu, budući da su oni nadležni za „ilegalno“ sahranjivanje.

Slučaj Kaluđerice tek je jedan u nizu; kako saznajemo, „Topalovića“ ima gotovo na svakoj opštini, naročito u onima koje su kilometrima daleko od Skupštine grada.

SISTEMSKO REŠENJE: Zakon o komunalnim delatnostima i Zakon o grobljima i sahranjivanju, te uredbe i odluke na nivou opština i gradova regulišu oblast sahranjivanja, u najširem smislu. Oba republička zakona su, međutim, zastarela, a naročito ovaj drugi koji potiče iz 1977. godine. Čitav niz problema, od urbanističkih do običajnih, ostao je izvan zakona. U Beogradu, o kontrolisanom procesu dinamike sahranjivanja može se govoriti gotovo jedino u slučaju deset grobalja koja su u vlasništvu grada, i kojima rukovodi Javno komunalno preduzeće Pogrebne usluge. Ovo preduzeće u saradnji sa Direkcijom za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda planira buduće kapacitete gradskih grobalja. Kako nas je obavestio Nenad Bajić iz Direkcije, prema Odluci o građevinskom zemljištu, gradske opštine nadležne su za izgradnju i namenu objekata na zemljištu u državnoj svojini do 800 metara kvadratnih bruto površine u okviru jedne građevinske parcele, dok je za objekte na većoj površini i postupak davanja u zakup nadležna Direkcija. To znači da opštine odlučuju o izgradnji grobalja do navedene površine, dok je za veća groblja nadležan grad.

Za ovu godinu, proširenja i/ili izgradnje planirani su za gradska groblja Orlovača, Lešće, Bežanijska kosa (novo groblje) i Zbeg (za ukupne projektovane površine svih beogradskih grobalja vidi tabelu).

Za stanje na gradskim grobljima odgovorno je JKP Pogrebne usluge, i tu nema ni blizu onakvih problema kao u organizaciji i funkcionisanju opštinskih grobalja. Za gradska groblja je u slučaju potreba nadležna Komunalna inspekcija grada, dok je za opštinska groblja zadužena opštinska komunalna inspekcija. Pravo je pitanje kako i zašto je došlo do takvog prekida u sistemu kontrole između ta dva nivoa inspektorata, te kakva logika leži iza nejedinstvenog pristupa na opštinskom i gradskom nivou – a po svemu sudeći i na republičkom nivou. Moguće je da centralizacija kontrole ove oblasti nije rešenje, ali svakako hitno treba izraditi studiju ili strategiju za iznalaženje izlaza iz ovakvog haosa. Ako ništa drugo, onda se bar grad Beograd, zbog činjenice da ima 1.576.124 stanovnika, može angažovati oko bizarnih slučajeva kao što je kaluđeričko groblje.

Kremiranje, svaki peti

Praksa sahranjivanja u Srbiji odnosi svake godine sve više hektara zemljišta, koje bi se, da je ova oblast uređena boljim zakonom, umesto za grobove moglo iskoristiti za parkove i igrališta. Zoran Marković, rukovodilac Informacionog centra JKP-a Pogrebne usluge, navodi da bi problem obezbeđivanja potrebnih površina za grobna mesta bio mnogo manji ukoliko bi se popularisalo kremiranje. Za sada, iako je broj kremiranih pokojnika povećan poslednjih godina, on je još veoma mali (svega 20 odsto slučajeva; poređenja radi, u Sloveniji je 90 odsto). Dalje, problem je i u tome što je zakonom predviđeno pravo počivanja pokojnika od deset godina, bez obzira na to da li se plaća nadoknada za grobno mesto ili ne. Pri tom, nadoknade nisu velike i sa održavanjem groba iznose svega 558 dinara godišnje. U Grčkoj, recimo, koja takođe nema razvijenu praksu kremiranja, pokojnik počiva u grobnom mestu tri godine, a potom, ukoliko porodica želi da zadrži grobnicu, predviđene su nadoknade od 20.000 evra. Stoga se građani najčešće odlučuju na odlaganje pokojnika u osarijumima – zajedničkim grobnicama. To su, prostorije sa „policama“ na kojima su odložene drvene kutije sa pokojnicima.

Što se dugoročnijeg plana tiče, Beograd će dobiti novo groblje na avalskom pravcu. Marković dodaje da sada u Beogradu ima dovoljno mesta za sahranjivanje. U Beogradu, inače, godišnje umre oko 10.000 ljudi.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik
Branje kupina

Sezonski posao

29.jul 2025. Marijana Maksimović

Ispovest jednog berača: Koža od kupina

Zvuči kao preporuka travara za lečenje reume, ali prekrivenost sokom od kupine jednostavno je posledica berbe ovog voća i utrke da gazda što više nabranih kilograma upiše pored vašeg imena

Veštačka inteligencija

26.jul 2025. Tijana Stanić

Test modernog doba: Kako da prepoznate ChatGPT tekst

Veštačka inteligencija je sve naprednija, a AI detektore je lako prevariti. Mogu li se uopšte prepoznati tekstovi koje nije napisao čovek

Evropsko prvenstvo u košarci

25.jul 2025. I.M.

Američki novinar: Nikola Jokić igra za Srbiju na Eurobasketu

Američki mediji očigledno nešto znaju, što još uvek ni u Srbiji ne znaju, jer ni srpski reprezentativci nisu mogli da potvrde da će najbolji igrač na svetu igrati za nacionalni tim

Četvrti toplotni talas

25.jul 2025. Jelena Kozbašić / Klima 101

Četvrti toplotni talas u Srbiji: Ekstremne vrućine kao nova normalnost

Balkan i istočni Mediteran suočavaju se sa četvrtim toplotnim talasom ovog leta, dok temperature u Grčkoj, Turskoj i južnoj Srbiji prelaze 42 stepeni Celzijusa. U Srbiji je od početka godine zabeleženo čak osam toplotnih talasa, što je višestruko više od proseka iz druge polovine 20. veka

Hodanje: Jedan od najlakših načina da se poboljša zdravlje

Zdravlje

24.jul 2025. N. M.

Naučno istraživanje: Ne morate da hodate 10 000 koraka dnevno

Prema istraživanjima, više hodanja može smanjiti rizik od demencije, depresije i umiranja od raka, a ujedno je dobro i za srce. Najnovije brojke pokazuju da je oko 7000 koraka dovoljno za dobro zdravlje

Komentar

Komentar

Čistka sudija i tužitelja: Vraćanje paste u tubu

Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima

Ivan Milenković

Komentar

Drama i Srbija: Zašto je bilo lako poverovati da Iva Štrljić dobija funkciju

Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji

Sonja Ćirić

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure