img
Loader
Beograd, 27°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pasji život

Smrt na Bulevaru

30. mart 2006, 02:53 Danja Antonović
Copied

Vest da je jedan drugi Sloba ovih dana u Beogradu, u jednoj zgradi na Bulevaru, blizu Vuka, umro sam kao pas, niko u beogradskim novinama nije objavio

Bulevar Kralja Aleksandra 142

Pre više od dvadeset godina novine u Hamburgu objavile su da je pronađena osoba N.N., koja je u svom stanu ležala mrtva punih dvadeset dana.

Sve novine su komentarisale ovu smrt, vredni urednici su pisali o neverovatnom siromaštvu susedskih odnosa, a ja sam pomno počela da arhiviram sve vesti o usamljenim smrtima, stavljajući ih u rubriku „otuđenost čoveka u trulom kapitalizmu“.

Pojavljivale su se sporadično, ali, bilo ih je sve više. Kasnije je i televizija intervjuisala komšiluk, koji bi obično rekao „nismo ništa znali o njemu (njoj)“ ili „nije bio druželjubiv“, a na činjenicu da su stanovali vrata do vrata uglavnom su slegali ramenima.

Ove vesti su me uvek potresale. Iza te pustinjske smrti naslućivala sam ljudsko biće, koje je nekada sigurno znalo i za smeh i za plač. Koje je patilo, volelo, tugovalo. I čija je smrt bila pasja. Pronalazili su ih usmrdele, komšije su zvale policiju tek kada od smrada više nisu mogli da prolaze hodnikom.

Danas je u zgradi mog detinjstva policija našla Slobodana N. Osam dana je ležao mrtav.

Prvo su razvalili vrata, potom ga našli kako sedi u fotelji, pred upaljenim crno-belim televizorom, u sobi, štedljivo nameštenoj, skoro praznoj. Izneli su ga bez kovčega, tako se to radi kad opština plaća sahranu. Ko se kremira, nije mu potreban sanduk.

Slobodan N. je imao 60 godina. Njegova smrt je objavila kraj jednog razdoblja zgrade na Bulevaru, zgrade mog detinjstva.

Građena pred rat, u čistom art-deko stilu, jasnih površina, sa tipičnim, bogatim mermernim stepenicama, oblim balkonima, pet spratova visoka, zgrada na Bulevaru je već tokom Drugog rata imala svoju sudbinu. Priča se da su Nemci tu držali jednu od svojih nezvaničnih javnih kuća.

Odmah posle rata, zgrada je vlasniku oduzeta, a stanovi deljeni u Mesnoj zajednici. To što je ovo zdanje činilo unikatnim, makar se meni danas tako činilo, to su bili njeni stanari.

U prizemlju Đurđevići, Bosanci, troje dece, otac radnik. Nedeljom su se preko dvorišta orile želje slušalaca, uvek u podne. Najlepši „mast-i-leba s alevom“ pojela sam kod njih. Preko puta – sudija, često zateturan, pripit. Na prvom spratu Rahela Ferari i Aca Stojković. Mi, deca, često smo se, dok su Rahela i Mira Stupica učile uloge, igrali svog pozorišta u Rahelinim haljinama i cipelama. Nije joj smetalo. Na drugom je bilo vojno lice Gvero, koji je ubrzo postao i predsednik kućnog saveta. Pored njega Bajić, stolar, i Bajićka, uvek u bundi. Na trećem spratu je Ljubica izdavala deo stana, pa je tako i Veljko Bulajić, snimajući jednu od svojih epopeja, tu stanovao. A mi, već u pubertetu, jurili autograme. Tahović je bio profesor na pravima i stanovao je sa svojom sestrom na četvrtom. Cimbali su bili Rusi, prebegli još za vreme njihove Revolucije, a Cimbalka je bila kao puslica: napudrana, sa sedom kosom i crvenim usnama… Tu su bili i Slabunovi i Stankovići i Nedeljkovići i jedan naš diplomata sa ženom Egipćankom, pa Mitrović, šnajder koji je pripadao „crvenima“, ali se ponašao kao buržuj…

To je bilo vreme kada su se u dvorištu „prakerom“ tresli tepisi, mi klinci igrali klikere, bili Vinetu i Nšo Či, a baba Stana po letnjim vrućinama sedela u senci bulevarskih platana na šamlici, štrikajući, dok su tramvaji tandrkali. Pred Granapom se kanapom obeležavao red za šećer, da ne bi bilo nereda, dok bi baba Stana ponekad pomerila šamlicu do Granapa, da sačuva red…

To je bilo vreme kada jer Radio Beograd u pola pet emitovao „reklame“, jedino mesto gde se čuo Luis Armstrong i „petit fleure“. Sećam se da je moja Maka nekim drugim bakama pričala: „Čula sam da u Americi ima neki šporet, samo pritisneš dugme i peče sam.“ Mi smo u to vreme imali šporet „na drva“, a sudovi su se ribali pepelom. Mleko se kupovalo u „kantici“. Maka je po ciči zimi ustajala i cik zore da bi „uhvatila red“ i kupila hleb i mleko.

Preko leta se u „ajskasnu“ hladila lubenica, a svakog dana je led unošen preko terase. Onda se odleđeni led, sad voda, slivao preko male slavine u vanglicu. A u januaru smo se mi klinci „šličugali“ posred Bulevara. „Depo“ se tada nije samo tako zvao, već bio zaista mesto „gde tramvaji spavaju“, tramvajske štale, iz kojih su svakog jutra odmorni tramvaji odlazili na posao.

I u mom najranijem detinjstvu, pa kasnije i puno kasnije, kada sam već kao zrela žena dolazila iz Hamburga na moj Bulevar, uvek je bilo isto: ovi ljudi su se, bilo da su bili Crveni ili Buržuji, Stolari ili Profesori, Glumci ili Radnici – družili. One mlade žene koje su posle 1945. ovu zgradu ispunile životom, tu su ostarile i pomrle. Poslednja tadašnja mlada žena je umrla ove zime, 90 godina stara.

Ondašnja deca su završila škole, odrasla i otišla. Mnoga od njih. I ona otišla i ova ostala, gajila su neku novu decu koja danas ne igraju klikere, ne znaju šta je „praker“, a možda ne znaju ni ko je bio Vinetu.

Doselili su se neki novi ljudi. Pokupovane stanove su preuzele firme. Zubari, optičari, kladionice i računari. Preostali starosedeoci se pozdrave, kad se vide, novodošli ćute, možda ne znaju šta to znači.

Sloba je umro sam, samcijat, a njegova neinteresantna smrt je naznačila dolazak jednog novog doba.

Slobodan N. je poslednjih dvadesetak godina bio „nedruželjubiv“. Komšiluk zna da je jednom davno napustio pančevačku Azotaru, otišao u Afriku za dobrom platom, ostao tamo par godina. I onda nije više radio. Nigde.

Za komšiluk, za taj druželjubivi komšiluk, kao da nije postojao.

Jedina osoba s kojom se družio bila je baka Rada. Od Đurđevića. Čija su deca otišla, a ona ostala, hraneći mačke po dvorištu, čekajući nešto, što više nikad neće doći. Slabo pokretna. Sa malom penzijom.

Kao da su se dva pregažena života našla.

Sloba je svaki dan dolazio na kafu, da se ogreje i pogleda malo televizor, kako bi baka Rada imala običaj da kaže.

Ova starica oronulog zdravlja bila je jedina osoba u životu Slobodana N.

Svoju sestru, koja je stanovala u drugom delu stana, sa zasebnim ulazom, retko je viđao. Nisu se družili.

Osam dana je baka Rada čekala da Sloba dođe na kafu.

Posle osam dana se zabrinula. Pozvala policiju.

Tek onda su se komšije setile Slobe. „Pa, bio je čudan.“

Čini mi se da je i u mojoj zgradi na Bulevaru nastupilo neko novo vreme, ono za koje sam mislila da postoji samo u „trulom kapitalizmu“.

Komentari: 1

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik

Veštačka inteligencija

26.jul 2025. Tijana Stanić

Test modernog doba: Kako da prepoznate ChatGPT tekst

Veštačka inteligencija je sve naprednija, a AI detektore je lako prevariti. Mogu li se uopšte prepoznati tekstovi koje nije napisao čovek

Evropsko prvenstvo u košarci

25.jul 2025. I.M.

Američki novinar: Nikola Jokić igra za Srbiju na Eurobasketu

Američki mediji očigledno nešto znaju, što još uvek ni u Srbiji ne znaju, jer ni srpski reprezentativci nisu mogli da potvrde da će najbolji igrač na svetu igrati za nacionalni tim

Četvrti toplotni talas

25.jul 2025. Jelena Kozbašić / Klima 101

Četvrti toplotni talas u Srbiji: Ekstremne vrućine kao nova normalnost

Balkan i istočni Mediteran suočavaju se sa četvrtim toplotnim talasom ovog leta, dok temperature u Grčkoj, Turskoj i južnoj Srbiji prelaze 42 stepeni Celzijusa. U Srbiji je od početka godine zabeleženo čak osam toplotnih talasa, što je višestruko više od proseka iz druge polovine 20. veka

Hodanje: Jedan od najlakših načina da se poboljša zdravlje

Zdravlje

24.jul 2025. N. M.

Naučno istraživanje: Ne morate da hodate 10 000 koraka dnevno

Prema istraživanjima, više hodanja može smanjiti rizik od demencije, depresije i umiranja od raka, a ujedno je dobro i za srce. Najnovije brojke pokazuju da je oko 7000 koraka dovoljno za dobro zdravlje

Ilustracija

Srbija

24.jul 2025. N. M.

Velike vrućine prazne Gružansko jezero

Veliki broj toplotnih talasa i velikih vrućina ovog leta doveo je do zabrinjavajuće niskog nivoa vode u Gružanskom jezeru u centralnoj Srbiji

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure