

Evrovizija
Zejnina „Jugoslavija“: Balkanska frka u najavi
Nemački list "Frankfurter rundšau" pita se da li će nove prepirke izbiti zbog Zejnine pesme „Jugoslavija“, ako se plasira u Beč




Između Tirana i Sent Morica “Bernina Express” prolazi kroz 55 tunela i preko 196 mostova i vijadukta, a ako putujete po sunčanom zimskom danu, videćete neke od najspektakularnijih prizora na Alpama
Privukao mi je pažnju oglas na Instagramu na kojem neregistrovana turistička agencija iz Srbije za 299 evra po osobi nudi trodnevni aranžman koji uključuje vožnju čuvenim vozom “Bernina Express” od Tirana u Italiji do Sent Morica u Švajcarskoj. Fotografije vožnje kroz idilične snegom prekrivene alpske predele delovale su gotovo nestvarno pa sam pristupio analizi elemenata ovog putovanja i za nešto viši iznos (399 evra) napravio trodnevnu turu za nas osmoro koju će, kako kažu moju saputnici, svi pamtiti do kraja života.
Povratna avionska karta niskobudžetnom kompanijom WizzAir od Beograda do Bergama sa ograničenim prtljagom (mali ranac sa ličnim stvarima i kofer do 10 kilograma što vam je dovoljno za trodnevno putovanje) koštaće vas između 70 i 100 evra, zavisi od datuma putovanja.
Povratna autobuska karta od aerodroma u Bergamu od Železničke stanice Milano Centrale košta 24 evra. Autobusi nekoliko kompanija polaze na svakih pola sata, a vožnja traje 50 minuta. Pristojan hotel “za prespavati” od 3 ili 4 zvezdice u blizini Železničke stanice u Milanu koštaće vas oko 100 evra za dvokrevetnu sobu. Povratna železnička karta do Tirana, italijanskog gradića na granici sa Švajcarskom, košta 25 evra, putovanje traje dva i po sata a vozovi idu na svaki sat. Dobar hotel od 4 zvezdice u centru Tirana koštao nas je 160 evra za dvokrevetnu sobu, noćenje sa obilnim doručkom, dok je povratna karta za “Bernina Express” do Sent Morica 80 evra.
Toliko o cenama i logistici, a sada nekoliko reči o iskustvima. O Milanu i njegovim čarima se uglavnom sve zna pa ću u posebnoj reportaži pisati o jednom zanimljivom muzeju koji je smešten u podrumu Železničke stanice.


Stigli smo u Tirano u predvečerje i prošetali desetak minuta od Železničke stanice do hotela koji se nalazi pored mosta na reci Ada, koja celim svojim tokom od 194 kilometra teče kroz Lombardiju da bi se na kraju ulila u čuveni Po iz ukrštenih reči. Gradić danas ima oko 9.000 stanovnika.
U parku na Trgu Marinoni nalazi se obelisk na kojem se na sve četiri strane nalaze table sa imenima vojnika iz ovog mesta koji su poginuli u Prvom svetskog ratu. Tu je i manja tabla sa imenima meštana poginulih u Drugom svetskom ratu.
U zoru 29. septembra 1504. meštaninu Tirana Mariju Omodeiju ukazala se Gospa. Kasnije je na tom mestu podignuta bazilika, danas poznata kao Madonna di Tirano. Na oltaru u crkvi vernici ostavljaju poklone Bogorodici u znak zahvalnosti za izlečenja. Orgulje iz 17. veka sa 2.200 cevi spadaju u jedne od najvećih u Evropi.


Ako putujete “Bernina Expressom”, vodite računa da Tirano ima dve železničke stanice. Jednu iz 1902. na koju ste došli vozom iz Milana i drugu sagrađenu 1908. iz koje kreće “Bernina Express” ka Sent Moricu. “Bernina Express” nudi i povratnu kartu za 1. klasu po dvostruko višoj ceni od 160 evra, ali moja preporuka je da uzmete kartu 2. klase za 80 evra jer se u njenim vagonima nalaze prozori koji mogu da se otvore što daje mnogo bolje mogućnosti za fotografisanje. Naravno uz “Selma, ne naginji se kroz prozor” neophodne mere opreza jer se na ruti između Tirana i Sent Morica nalazi čak 55 tunela i 196 mostova i vijadukta.
“Bernina Express” je 2008. uvrštena na Uneskovu Listu svetske baštine. Jedan deo ove linije otvoren je 1908, deo između Celenine i Sent Morica spojen je godinu dana kasnije, da bi kompletna pruga bila povezana 1910. U početku pruga je radila samo leti da bi od 1913. počelo i njeno korišćenje tokom zimskih meseci. To je bilo moguće nakon postavljanja velikog broja barijera protiv lavina koje su česte u ovim predelima. U prvim godinama rada ova pruga je stalno bila na ivici bankrota da bi je usred Drugog svetskog rata preuzela kompanija “Rhaetian Railway” i uložila velika sredstva u njenu modernizaciju. Od sredine osamdesetih ova pruga postaje prava atrakcija privlačeći veliki broj turista iz celog sveta. U oktobru 2011. ova ruta je bila prva pruga na svetu koja je fotografisana i postavljena na Google Street View. Pred kraj zime, kada je opasnost od snežnih lavina najveća, švajcarske vlasti koriste čak i artiljeriju da kontrolisano pokrenu snežne odrone kako se ne bi desili baš kad naiđe voz.
Krenuli smo u 9 sati iz Tirana i imali smo sreće da (krajem januara) bude mnogo snega i da dan bude sunčan pa su prizori bili zaista kao na razglednicama. Posle nešto manje od dva i po sata vožnje stižemo u Železničku stanicu Sent Moric koja se nalazi na rubu jezera čija je ledena površina svakog januara pozornica za Snow Polo World Cup. Ovaj mondeni događaj praćen izložbom luksuznih automobila svake godine okuplja bogate i slavne iz celog sveta. Mi smo došli u ponedeljak, dan nakon njegovog završetka pa je na zaleđenom jezeru trajala demontaža šatora i prateće opreme.


Popeli smo se do čuvenog hotela Badrutt’s Palace, jednog od najskupljih na svetu. U njegov lobi vas neće pustiti čak ni čaj da popijete ako pre toga nemate rezervisan sto. Johanes Badrut (1819–1889), čija se bista nalazi na centralnom gradskom trgu u Sent Moricu, bio je švajcarski biznismen i hotelijer koji je od ovog gradića napravio to što je danas. Sredinom 19. veka otvorio je hotel Kulm i doveo prve engleske turiste u grad, dok je 1896. njegov sin Kaspar Badrut otvorio Badrutt’s Palace Hotel.
Dok smo oprezno koračali zaleđenim pločnicima, naleteli smo na dve devojke iz Beograda koje su kupile aranžman od agencije sa početka teksta. Bile su očajne – ustale su u 4 ujutro, vozile su se autobusom šest sati od Milana do Sent Morica, imale sat i po slobodno u gradu i vraćaju se popodne, po mraku “Bernina Express”-om za Tirano gde ih ponovo čeka bus, pa će praktično propustiti sve prizore u kojima smo mi uživali u sunčanom prepodnevu. Turističke agencije u želji da nešto zarade na jeftinim aranžmanima često svojim putnicima uskrate upravo ono što je bio glavni motiv putovanja.


Nemački list "Frankfurter rundšau" pita se da li će nove prepirke izbiti zbog Zejnine pesme „Jugoslavija“, ako se plasira u Beč


“Zamislite dete koje posle škole nosi futrolu instrumenta kroz kraj u kom se retko viđa nešto svečano. To dete ne nosi samo instrument. Nosi dokaz da se njegova budućnost ne završava na mestu na kom je rođeno. I nosi jednu novu naviku: da istraje, da bude deo nečega većeg od sebe”


Bitef nije hteo da se ogradi od govora Mila Raua kojim je otvorio 58. festival kao što je vlast tražila od njega i posle toga je sve krenulo nizbrdo – tema je publikacije “Dosije” Bitef teatra


Putopis Viktora Lazića o Grenlandu objavljen je baš kad je Tramp saopštio da mora imati to ostrvo. Zato, iako u njemu ima malo politike, čitate ga misleći kako će jednog dana sva ta lepota postati Las Vegas


U eri društvenih mreža i opsesije postignućem, roditeljski ponos sve češće prelazi nevidljivu granicu i postaje pritisak pod kojim dete gubi pravo na grešku, običnost i sopstveni identitet. Iza blistavih uspeha često ostaje tiha generacija koja je naučila da bude trofej, ali ne i da bude svoja
Još jedna zima našeg nezadovoljstva
Studenti između batinaša i opozicije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve